Naime, te su građevinske kompanije nakon potpisivanja ugovora o gradnji jednog od najosporavanijih građevinskih projekata u Hrvatskoj počele obavljati pripremne radove na mjestu gradnje mosta, izgradivši betonare i ostalu prateću infrastrukturu, kao i naselje za radnike. Sada su spremni sudski zatražiti od Hrvatskih cesta da im se sve to plati, jer radovi zbog nedostatnog financiranja još nisu zapravo ni počeli unatoč stalnim uvjeravanjima i s najviših političkih mjesta.

Iako je riječ o uobičajenim stavkama ugovora kada su u pitanju građevinski radovi, koji se u građevinskoj terminologiji naziva plaćeni zastoj radova, Mijat Stanić, predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata, postavio je pitanje odgovornosti svih strana u tom manjkavom projektu.

„Ako postoji minimum odgovornosti, onda su te tvrtke prije potpisivanja ugovora trebale od naručitelja radova zatražiti da im pokaže ima li osiguran novac za taj projekt“, kaže Stanić.

Riječ je o mostu čiji je početak radova prvi put 2005. godine otvorio bivši premijer Ivo Sanader, a kasnije se prometnuo u jedan od glavnih izbornih obećanja HDZ-a, usprkos skepsi struke i enormno visokoj cijeni. Hrvatske ceste su od planiranih 320 milijuna eura, koliko stoji most, osigurale samo 420 milijuna kuna u četiri godine, pa je od početka bilo poznato da za projekt jednostavno nema novca. To, međutim, nikoga nije spriječilo da se javi na natječaj za njegovu gradnju.

Dogovorili se o isplati?

Domaći konzorcij na čelu s Konstruktor Inženjeringom javio se u vrijeme prije velike krize, kada su u Hrvatskoj cvjetali građevinski radovi i kada se isplatilo biti građevinar, ali je kriza 2008. godine sve kompanije dovela do ruba pa se danas odlučuju i na tužbu protiv dosadašnjih najizdašnijih investitora, kao što su Hrvatske ceste i Hrvatske autoceste. Stanić smatra da cijela priča ima elemente izvlačenja novca od samih građana i da je riječ o dogovornom sporu kako bi se zadovoljile sve strane.

„Sada se svi pokušavaju naplatiti iako su imali informacije o manjkavostima samog projekta. Smatram da je riječ o dogovoru koji će skupo platiti samo građani ove države. Riječ je o staroj sprezi ovog konzorcija, da ga ne nazovem kartelom, s vladajućima, a sve to mi plaćamo“, kaže Stanić.

Simptomatično je da iz građevinskih tvrtki nisu bili raspoloženi za komentar ili za potvrdu vlastitih zahtjeva, a iz Hrvatskih cesta su na poduže pitanje o tom problemu kratko odgovorili da Hrvatske ceste nisu zaprimile tužbu konzorcija radi naknade štete zbog nezapočinjanja radova. Mediji su prije godinu dana pisali kako zbog nedostatka novca Hrvatske ceste čak razmišljaju o raskidu ugovora s konzorcijem. Štoviše, zbog nedostatka novca prvobitni idejni plan o četverotračnoj cesti morao se mijenjati pa je odlučeno da se most smanji za dvije trake.

Predizborni adut

U vladajućoj Hrvatskoj demokratskoj zajednici Pelješki su most označili kao jedan od 30 kapitalnih projekata, a njegova gradnja brzo je ušla u predizbornu i izbornu retoriku pa je postao jedan od glavnih izbornih aduta na jugu Hrvatske.

Iako su iz HDZ-a neko vrijeme govorili da Pelješki most zbog strogih schengenskih pravila zahtijeva Europska unija, jer bi se na taj način doslovno premostio prostor Bosne i Hercegovine na putu u smjeru sjever - jug, iz iste te Unije demantirali su na najteži mogući način jer je Europska investicijska banka odustala od financiranja gradnje uz obrazloženje da se ne uklapa u dugoročnu viziju EU.

Ulje na vatru dolio je bivši predsjednik Stjepan Mesić, koji je tvrdio da je projekt nametnuto sam građevinski lobi. Kasnije je otkriveno da su Institut IGH i Konstruktor manjinski partneri u projektu Hrvatski san, tvrtke Profectus Vcenca Blagaića, koji je predviđao gradnju velikoga turističkog naselja na dva milijuna četvornih metara zemljišta koje se nalazi baš u blizini ceste koja je trebala voditi prema Pelješkom mostu. Dvije spomenute građevinske tvrtke povukle su se nakon brojnih napisa o tom projektu. Čini se da vladajući još uvijek ne misle odustati od ovoga projekta, koji državu previše košta i dok stoje radovi.
 
 
Izvor: Business.hr
Piše: Ante Pavić
Iz tiskanoga izdanja od 17. 10. 2011.