Vlada odustala od ideje davanja autocesta u koncesiju

Od davanja koncesija nad izgrađenim autocestama se ipak zasad odustalo i ne nalaze se u programima investicija Kukuriku vlade. Da ideja nije razrađena i neće biti prioritet, potvrdila su nam dva izvora iz resornih ministarstava. Ideju davanja autocesta u koncesije je predstavio HNS u predizbornoj kampanji, i to kroz sudjelovanje mirovinskih fondova ili davanje autocesta stranim koncesionarima. Željelo se prikupiti tri i pol do četiri milijarde eura za oko 880 kilometara kojima upravljaju Hrvatske autoceste (HAC).

"Zasad se o tome nije niti razgovaralo. Da bi ideja uopće i ušla u razmatranje, potrebno je napraviti opsežne analize. Sve ostalo su spekulacije", rekao nam je izvor iz Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture. Potvrda je stigla i iz Ministarstva gospodarstva iako se u medijima spekuliralo da su koncesije nad autocestama dio već gotovog plana investicija. Razlozi su i politički i matematički. Ideja davanja već izgrađenih autocesta može zvučati dobro u teoriji, ali naši sugovornici uvjeravaju da bi teško bilo naći nekoga tko će preuzeti 22 milijarde kuna dugova u zamjenu za upravljanje autocestama. Barem bez značajnog doprinosa države i svakako povećanja cestarina. U svakom slučaju, simulacija svih troškova i model još nije niti razrađen. Politički bi se Vladi i dalje nastavilo prigovarati da prodaje državnu imovinu, a nema jedinstvenog stava o tomu ni na relaciji SDP - HNS.

Sve je to pogodovalo da koncesije na postojeće pravce autocesta ostanu tek kao efektivna najava. Osim davanja postojećih, druga opcija je davanje izgradnje novih dionica u koncesiju, ali ni za taj model nisu napravljene analize. Sigurno je da završetak autoceste do Dubrovnika nije isplativ koncesionarima bez značajnog sudjelvanja države u trošku. Isto vrijedi i za Podravski ipsilon ili autocestu Zagreb - Sisak koji se grade puževim korakom zbog nedostatka novca i problematičnog otkupa zemljišta. Svi ostali važniji koridori su već izgrađeni ili se dobio jeftini novac razvojnih europskih banaka za njihov završetak. U tako nedorečenoj strategiji što uraditi s autocestama, Vlada će zasad ostaviti po strani HAC kao najvećeg državnog koncesionara. Dovest će novu upravu koju će umjesto HDZ-ova Stjepka Bobana činiti SDP-ov Ivan Karamatić i Dražen Guštin.

S njima će se dalje razrađivati što s problematičnom tvrtkom. Ministarstvo prometa na čelu s SDP-ovim Zlatkom Komadinom se zato usmjerilo i na spašavanje drugog najvećeg državnog koncesionara u Hrvatskoj: Autoceste Rijeka - Zagreb. Uz to, povećanje izdvajanja i za privatnog koncesionara Autoceste Zagreb - Macelj (AZM), te 165 milijuna kuna koje će otići privatnom koncesionaru za Binu - Istru pokazuju kako koncesije nužno ne znače veći prihod za državni proračun, nego im je prije svega cilj da se izgradi autocesta, te da u tome država mora sudjelovati. ARZ je u potpuno drugačijoj situaciji od stranih koncesionara Strabaga u AZM-u i francuskog Bouyguesa na Bini Istri. ARZ je do prije četiri godine bila stabilna tvrtka koja je upravljala dionicom Rijeka - Zagreb, a onda ga je HDZ-ova vlast odlučila nerazumno zadužiti kako bi izgradila riječku obilaznicu i spasila svog miljenika - Hrvatske autoceste. Tvrtka samo ove godine treba platiti 645 milijuna kuna za dug, sljedeće više od 750 milijuna kuna, da bi onda vrhunac doživjeli 2014. godine u kojoj im dospijeva više od 1,7 milijardi kuna! Sve to na prihod niži od 700 milijuna kuna i prenesene gubitke.

Vlada im ove godine daje čak 105 milijuna kuna, a sljedećih se taj iznos povećava za 10 i 20 milijuna kuna. To je daleko od dovoljnoga, pa se na toj dionici mogu očekivati ili poskupljenja, uvođenje novih naplata ili preuzimanje duga u državni proačun. Rješenje se još traži, a u toj tvrtki neće biti većih kadrovskih promjena. HDZ-ov predsjednik uprave Miro Škrgatić će samo zamijeniti mjesto s SDP-ovim članom uprave Željkom Denonom. Država će isplatiti ove godine i 54 milijuna kuna za autocestu Zagreb - Macelj u kojoj je većinski vlasnik Strabag. To je čak 16 milijuna više nego lani. Iako bi AZM trebao koncesiju plaćati državi u visini 6 posto dobiti, kako nje nema, nema ni uplata. S druge strane, iako se koncesionaru vraća iznos PDVa na cestarinu, zbog obveza koje je država preuzela za nadoknadu nedovoljnog prometa i kamate na kredite, nastaje još dodatna obveza isplate iz proračuna.