Kada se Vlada obvezala na izmjene Zakona o radu kojima bi, među ostalim, trebalo ukinuti pravilnike o radu. Međutim, sami su sindikati shvatili koliko je to sklisko područje, jer bi se potpunim ukidanjem pravilnika o radu veliki broj radnika našao na vjetrometini, odnosno ovisili bi o dobroj volji poslodavca. Trebalo je temeljem tog sporazuma dogovoriti i opći kolektivni ugovor, dakle minimum prava za sve radnike u zemlji koji nisu obuhvaćeni granskim ili kućnim kolektivnim ugovorom. Da je takav opći kolektivni ugovor dogovoren, ukidanje pravilnika ne bi bio prevelik problem. No, izmjene ZOR-a ostavljene su nekoj drugoj vladi, a to znači da će se sindikati – ako će uopće – s budućim stanovnicima Banskih dvora najprije mjesecima natezati oko toga da se uopće razgovara o obavezama koje je preuzeo netko drugi, jer u ovoj zemlji nema kontinuiteta i svaka nova vlast kreće iz početka. Polako otkrivajući čari vladanja.

Sindikalni referendum o referendumu, također je dio te priče. Sporazumom je, naime, utvrđeno da će se on održati u isto vrijeme kada i referendum za ulazak u EU. Kada je sporazum parafiran očekivalo se kako bi taj referendum mogao biti negdje tijekom ljeta tekuće godine. No, stvarni je život poremetio očekivanja, pa je u travnju ove godine predsjednica Vlade sa sindikatima postigla novi dogovor. Referendum o referendumu održat će se prije izbora, »u mandatu ove Vlade«, kako je to u javnosti zborila predsjednica Vlade Jadranka Kosor. Mandat te vlade bliži se svome kraju. A referendum sindikalni nitko ne spominje. Štoviše, iz Banskih dvora uopće niti ne odgovaraju na sindikalne dopise. Neorganiziranje referenduma, kako to veli Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata i trenutni sindikalni koordinator, bit će jasna poruka predsjednice HDZ-a i predsjednice Vlade. Naprosto, Jadranka Kosor će priznati da »ne drži danu riječ«.

Izreći se može svašta, naučili su to i građani i sindikati. I ništa novo neće biti ukoliko vlada referendum ne organizira. Tim više, jer ga zapravo nikada nije ni željela. I sve je učinila da sindikalni uspjeh u prikupljanju potpisa za organiziranje referenduma o ZOR-u, anulira. Pomogli su joj u tome i sindikati, sa svojim slabostima i lutanjima. Vlada je tvrdila da nema novaca za sindikalni referendum jer će koštati najmanje 170 milijuna kuna. štoviše, optuživala je sindikate da će zbog njih (!!!) raditi rebalans proračuna i, valjda, uzeti novce od potrebitih kako bi ih dala rastrošnima. Tako je u jeku krize vlada pokušavala preplašiti javnost i optužiti sindikate da će svojom »nepromišljenošću« potrošiti brdo novaca. Međutim, Vlada nije govorila istinu, to je svima od trenutka kada su blebnuli cijenu sindikalnog referenduma bilo jasno. Prljava igra razotkrivena je s izradom ovogodišnjeg proračuna koji pokazuje da referendum, ali onaj za EU, košta 3,4 puta manje nego sindikalni! Pa kad je već razotkrivena, Vlada je pristala na sindikalnu igru. Pristala je na »referendum o referendumu« i sve učinila da do njega ne dođe. Promijenjen je zakon o referendumu i produžen rok za prikupljanje referendumskih potpisa, pa je time i dio sindikalnog pitanja izbačen iz igre. No, još je aktualno pitanje broja potpisnika. I referendum, kao takav. Referendum kojeg vjerojatno neće biti u »mandatu ove Vlade«. I tako su se sindikati po tko zna koji puta zapleli u vladinu mrežu. Važno je da se pregovara i dogovora, a što će se realizirati, koga je briga.
 
 
Preuzeto s: nhs.hr