Želja za mobilnošću
Dvije trećine od 2600 sudionika istraživanja iz 13 zemalja izjavilo je da želi dopuštenje i mogućnost da rabe vlastite ili poslodavčeve uređaje da bi pristupali korporativnoj mreži, programima i podacima u bilo koje doba. Također očekuju da raspoloživih uređaja bude sve više. Jednak postotak anketiranih poručio je da bi pristao na nižu plaću ako bi zauzvrat dobio pravo da bira vrijeme i mjesto rada te pristup korporativnim podacima. “Želja radnika za mobilnošću je životna činjenica, a prednosti koje donosi rad na daljinu uočljive su u brojnim djelatnostima. Posao više ne podrazumijeva konkretno mjesto, već stil života”, rekao je predstavnik Cisca Dave Evans internetskom magazinu Management Issues. Iako tehnološke inovacije već godinama omogućuju ljudima uspješan rad na daljinu, mnogi su poslodavci i dalje zarobljeni u uvjerenju da samo fizička nazočnost jamči produktivnost. Goran (40), web programer i grafički urednik iz Zagreba, dao je otkaz s dobro plaćenoga radnog mjesta jer ga je nadređeni stalno prozivao zbog čestog izostajanja iz ureda. “Posao sam obavljao pravovremeno i besprijekorno. Pitao sam direktora, pripadnika informatički neosviještene stare garde, je li njemu važno da dolazim ili da radim. Nije shvatio moje pitanje. Za njega su rad i dolazak u ured istoznačni”, kaže Goran. Koliko je apsurdan taj zastarjeli pogled na stvari pokazuje i podatak pribavljen spomenutim istraživanjem. Djelatnici kojima je omogućeno da telekomunikacijski pristupaju poslodavčevoj mreži, aplikacijama i podacima izvan ureda rade jednako ili duže od kolega koji sjede u prostorijama poduzeća. Oko polovice je anketiranih reklo da od kuće radi prosječno 2,5 sata duže nego od propisanoga radnog vremena, a njih pet posto čak četiri sata duže. Ti podaci su razumljivi jer ostanak kod kuće štedi vrijeme i snagu.

Zastarjela koncepcija
Prepreka za fleksibilnost mjesta i vremena za rad nedostatak je tehnološke opremljenosti poslodavaca da podrže pokretljivu radnu snagu. Kad bi uprave imale dobru volju, donijele bi odgovarajuće odluke i uvele tehnološka i sigurnosna rješenja koja bi omogućila radnicima da daju pun doprinos s udaljenosti. Anketirani su radnici u velikom postotku ocijenili da je pitanje sigurnosti daljinskog pristupa poslodavčevoj mreži samo izlika za održavanje statusa quo. “Iz istraživanja jasno proizlazi da je koncepcija fiksnoga radnog okruženja zastarjela u mnogim profesijama. Za radnike je želja za fleksibilnim radnim mjestom i vremenom podjednako važna kao plaća. Poslodavci trebaju uspostaviti telekomunikacijsku infrastrukturu bez prostornih ograničenja da bi ostali konkurentni i povećali zadovoljstvo zaposlenika”, zaključila je Ciscova dužnosnica Marie Hattar. Pitanje mjesta na kojemu se obavlja rad ne tiče se proizvodnih i uslužnih profesija za koje je mjesto ključan sastojak opisa posla – portir, vozač, stjuardesa ili medicinska sestra nikad neće raditi odakle njima odgovara. Neki su poslovi odlično prilagođeni radu na daljinu. Takvi su primjerice poslovi računalnog programera, web dizajnera, web mastera, telefonskog prodavača, akvizitera, konzultanata, agenta za podršku korisnicima, knjigovođe, računovođe, pisca, lektora, redaktora, prevoditelja i neki administrativni poslovi. Čak i kad je riječ o profesiji kojoj je fleksibilnost vremena i mjesta prirođena, poslodavac mora procijeniti je li pojedini djelatnik prikladan za rad izvan središnjice. Takvom su djelatniku potrebne sposobnosti organizacije vremena, samodostatnosti, samomotiviranja i discipline te vještina korištenja opreme.

Sankcije za kršenje pravila
Za poslodavca je poželjno da uvede jasna pravila i granice za one kojima dopusti prostornu i vremensku fleksibilnost. Sankcije za kršenje tih pravila mogu biti nalog za povratak u ured, novčane kazne i “dobri stari” otkaz. Kompanije koje tek počinju dopuštati rad na daljinu mogle bi isprva takav rad omogućavati samo onima koji se kod kuće moraju brinuti o djeci ili bolesnima te onima koji stanuju najdalje od ureda. Pomak u smjeru rada na daljinu ne znači da djelatnik mora raditi samo izvan ureda. Djelatnik treba imati dopuštenje da naizmjenično, prema vlastitom nahođenju, navraća na posao ili radi s lokacije po svom izboru. Također mu poslodavac može nametnuti obvezu dolaska na sastanke da bi osigurao njegovu punu obaviještenost i motiviranost. Prednosti rada od kuće za poslodavaca su veća mogućnost angažiranja i zadržavanja kvalitetnih radnika koji iz bilo kojih pobuda ne žele putovati na radno mjesto ili kojima je dolazak onemogućen iz medicinskih razloga. Dobra je strana i veća produktivnost jer radnici ne moraju trošiti vrijeme i energiju na putovanje. Što više djelatnika radi izvan ureda, to su poslodavcu niži troškovi energije i održavanja uredskog prostora. Loše su strane troškovi nabavljanja opreme i pružanja stručne obuke za djelatnika te slabija mogućnost nadzora i koordinacije djelatnikova rada. U nekim je poslovima važan timski duh i osjećaj zajedništva i pripadnosti među radnicima, što se gubi kod rada na daljinu.
 
Osamljenost
 
Kako protiv osjećaja izoliranosti

Udaljenost od kolega može izazvati osjećaj izolacije te depresiju u osjetljivijih pojedinaca. Osjećaj povezanosti radnik na daljinu može učvrstiti telefoniranjem poslu – rad od kuće ne isključuje glasovni kontakt s kolegama i nadređenima onda kad to djelatniku odgovara. Osamljenost je moguće ublažiti stalnim online prisustvom na nekom od “instant messengera” poput Skypea, Google Talka ili MSN-a, ako kolege s posla koriste takve aplikacije. Disciplinirani će radnik imati zaseban službeni profil, na koji će se prijavljivati dok radi i na koji neće prihvaćati prijatelje i znance iz privatnog života, da mu ne bi odvlačili pozornost.
 
 
Izvor: Poslovni dnevnik
Autor: Ozren Podnar
Objavljeno: 11. 1. 2011.