Propast Grčke, propast referenduma

Političari bi morali objasniti kako kane voditi kampanju za referendum propadne li sljedećih tjedana Grčka, pa se krene rušiti domino europskih banaka, povlačeći za sobom cijeli kontinent u ponor. Nije li naime već vrijeme da nojevi iz vladinih i opozicijskih ureda izvuku glavu iz eurofantazija i suoče se s mogućnošću da se referendum vremenski podudari s početkom propasti eura i financijskom kataklizmom cijele EU? Što u tom slučaju? Prepustiti odluku uspaničenim i poluobaviještenim Hrvatima, koji i inače drhture već na sami spomen otvorene i neizvjesne budućnosti u Europi?

Grčka bi mogla propasti u studenome. EU je odgodila sljedeću ratu kredita, jer Grčka ove godine ne može smanjiti proračunski deficit na dogovorenih 7,5 posto. Produžena agonija u zemlji je izazvala uznemirujuće reakcije. Umirovljeni časnici provalili su u Ministarstvo obrane i počeli prijetiti vladi. Ministar obrane to je nazvao protudemokratskim i zaprijetio kaznom. Grčka ima iskustva s vojnim pučevima, zato je to uznemirujuće. Zemlja je blokirana u općem štrajku. Šuška se o ostavci premijera Georgea Papandreoua, koji se osjeća bespomoćnim, jer da »Grčka više ne odlučuje sama«. Novine prenose nagađanja da čak i SAD nagovara EU neka pusti Grčku niz vodu, i neka spašava vlastite banke, jer Grčka više nije strateški važna, a nikada se nije pokazala sposobnom voditi vlastite financije. Jedna je europska banka, Dexia, već najavila ozbiljne probleme. Sve je to na pragu zastrašujućega. U Europi se počelo spominjati najgore, što je još do pred koji mjesec bilo nezamislivo. Poljski je ministar nedavno na javnome skupu izjavio da će u Europi za deset godina izbiti rat, propadnu li euro i unija.

A Jadranka Kosor hvališe se završenim pregovorima. Referendumom se nitko ozbiljno ne bavi; svi kao da uspjeh uzimaju zdravo za gotovo. Predsjednik Josipović izjavljuje da očekuje sedamdeset posto glasova »za«. Opozicija također šuti; društvom vlada nedomišljena i naivna euroindiferentnost.

Ali zamislimo ovakvu mogućnost: Grčka bankrotira potkraj studenoga. Potpisivanje hrvatskoga pristupnog sporazuma, 19. prosinca u Varšavi, protječe u predinfarktnoj atmosferi bankrota prvih velikih francuskih i njemačkih banaka, uz vijesti o slobodnome financijskom padu Italije. Europske medije trese panika; Velika Britanija najavljuje referendum o izlasku iz EU; hrvatski novinski naslovi vrište o još jednome povijesnom promašaju ulaskom u propalu zajednicu; poznata lica na HTV-u organiziraju frenetične eurofobične rasprave. Za to vrijeme konstituira se novi Sabor i traju koalicijski pregovori o vladi, pa nitko nema vremena baviti se referendumskom kampanjom. Nitko, štoviše, za tim ni ne žudi, jer je EU preko noći postala babaroga koju nijedan političar više ne spominje. U takvoj atmosferi stiže početak veljače i referendum, opterećen anketama kako je potpora u samo dva mjeseca pala s 57 na obeshrabrujućih 51,2 posto. Uvečer referendumskoga dana, predsjednik DIP-a ravnodušnog lica objavljuje da je glasovalo ukupno 52,3 posto građana, od kojih je 49,97 glasalo »za«. Hrvatska ne ulazi. Desnica slavi na ulicama, Thompson nenajavljeno pjeva na Rivi u Splitu.