8.12.2011.

Pogledajte suze radnica Kamenskog, jer bi svi uskoro mogli biti s njima

(Dnevno.hr)
TIPIČNO HRVATSKA BOŽIĆNA PRIČA
- To što nemamo od čega živjeti manje je važno od toga da se zbog osjećaja odbačenosti ne osjećamo kao ljudi. Postale smo dio 'odreda za čistoću', jer drugi posao ne možemo dobiti. Pukle smo i nužna nam je psihološka pomoć, no nemamo prostor u kojem bi razgovarali s psiholozima volonterima - ističu radnice.

4892.radnice kamenskog1

Brišući mokra lice, bivše radnice Kamenskog jutros su, u šatoru na Trgu bana Jelačića, dijeleći građanima poklone obilježile Dan ljudskih prava ali i tužnu godišnjicu likvidacije tvrtke kojoj su dale svoje najbolje godine. Nudile su kolače koje su same ispekle, bedževe od filca koje su sašile, te cvijeće od krep papira koje su same izradile. Na taj su način upozorile da njihov životni problem, ni godinu dana nakon uništenja tekstilne tvornice u kojoj su radile, još nije riješen, a podsjetile su i na činjenicu da su sposobne same brinuti o sebi, samo pod uvjetom da im Vlast to dozvoli.

'Kad osjete našu muku, 'poslodavci' nam za čišćenje ni ne plate!'

- Odavno su nam obećali prostor u kojem bi se mogle sastajati, te razgovarati s psiholozima volonterima, no do danas taj prostor nismo dobile. Zato smo u ove hladne dane prisiljene sastajati se u šatoru na Trgu bana Jelačića. Psihološka pomoć svima nam je nužno potrebna, jer se ne osjećamo korisno. Pukle smo. To što nemamo od čega živjeti čak je i manje važno od činjenice da se, zbog osjećaja odbačenosti, ne osjećamo kao živa bića. Postale smo dio 'odreda za čistoću', jer drugi posao u ovim godinama ne možemo dobiti. No, bilo bi dobro kada bi nam za čišćenje barem platili. Često se, nažalost, događa da nas 'poslodavac' izigra, te nam uskrati nadnicu. Prepoznaju valjda našu muku i jad, pa se dodatno razbahate – istinsku hrvatsku božićnu priču na sam Dan ljudskih prava suznih očiju ispričale su nam