'S faksom radim za 500 kuna mjesečno, odlazim odavde!'

U mislima u Kanadi, Australiji i Novom Zelandu

Čitatelji nas u e-mailovima mole za pomoć, pitaju se kako mogu i sami pronaći posao u Kabulu, ili bilo gdje u svijetu gdje bi bili bolje plaćeni za svoj posao, a što bi njima i njihovim obiteljima omogućilo pristojniji život.

"U zadnje vrijeme vrlo intenzivno razmišljam o odlasku u neku drugu zemlju koja će mi možda postati dom. Trenutno sam u mislima u Kanadi, Australiji i Novom Zelandu, jer život u ovoj državi više nema smisla. Ne može mi nitko reći da mu nisam dao šansu i da nisam tražio smisao, ali kada sagledam svoju trenutnu situaciju i životna postignuća, sve postaje jako crno, depresivno i besmisleno. A moja je priča slična pričama mnogih mladih ljudi u Hrvatskoj: završio sam pravni fakultet, imam 31 godinu, nemam nijednog dana radnog staža upisanog u radnu knjižicu, ali uredno već tri godine volontiram kod odvjetnika u odvjetničkom uredu ne bih li stekao znanje i iskustvo te time pridonio svojoj 'karijeri'. Za to dobijem 500 kuna mjesečno, nisam prijavljen, nemam zdravstveno osiguranje, živim s roditeljima u stanu od 60 kvadrata. Ne mogu si priuštiti zimovanje, ljetovanje ili bilo kakvo putovanje. Na kraju se postavlja pitanje je li sve to ima smisla", stoji u pismu jednog našeg čitatelja.

U Kanadi hrana triput jeftinija

Premda ne podržavamo trend iseljavanja iz Hrvatske, jer je on dugoročno poguban za sve, s obzirom na brojne upite građana, istražili smo kakvi se poslovi nude u Afganistanu. A slika nije nimalo blistava.

Ne računajući one koji se zapošljavaju kao profesionalni vojnici,securityi slično, NATO putem natječaja traži i radnike za civilne poslove, uglavnom razne inženjere i mehaničare, ali i drugo osoblje. Američke agencije poput Dyncorpa, KBR-a ili Fluora regrutiraju osoblje za vojne ili civilne poslodavce, među ostalim u Afganistanu i Iraku. Pritom valja naglasiti da ima i lažnih posrednika, pa prilikom javljanja na takve poslove treba paziti. Neke telekomunikacijske kompanije također traže ljude za rad u Afganistanu, no pritom valja imati na umu da je cijena rada u toj zemlji s vremenom pala.

Hrvati sanjaju i o odlasku u Australiju, koju vide kao obećanu zemlju i koja je okvalificirana kao ona koja nudi najbolju kvalitetu života na svijetu te velike poslovne mogućnosti. U Australiji se traže visokokvalificirani kadrovi sa sveučilišnom diplomom, posebice inženjeri rudarstva, elektronike i mehanike, te zdravstveni djelatnici, računalni stručnjaci i računovođe.

Kao obećana zemlja slovi i Kanada. U njoj se, kažu, može od mjesečne plaće uštedjeti i do pet tisuća kuna. Odnosno, prosječna plaća u Kanadi je oko 2.000 dolara, što je plaća jednog konobara. Traže se ljudi na jednostavnim poslovima, kao što su konobarenje, čišćenje ili održavanje u tamošnjim restoranima, hotelima, skijalištima. Posao će bez muke pronaći i primjerice informatičari ili studenti naftnog rudarstva. Hrana je u Kanadi triput jeftinija nego kod nas, a garsonijera u Torontu može se unajmiti za 500 dolara.

Država štiti samo kapital

No, seljenje u drugu zemlju velika je i teška životna odluka, pogotovo za one koji namjeravaju otići s obitelji. O trendu iseljavanja iz Hrvatske i tome kako ga zaustaviti, razgovarali smo s članom našeg stručnog timaSašom Blagusom, nuklearnim fizičarom na Institutu "Ruđer Bošković".

"Naravno da ljudi gledaju kako otići odavde, kako se izvući. Pa to je pitanje ljudske egzistencije. Krivo bi bilo reći da onaj koji zarađuje pet tisuća kuna mora biti zadovoljan zbog toga. Naime, nužno je da se ljudi izbore da imaju primanja kakva zaslužuju. Ali u ovoj zemlji to je nemoguće. Ovdje da se na glavu postave ne mogu imati veća primanja", kaže nam Blagus.

