Vatrogascima, Hitnoj, vozačima i turističkim radnicima olakšan rad u smjenama
Vjesnik - Izmjene Zakona
Prema Zakonu o radu čije su izmjene u proceduri, vatrogasci nakon osmosatne smjene moraju otići na odmor, što je u praksi, kad vatra gori, najčešće bilo neostvarivo
Marijana MATKOVIĆ
Iako su u ovom trenutku u proceduri samo tehničke izmjene Zakona o radu (ZOR), dok se one ključne još usuglašavaju, sindikalna strana jedva ih je dočekala, jer su veći dio njih predložili sami sindikati i poslodavci. No, još se dogovara rješenje za produljeno trajanje kolektivnih ugovora u slučaju isteka, kad nije ispregovaran novi ugovor, o čemu su Vlada, poslodavci i sindikati imali najviše prijepora.
Predloženim izmjenama otklanjaju se problemi koje je novi zakon (u primjeni od 1. siječnja 2010.) stvorio u praksi, ponajprije vatrogascima, vozačima u javnom prijevozu te turističkim radnicima i radnicima u Hitnoj medicinskoj pomoći.
Najveći problem stvorile su odredbe vezane uz radno vrijeme i noćni rad, odnosno ograničenja koja su u praksi onemogućila rad u smjenama. Zakonom je propisano da radno vrijeme ne smije trajati dulje od osam sati tijekom 24 sata, pa je za one koji rade u duljim smjenama, ili zbog nekih specifičnih okolnosti moraju raditi dulje, bilo nemoguće organizirati smjene. Na taj su problem među prvima upozorili sindikati koji zastupaju radnike na platformama, čije smjene uglavnom traju po 12 sati i radi se više smjena u nekoliko dana, nakon čega slijedi višednevni odmor, prvenstveno zato što je otežan prijevoz do radnog mjesta i povratak kućama. Za njih je osmosatno radno vrijeme gotovo nemoguće organizirati, jer se velik dio vremena gubi na putovanje. Tako je postojeći zakon prouzročio besmislenu situaciju: 'skratilo' im se radno vrijeme tijekom ciklusa od 24 sata, ali im je udvostručeno vrijeme koje bi proveli na putovanju pa je rad s istim brojem radnika bilo nemoguće organizirati. Zbog istog problema - formalne obveze da prekinu rad i započnu odmor - vatrogasci su postali nemoćni pred većim požarom. Prema postojećim odredbama, nakon osmosatne smjene moraju na odmor, što je u praksi, kad vatra gori, najčešće bilo neostvarivo.
Prema izmijenjenim odredbama, takva bi specifična zanimanja (kad je radno mjesto jako udaljeno, pa se do njega putuje, određena radna mjesta u pomorskim i zračnim lukama, na pošti, u tisku, u segmentima industrije i proizvodnje gdje se rad ne smije prekidati, u javnom gradskom prijevozu i željeznici), kao i poslovi koji se obavljaju u vrijeme više sile i nepredviđenih okolnosti (na primjer, Hitna pomoć) mogli organizirati i dulje, do 12 sati.
Iako nije riječ o ključnim izmjenama ZOR-a, nego o tehničkima, sindikati su ih jedva dočekali, jer su veći dio njih predložili oni sami i poslodavci
Sličan problem, no dodatno zakompliciran zbog ograničenja mogućnosti preraspodjele radnog vremena u sezoni (riječ je o odredbi da poslodavac radno vrijeme može preraspodijeliti drukčije nego je to inače propisano najdulje tijekom četiri, odnosno iznimno šest mjeseci u kalendarskoj godini), imali su i radnici u turizmu, od ugostitelja i hotelskog osoblja, do onih u pratećim djelatnostima. No, turistički radnici žalili su se lani i zbog odredaba o noćnom radu. Prema aktualnom propisu, noćni rad zajedno s dnevnim smije trajati najdulje osam sati. Tako osoba koja je odradila dio smjene od 22 do 6 sati (koliko traje noćni rad), idući dan nije mogla u cijelu jutarnju ili poslijepodnevnu smjenu, jer bi tako u ciklusu od 24 sata imala preveliki fond radnih sati. Stoga se predloženim izmjenama ZOR-a dopušteni fond sati u ciklusu od 24 sata, sa sadašnjih 8 produljuje na 12 sati. Time će radnici odraditi isti fond sati, no bit će lakše organizirati smjene, tvrde u Ministarstvu gospodarstva.
Promijenjena je i odredba o ograničenju primjene odluke o preraspodjeli radnog vremena. Sada poslodavac takvu odluku može donijeti s rokom trajanja od četiri mjeseca, a jedino uz posebnu dozvolu i na šest mjeseci tijekom jedne kalendarske godine, što je, opet, stvorilo probleme u turizmu i građevini. Odredbom po kojoj se preraspodjela radnog vremena može primjenjivati tijekom četiri, ili šest mjeseci u ciklusu od bilo kojih 12 mjeseci problem bi trebao biti riješen.
Zbog smjenskog rada koji na taj način može postati i prekovremeni, zakonodavac mijenja i odredbu prema kojoj se prekovremeni rad ili sati koji nedostaju ne moraju obračunati mjesec za mjesec ako je riječ o odstupanju do 12 radnih sati.
