SDLSN: Vlada zloupotrebljava institut donošenja zakona po hitnom postupku
Jedina prepreka ovakvoj samovlasti je Hrvatski sabor, od kojeg Sindikat očekuje da se suprotstavi svođenju ove po Ustavu ravnopravne sastavnice trodiobe vlasti na zakonodavni servis Vlade koja Zakon o državnim službenicima već drugi puta mijenja u hitnoj proceduri, a njegov sadržaj prilagođava pojedinačnim stranačko-kadrovskim križaljkama
(SDLSN, 9. ožujka 2012.) Vlada RH jučer je usvojila i u saborsku proceduru uputila Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima, s konačnim prijedlogom Zakona, odnosno predložila donošenje Zakona po hitnom postupku.
Prijedlog za donošenje Zakona po hitnom postupku Vlada opravdava „državnim razlozima" da se, sukladno članku 159. Poslovnika Hrvatskoga sabora, osiguraju pretpostavke za uspostavu boljeg funkcioniranja tijela državne uprave i raspored državnih službenika nakon preustroja tijela državne vlasti.
Međutim, odredba na koju se poziva Vlada donošenje zakona po hitnom postupku opisuje kao iznimku, „samo kada to zahtijevaju interesi obrane i drugi osobito opravdani državni razlozi, odnosno kada je to nužno radi sprječavanja ili otklanjanja većih poremećaj u gospodarstvu".
Sam tekst Zakona koji se predlaže i rješenja koja se njime predlažu teško se mogu podvesti pod „osobito opravdane državne razloge" zbog kojih ga je potrebno donijeti u hitnoj proceduri.
Naime, odredbe prema kojima ministri mogu bez natječaja zapošljavati svoje šefove kabineta i glasnogovornike, premještati službenike po volji iz državnih tijela u javne službe i jedinice lokalne samouprave i obratno, reguliranje pokretanja disciplinskih postupaka protiv sindikalnih povjerenika i rasporeda službenika po donošenju pravilnika o unutarnjem redu, nisu zakonska materija zbog koje treba suspendirati redovnu saborsku proceduru.
Tim više što je dobar dio ovih pitanja već reguliran Zakonom koji se mijenja, Zakonom o radu i Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike.
No, Vlada ovime pokazuje da vlast i gospodarsku krizu shvaća kao priliku za suspendiranje demokratske procedure kojom se vlast koja proizlazi iz naroda i pripada narodu štiti od samovolje vlastodržaca.