A zašto je to tako? "Zato što je zemlja opljačkana, a oni koji su sve pograbili, njima je dobro i država ih štiti. Tajkune država štiti čak i od pravednog poreza. Dok mi sve moramo podmirivati, njih se tretira kao one koji nama omogućuju da dobivamo plaću. To je žalosna situacija i potpuno je neodrživa", objašnjava Blagus te dodaje: "Ovo kamo je krenula ova Vlada, apsolutno se ne razlikuje od smjera kojim je išla prethodna. Oni su na apsolutno istoj ideološkoj poziciji. A ta pozicija je neoliberalni kapitalizam. I pritom ne mislim da postoji neki kapitalizam koji bi bio bolji – svaki završava kao neoliberalni kapitalizam i tu nema povratka. Stanje će biti sve gore, i dok se ne skrši kapitalizam, nema nam spasa", ustvrdio je Blagus dodavši da su posljedice toga događaji u Grčkoj i Španjolskoj.

"A to i nas čeka. No, kao što za svim kaskamo, tako kaskamo i za tim. Dok ljudima ne dođe do grla, jednostavno neće reagirati", ističe.

Okupacija tvornica

Radnici Jadrankamena shvatili su gdje je problem, kaže znanstvenik. A tu je i rješenje – okupirati tvornicu i preuzeti proizvodnju.

"Rješenje je izaći iz kapitalizma u jedno pravedno društvo slobodnih ljudi. Treba ostvariti parolu Francuske revolucije koja nikada i nigdje nije ostvarena, a to je: 'Jednakost, bratstvo i sloboda.' Ta parola uključuje u sebi dokidanje privatnog vlasništva kao kapitala, i u tom bi slučaju ljudi znali stegnuti remen i strpjeti se jer znaju da rade za sebe. Ovako samo znaju da spašavaju kapital", kaže nam Blagus.

Komentirajući ponovno želju Hrvata da napuste zemlju, Blagus ipak kaže da ne mogu svi ljudi otići jer jednostavno imaju život vezan za ovo područje. Mnogi ljudi ne žele ponovno počinjati, naročito ne u nekoj neizvjesnosti.

"Ljudi uopće nisu svjesni što je Kabul i kako je tamo. Bolji život tamo je iluzija, ali ljudi žive u iluzijama jer takav je današnji svijet – svijet laži i iluzija", zaključuje.

Osiromašenje intelektualnim kapitalom

Da treba stati na kraj neoliberalnom kapitalizmu smatra i sindikalistKrešimir Sever, drugi član našeg stručnog kriznog tima.

"Činjenica je da je Hrvatska zemlja teškog življenja i da je to tako dugi niz godina. I sada smo u situaciji koja nije daleko od toga, čak i kad slušamo političare koji govore o prednostima ulaska Hrvatske u EU, onda nam spominju da će se, s obzirom na olakšan protok ljudi i roba, radnici iz Hrvatske puno lakše javljati na natječaje za posao bilo gdje u EU. To se ističe kao prednost ulaska, zaboravljajući pritom da će to značiti dodatno osiromašenje Hrvatske intelektualnim kapitalom i radnim potencijalima. Zato što u pravilu odlaze mladi visokoobrazovani ljudi kojima je društvo dalo uvjete obrazovanja da pridonesu razvoju Hrvatske. Ovako će oni biti dobrodošli u neki drugim zemljama koje će ih prepoznati kao dobru radnu snagu i radit će na razvoju tih zemalja. Uvažavajući sve što stariji radnik zna i može, nužno je stvoriti uvjete da mladi ostaju", objašnjava Sever dodajući da nas je tako napustio i dobar dio znanstvene elite.

Sever kaže da treba početi stvarati preduvjete da ljudi imaju volju i razlog ostati ovdje.

"Osim što mlade ljude iz zemlje tjera nedostatak posla, na to ih tjera i zapošljavanje na određeno vrijeme, što je vrlo nesiguran oblik rada, koji im uskraćuje i mogućnosti za stvaranje obitelji, za kućenje. Ako je situacija da su i mladić i djevojka zaposleni na određeno vrijeme – dakle nemaju sigurnost posla i nemaju gdje živjeti – to su razlozi i da sve kasnije stupaju u brak, da sve kasnije imaju djecu i sve manje djece. Sutra će biti pitanje tko će uopće raditi u Hrvatskoj?", upozorava Sever.

Odustati od neoliberalne ideologije

Hrvatskoj nedostaje široka strategija gospodarskog i društvenog razvoja zemlje, ističe sindikalist.

"Nedostaje nam povezanost tržišta rada s obrazovnim sustavom. Simptomatično je da su trećina nezaposlenih mladi ljudi, koji nemaju posla jer imaju krive škole. Imaju znanja i vještine za kojima nema potrebe na hrvatskom tržištu rada, pa je i taj dio nužno promijeniti", smatra Sever i upozorava: "Potrebno je izmijeniti cijelu koncepciju tržišta rada i odustati od neoliberalne ideologije koja počiva na ideji 'što je radništvo više obespravljeno, to će biti više posla'. Od takvog mišljenja trebaju odustati i političke elite i tobože neovisni gospodarski analitičari. Trebamo se odvojiti od tog pritajenog utjecaja MMF-a, Svjetske banke i sličnih promicatelja neoliberalne ideologija rada ako želimo imati zdravu zemlju u kojoj ljudi žele ostati i raditi", zaključuje Sever.