Pritom je apostrofirao Sindikat hrvatskih učitelja koji je iskoristio svoju monopolističku ulogu te kroz kolektivne pregovore s prosvjetnim vlastima ugovorio povlaštenu poziciju pri zapošljavanju za svoje članove.
Stipić navodi niz primjera prema kojima se pojedincima, zapravo lažnim tehnološkim viškovima, omogućavala zamjena mjesta rada: najčešće se radilo o zamjeni škole u provinciji ili na otoku školom u gradu ili na kopnu.
 
- Za spomenute se usluge “plaćalo“ i još se uvijek „plaća“ na različite načine, od angažiranja na osnivanju podružnice konkurentskog sindikata, sve do pružanja protuusluga i uzimanja novca za pruženu uslugu – tvrdi Stipić.
M. Cvrtila
 
 
Preuzeto s: nhs.hr