Pojednostavljuju se i odredbe o prenošenju godišnjeg odmora kad radnik mijenja poslodavca.
Najveći problem stvorile su odredbe vezane uz radno vrijeme i noćni rad, odnosno ograničenja koja su u praksi onemogućila rad u smjenama. Zakonom je propisano da radno vrijeme ne smije trajati dulje od osam sati tijekom 24 sata, pa je za one koji rade u duljim smjenama, ili zbog nekih specifičnih okolnosti moraju raditi dulje, bilo nemoguće organizirati smjene. Na taj su problem među prvima upozorili sindikati koji zastupaju radnike na platformama, čije smjene uglavnom traju po 12 sati i radi se više smjena u nekoliko dana, nakon čega slijedi višednevni odmor, prvenstveno zato što je otežan prijevoz do radnog mjesta i povratak kućama. Za njih je osmosatno radno vrijeme gotovo nemoguće organizirati, jer se velik dio vremena gubi na putovanje. Tako je postojeći zakon prouzročio besmislenu situaciju: 'skratilo' im se radno vrijeme tijekom ciklusa od 24 sata, ali im je udvostručeno vrijeme koje bi proveli na putovanju pa je rad s istim brojem radnika bilo nemoguće organizirati. Zbog istog problema - formalne obveze da prekinu rad i započnu odmor - vatrogasci su postali nemoćni pred većim požarom. Prema postojećim odredbama, nakon osmosatne smjene moraju na odmor, što je u praksi, kad vatra gori, najčešće bilo neostvarivo.
Prema izmijenjenim odredbama, takva bi specifična zanimanja (kad je radno mjesto jako udaljeno, pa se do njega putuje, određena radna mjesta u pomorskim i zračnim lukama, na pošti, u tisku, u segmentima industrije i proizvodnje gdje se rad ne smije prekidati, u javnom gradskom prijevozu i željeznici), kao i poslovi koji se obavljaju u vrijeme više sile i nepredviđenih okolnosti (na primjer, Hitna pomoć) mogli organizirati i dulje, do 12 sati.
Iako nije riječ o ključnim izmjenama ZOR-a, nego o tehničkima, sindikati su ih jedva dočekali, jer su veći dio njih predložili oni sami i poslodavci
Sličan problem, no dodatno zakompliciran zbog ograničenja mogućnosti preraspodjele radnog vremena u sezoni (riječ je o odredbi da poslodavac radno vrijeme može preraspodijeliti drukčije nego je to inače propisano najdulje tijekom četiri, odnosno iznimno šest mjeseci u kalendarskoj godini), imali su i radnici u turizmu, od ugostitelja i hotelskog osoblja, do onih u pratećim djelatnostima. No, turistički radnici žalili su se lani i zbog odredaba o noćnom radu. Prema aktualnom propisu, noćni rad zajedno s dnevnim smije trajati najdulje osam sati. Tako osoba koja je odradila dio smjene od 22 do 6 sati (koliko traje noćni rad), idući dan nije mogla u cijelu jutarnju ili poslijepodnevnu smjenu, jer bi tako u ciklusu od 24 sata imala preveliki fond radnih sati. Stoga se predloženim izmjenama ZOR-a dopušteni fond sati u ciklusu od 24 sata, sa sadašnjih 8 produljuje na 12 sati. Time će radnici odraditi isti fond sati, no bit će lakše organizirati smjene, tvrde u Ministarstvu gospodarstva.
Promijenjena je i odredba o ograničenju primjene odluke o preraspodjeli radnog vremena. Sada poslodavac takvu odluku može donijeti s rokom trajanja od četiri mjeseca, a jedino uz posebnu dozvolu i na šest mjeseci tijekom jedne kalendarske godine, što je, opet, stvorilo probleme u turizmu i građevini. Odredbom po kojoj se preraspodjela radnog vremena može primjenjivati tijekom četiri, ili šest mjeseci u ciklusu od bilo kojih 12 mjeseci problem bi trebao biti riješen.
Zbog smjenskog rada koji na taj način može postati i prekovremeni, zakonodavac mijenja i odredbu prema kojoj se prekovremeni rad ili sati koji nedostaju ne moraju obračunati mjesec za mjesec ako je riječ o odstupanju do 12 radnih sati.
Pojednostavljuju se i odredbe o prenošenju godišnjeg odmora kad radnik mijenja poslodavca.
Za otkaz ne treba sudska suglasnost
Izmjenama Zakona olakšava se otpuštanje radnika za kojega se utvrdi profesionalna nesposobnost za rad, no samo u onim situacijama u kojima tvrtka nema radničko vijeće ili sindikat koji obavlja njegovu ulogu. U praksi ostaje obveza poslodavca da takvom radniku prije otkaza ponudi drugo radno mjesto, prilagođeno njegovim sposobnostima. Ako takvog radnog mjesta u tvrtki nema, poslodavac je prema aktualnim propisima, dužan tražiti suglasnost radničkog vijeća za otkaz radniku, a ako vijeća nema, mora ishoditi posebnu sudsku suglasnost. Ubuduće, poslodavac kod kojega ne postoji radničko vijeće, zbog toga neće morati na sud.
Preuzeto s: nhs.hr