U tisuću kvadrata na dva kata smješteno je 80 zaposlenika HAC-aŠef vas smjeni. Imate pravo na istu plaću, u prosjeku 8000 kuna. Ne dobijete otkaz. I ne morate ništa raditi. Morate se samo pojaviti na poslu. I sjediti u posebnoj prostoriji s onima koji imaju istu radnu sudbinu. Kako biste bili što dalje, tvrtka i uprava nije žalila novca, pa je unajmila i posebne prostorije za vas izvan upravne zgrade. Samo da im ne budete pred očima.

U DANAŠNJE VRIJEME, nedvojbeno, velika bi većina ljudi pristala na takva "radna mjesta". A ona su u državnoj tvrtki, aferama opterećenim Hrvatskima autocestama, stvarnost već punih sedam godina. Ni nova uprava ne želi se odreći privilegija da šalje stare direktore u ono što se kolokvijalno zove - sobe za razmišljanje. Trebate razmišljati i čekati novu vlast da vas možda vrati na direktorski položaj. To se u HAC-u nakon osam godina i dogodilo, pa su sobe za razmišljanje popunjene novim kadrovima, onima koje je postavila HDZ-ova uprava. Od desetak imena najzvučnija su ona bivšeg člana uprave Josipa Sapunara, optuženog i u aferi Fimi-media, bivšeg direktora sektora građenja Ivice Mlinarevića, direktora financija Zlatka Turčića i čuvenog voditelja sektora korporativne sigurnosti - Svemira Vrsaljaka. Vrsaljku društvo pravi i alkarski vojvoda Ivan Čikara, donedavno njegov zamjenik. Svi oni prebačeni su u zgradu VMD-a na uglu Vukovarske ulice i Radničke ceste u Zagrebu. Većina ih još ne sjedi tamo jer su na bolovanju kako bi zadržali još neko vrijeme direktorske beneficije. A onda će morati u Vukovarsku, s nešto nižim plaćama, bez službenih auta. Ali još uvijek s plaćom od minimalno 8000 kuna. HAC je od VMD-a unajmio 980 kvadrata modernog prostora na dva kata još prije sedam godina. Mario Crnjak, prvi HDZov direktor koji je preuzeo HAC, shvatio je da ne zna što bi s ljudima koje je smijenio. Kako je počeo osnivati nove odjele i sektore, iznajmiti posebnu zgradu za manje važne sektore i nepodobne bilo je idealno.

"LJUDI SU SE zapošljavali lopatama, osnivani su sektori i odjeli koji nisu postojali, u koje su se dovodili novi ljudi koji nisu imali veze s HAC-om. Postojao je višak starih direktora koje nisu željeli, ali im nisu davali ni otkaze. Novca je bilo, imenovani su savjetnicima i poslani u sobe za razmišljanje. I tako je godinama bilo s nepotrebnima. Kroz sobe su prošli deseci ljudi", kaže nam izvor iz HAC-a. U sobama za razmišljanje nove promjene godinama su čekali bivši, a sada rehabilitirani direktori Zvonimir Pilih i Milan Stanković. I novi član uprave HAC-a Nikola Bačurin proveo je u neradu punih sedam godina. Dijelom na Lučkom, djelom u VMD-u. Jedan djelatnik koji je proveo više od godinu dana u sobama za razmišljanje HAC-a prvi je put javno odlučio priznati kako su izgledali dani u crvenoj zagrebačkoj zgradi. "Isprva sam i htio nešto raditi, iako sam se smatrao degradiranim. Ali nitko nije obraćao pažnju. Stigli su i prijateljski savjeti da ništa i ne pokušavam raditi. Nakon nekog vremena jednostavno sam poslušao", priča ovaj zaposlenik i nastavlja kako mu je izgledao radni dan. "Prijaviš se, popiješ kavu, pročitaš novine. Slijedi uglavnom bespotrebni sastanak, pa se spremaš za pauzu i kavu. Nakon nje još diskutirate o stanju u tvrtki i već je blizu 16 sati. Ideš kući."
 
 
Izvor: Nacional.hr
Cijeli članak možete pročitati u današnjem broju tiskanoga izdanja
Autor: Ivan Pandžić
 
 
 
 
Ako ste pomislili da je takvo ponašanje sa stvaranjem prisilnoga nerada vezano samo za HAC - grdno se varate. U većoj ili manjoj mjeri ono je prisutno u većini tvrtki iz tzv. Kalmetinog resora, ali i u drugim državnim ili javnim tvrtkama.