Težište diskusije bilo je u tome da se izvoz još jednom, po tko zna koji put, označi kao rješenje za izlazak iz recesije. Moderator je bio ekonomski analitičar Ante Babić koji je naveo probleme likvidnosti, visokih kamata te zaustavljanja investicija u zadnjih dvije godine kao uzrok nedovoljnoj izvoznoj aktivnosti hrvatskog gospodarstva.

Potpredsjednik Vlade za investicije Domagoj Ivan Milošević podsjetio je da problem likvidnosti nije od jučer i da se vuče od devedesetih godina. Pohvalio je i modele A i B koje je Vlada pripremila za poduzetnike te otplatu poreznog duga na rate za one poduzetnike koji ga na kraju prošle godine nisu podmirili zbog gospodarske krize, a uredno su podmirivali svoje obaveze u 2011. godini. Rok otplate će im biti 30 mjeseci i uz kamatu od 8,3 posto, što je, napomenuo je Milošević, ipak povoljnije nego da im se obračunava zatezna kamata.
Kad je pak u pitanju pad investicija, rekao je da su se i druge zemlje, čak i one u eurozoni, suočile s tom pojavom, a to se i kod nas odrazilo na izvoz jer strane tvrtke koje investiraju u Hrvatskoj izvoze svoje proizvode, a nije ih bilo puno u zadnje vrijeme. Milošević je izrazio uvjerenje da će skorašnjim ulaskom Hrvatske u EU biti otvoren put i za investiranje. S druge strane, najavio je i užu suradnju javnog i privatnog sektora te u tom smislu i zakone o poticanju ulaganja o javnoj nabavi.

Međutim, kako je primjetio moderator Babić, sve su to mjere na duže staze od kojih bi mogla imati koristi tek neka buduća vlada. Hrvatskim poduzetnicima se žuri jer treba i preživjeti. No, Milošević je istaknuo da je problem što se ova Vlada prva od svih dosadašnjih sustavno bavi investicijama, rekavši da privatni sektor mora više ulagati, jer budemo li se oslanjali na javni sektor, sporo ćemo izlaziti iz krize.

Glavna ekonomistica Svjetske banke za Hrvatsku Sanja Mađarević Šujster rekla je da je ova institucija pokušala ublažiti recesiju u Hrvatskoj kroz budžetsko financiranje, no teško je to išlo jer je hrvatsko gospodarstvo nedinamično. Hrvatska jednostavno, rekla je, nije imala fiskalni prostor za dublje reforme jer bi time smanjila ionako deficitarni budžet, no poseban problem je loša struktura gospodarstva. Naime, podatak da samo deset posto zaposlenih radi u tvrtkama izvozne orijentacije nije ekonomija koja će odgovoriti na probleme.

- Postoje dva rješenja koja smo predložili Vladi; jedno je smanjenje poreza, što nije bilo moguće, a drugo je uklanjanje administrativnih prepreka koje strahovito koče investicije u Hrvatskoj i koje su realnija opcija - rekla je Mađarević Šujster.

No, Babić je podsjetio da su i prethodne Vlade donosile razne reforme, poput mirovinske ili zdravstvene, pa one baš i nisu dale rezultata. Mađarević Šujster je odgovorila da je jedan od najvećih hrvatskih problema izborni ciklus. Naime, reforme se i provode do zadnje, izborne godine, a onda se zaustave, a nerijetko se i značajno reduciraju do tada postignuti rezultati jer se stranke na vlasti dodvoravaju raznim socijalnim grupama.Stvar je u tome, zaključila je, da kod reformi nema povratka natrag, nego treba što je moguće većim intenzitetom ići naprijed.

Kako izaći iz krize bilo je pitanje za Željka Lovrinčevića sa Ekonomskog instituta u Zagrebu i savjetnika premijerke Jadranke Kosor. Naime, ovaj poznati ekonomski analitičar prije dvije godine rekao je da Hrvatska ima samo šest mjeseci za reforme. Logično je da ga je nekadašnji Sanaderov ekonomski strateg Babić pitao imamo li uopće više šanse, s obzirom da je tih šest mjeseci davno isteklo. Lovrinčević je na to odgovorio da je Hrvatska vršcima prstiju uhvatila zadnji vlak za EU, no ekonomija ima problema s konkurentnošću i time teško pronalazimo put za izvoz, podsjetivši da su ekonomije koje su izašle iz krize to učinile rastom izvoza.
U posljednjem desetljeću Hrvatska je, međutim, izgradila sustav koji se temeljio na javnoj potrošnji i sad je to vrlo teško promijeniti. Posljedica toga je pad potražnje, pad domaće aktivnosti i pad zaposlenosti. Ključni ljudi u politici taj su sustav sve vrijeme podupirali, a ova posljednja Vlada, rekao je, dosta je napravila, ali je dubina problema toliko velika da nije moguće preko noći naći rješenje.
- Ili će se morati smanjivati javna potrošnja, ili ćemo morati mijenjati tečajnu politiku da bismo poduprli privatni sektor, odnosno izvoz - rekao je Lovrinčević.

Boris Cota, vanjski član Savjeta Hrvatske narodne banke i savjetnik predsjednika Ive Josipovića izrazio je sumnju u mogućnost promjene tečajne politike, ali i u tvrdnje potpredsjednika Vlade Miloševića da će ulaskom u EU hrvatsko gospodarstvo postati konkurentnije. Pokazalo se da za vrijeme krize članice EU koje imaju zajedničku valutu stvaraju sve veću neravnotežu, što znači da pojedina tržišta, čak i ona koja su duže u EU, još nisu potpuno spremna za konkurentnost i investicije.

Hrvatska ima veliki vanjski dug i nekonkurentno gospodarstvo i pitanje je koliko su opravdane optimistične izjave dijela javnosti u Hrvatskoj. Ovdje se razvila življa rasprava između Cote i Miloševića gdje je potpredsjednik Vlade branio svoje stajalište da će ulaskom u EU investicijska klima u Hrvatskoj biti bolja, a time i konkurentnost. No, Cota je podsjetio da su nove članice EU povećale svoju razmjenu tek desetak posto. Ovdje je pitanje strukture radne snage, rekao je, ili bolje reći odnosa radne snage i primjenjene tehnologije, jer je radna snaga, primjerice, u Grčkoj preskupa, a u Njemačkoj povoljna. Kako Hrvatska više liči na Grčku nego na Njemačku, sam ulazak u EU ne znači razvoj u kratkom roku te nam prije predstoji razdoblje niskih stopa rasta i velike nezaposlenosti ako se mi sami ne počnemo mijenjati.

- U tom smislu promjena tečajne politike da bi se pomoglo izvoznicima nema smisla, jer kad bi to bilo tako, onda nam ne bi ni trebao ekonomski fakultet. Samo bismo promijenili tu varijablu. Međutim, problem je, kako je to već rečeno, strukturne prirode i vezano za reforme, a da promijenimo tečajnu politiku više bi nastradalo društvo nego što bi unaprijedili izvoz. Svi oni koji od HNB-a zahtijevaju promjenu tečajne politike svjesno traže odgađanje reforme - rekao je Cota, ustvrdivši pritom da se do sada nije pojavila niti jedna ozbiljna studija koja bi potvrdila da će promjena tečaja pomoći izvoznicima. Na kraju se javilo nekoliko sudionika konvencije za raspravu koja je samo još više potvrdila da su Hrvatskoj nužne značajne, možda čak i radikalne reforme. (Edis Felić)
 
 
Preuzeto s: nhs.hr