Hrvatska je grobar radničkih prava

(Novi list) Nesigurnost i stalan strah za radno mjesto ovdje je način života. Ne idu ljudi raditi u Švicarsku, Njemačku, Irsku ili neku drugu zemlju samo zbog visine plaće....

Hrvatska je grobar radničkih prava


Idu i zbog sigurnosti radnog mjesta, zbog poštovanja radničkih prava, zbog reda i zakona, jasne odgovornosti radnika i poslodavca, svega onoga što Hrvatskoj nedostaje

U hrvatskoj Vladi vlada teški sukob interesa. Jer ne možeš istovremeno tražiti da ljudi obvezno rade dvije godine duže do mirovine i promicati demografsku politiku, odnosno očekivati kako će produljeni radni vijek i mogućnost zapošljavanja umirovljenika zaustaviti masovni bijeg ljudi iz Hrvatske. Jedno isključuje drugo.

Pritom nije najveći problem raditi do 67. godine života, već to što će većina građana i dalje jedva preživljavati s premalim plaćama dok je u radnom odnosu, a poslije crkavati od gladi s dvije do tri tisuće kuna mirovine kojoj se većina može nadati.

Međutim, ono što je najteže ljudima nije i najveći problem ministra rada i mirovinskog sustava Marka Pavića koji jučer kaže kako »nitko neće ići s posla na groblje ni raditi do iznemoglosti«.

Zar stvarno misli da bi to nekoga moglo utješiti i umiriti, pa onda i motivirati da ostane raditi i živjeti u Hrvatskoj?

Jučer je premijer Andrej Plenković iznio prijedlog niza reformskih mjera, a produljenje radnog vijeka samo je jedna od njih. Ali najvažnija i najbolnija za sve koji rade u Hrvatskoj. Ujedno je i najveći promašaj. Zato što ta reforma ide preko leđa radnika, a ignorira sve državne grijehe u ovih 20 i više godina nakon završetka rata. Jer nitko nije iskreirao više nereda i nepravde u radničkim odnosima i pravima kao hrvatske vlade dosad. A svima je zajedničko, pa tako i Plenkovićevoj Vladi, što odbijaju pogledati istini u oči.

Podaci Eurostata na razini cijele Europske unije govore kako je 2,3 posto radnika zaposleno na ugovore koji ne traju duže od tri mjeseca, a u tome neslavno prvo mjesto drži Hrvatska u kojoj je na nesigurne poslove osuđeno čak 8,4 posto zaposlenih.

Dakle, najgori smo u Europi po kresanju radničkih prava, uvjerljivo najgori. Eurostat nažalost ne bilježi sve one tisuće ljudi koji u Hrvatskoj rade preko agencija, privremeno i bez papira, na pola radnog vremena, a u stvari na puno više, ne bilježe sve one sezonske radnike, ugostitelje, konobare, kuhare, sobarice i druge, čija su prava često svedena na milostinju poslodavca. Uredno je moguće da posao odradite, a plaću ne vidite, sve prijavite inspekciji rada i onda se ništa ne dogodi, jer nikoga nije briga.

Moguće je da dogovorite plaću od 5 tisuća kuna, a dobijete dvije, tri ili ništa, moguće je da se ozlijedite na radu i nemate ne samo za doktora, nego niti za prijevoz do kuće, jer ste zapeli negdje na otoku ili jadranskoj obali kao sezonac.

Nema efikasne države koja o tome brine. Ovdje je normalno da državne zakone krše čak i državne tvrtke i službe, jer će i oni uredno na dan ili dva prekinuti ugovor na određeno vrijeme, pa ga onda ponovo potpisati s radnikom, iako je to zakonom zabranjeno. Poslodavac vas u Hrvatskoj može doslovno ucjenjivati, tjerati na prekovremeni i noćni rad i isti ne plaćati, može vas otpustiti bez ikakve otpremnine. Radne sporove rješavaju predmetima zatrpani i neefikasni sudovi.

Čeka se godinama na presudu, a u tom razdoblju treba od nečega živjeti. Pa vi tužite poslodavca, koji u pravilu ima novaca za sposobne odvjetnike spremne iskoristiti svaku rupu u zakonu ili administrativnu grešku. Kako uopće riskirati plaćanje sudskih troškova ako znate da zbog toga možete završiti kao ovršni rob i još jedan u besprizornoj koloni blokiranih. Nesigurnost i stalan strah za radno mjesto ovdje je način života. A sada bismo u toj baruštini trebali raditi još dvije godine duže.

SDP i HDZ su združena braća. Fascinantno okrutni, nesposobni i slijepi. Jednaki. SDP-ovi lažni socijaldemokrati mijenjali su 2013. i 2014. godine Zakon o radu i od tada je udio radnika s nesigurnim ugovorima o radu porastao s 10 na 22,2 posto, danas vjerojatno i više. HDZ-ovci nastavljaju gaziti, pa produljuju takav nakaradni radni vijek i usput se čude hrvatskim ekonomskim izbjeglicama kad progovaraju o užasno negativnim demografskim trendovima. Pustoši nastaloj zbog stotina tisuća ljudi koje godišnje nestaju iz ove zemlje.

U pravu je Pavić, nitko neće ići s posla na groblje, već s groblja na posao. Zato što su u Hrvatskoj sahranjena radnička prava. A ovo što sada slušamo iz Vlade tiha je misa zadušnica. Za udruženi zločinački pothvat HDZ-a i SDP-a protiv radnika.

Ne idu ljudi raditi u Švicarsku, Njemačku, Irsku ili neku drugu zemlju samo zbog visine plaće. Idu i zbog sigurnosti radnog mjesta, zbog poštovanja radničkih prava, zbog reda i zakona, jasne odgovornosti radnika i poslodavca, svega onoga što Hrvatskoj nedostaje. Ali tu reformu ovdje nema tko osmisliti. Ni provesti. Naša će Vlada velikodušno dopustiti umirovljenicima da rade. Možda su u pravu. Kako su krenuli, drugih radnika uskoro neće ni biti.
 
 
Izvor: Novi list
Autor: Darko Pajić
Foto: D. ŠKOMRLJ
Objavljeno: 27. 4. 2018.
Poveznica na izvor


Dobra je vijest da je Hrvatska skočila na listi globalne konkurentnosti. Loša da je to samo zbog promjene metodologije

Dobra je vijest da je Hrvatska skočila na listi globalne konkurentnosti. Loša da je to samo zbog promjene metodologije

(Novi list)
Od zemalja u okruženju, ispred Hrvatske plasirane su Slovenija (na 35. mjestu), Mađarska (48.), Bugarska (51.), Rumunjska (52.) i Srbija (65 ...
Opširnije
Svjetsko istraživanje: Hrvatska ima najgori javni sektor nakon Venezuele

Svjetsko istraživanje: Hrvatska ima najgori javni sektor nakon Venezuele

(Index)
JUČER je objavljena ljestvica globalne konkurentnosti za 2018. godinu, na kojoj se Hrvatska nalazi na 68. mjestu među 140 gospodarstava svijeta, ...
Opširnije