Nisu bitni Hrvati, bitni su Europejci
(Index.hr)
IMA LI SVE NA INTERNETU?
Ovom je narodu bila potrebna maksimalna transparentnost u vremenu pregovora s EU i tu je domaća politika u potpunosti zakazala, prepuštajući 30 do 40 posto građana Hrvatske na milost i nemilost populistima i manipulatorima koji babarogama straše narod kojem je dovoljno strahova i panike za sto života.
Domaća politička elita svakodnevno briljira s demonstracijom svog viđenja državnosti. Živeći na svom malom brdašcu u centru Zagreba, poput grčkih bogova s Olimpa, smjelo upravljaju našim životima ne mareći previše kako je nama. Da ih ne vidimo povremeno kako po televizijskom ekranu miču usnicama i svake četiri godine na plakatima prezentiraju svoju novu kolekciju optimističnih gestikulacija i fotošopiranih facijalnih ekspresija možda bismo ih doista i zamišljali kao neka mitska stvorenja poluživotinjskog oblika. Ovako ipak nema grješke – radi se o ljudima od krvi i mesa, bićima istovjetnim svima nama. Oni se samo ponašaju poput grčkih bogova stolujući na svom malom zagrebačkom brdašcu, a nama svako malo prezentiraju svoju uzvišenost, nedodirljivost i bezobzirnost. Vidljivo je to i u procesu pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, i kod ove kao i kod bivše vlasti. Njihovi potezi jednostavno ne smiju biti propitivani, zacrtana politika kritizirana, a ne daj Bože da netko van te kaste političara, kvaziintelektualaca, raznih udrugara i pristranih medija slučajno zatraži informaciju o svojoj sudbini u doglednoj budućnosti. Kakav drznik, usudio se pitati. Najobičniji primitivac i nazadni ognjištar. Još najbolje da će takvima objašnjavati.
"Sve ima na internetu"
Ova famozna rečenica novopečene ministrice vanjskih poslova preplavila je naš medijski prostor kao da se radi o nekakvom genijalnom rješenju problema koji je godinama stvaran netransparentnošću našeg pristupnog procesa. Kako u hrvatskoj politici nema ničega normalnog, a kamoli genijalnog ili revolucionarnog, i ovo rješenje koje nam se gura kao spas u zadnji čas je potpuno neadekvatno društvu kojem je namijenjeno. Tako tipično za naše vlastodršce i zakonodavce, zar ne? Naime, Republika Hrvatska je država u kojoj više od trećine građana nikad nije pristupilo internetu što ih u startu čini zakinutima za dobar dio informacija prezentiranih od strane Vlade, a koje ionako nisu dovoljne za donošenje informirane odluke na referendumu. Hrvatsku ne čine samo urbane sredine u kojima je internet već godinama medij u daleko najvećoj ekspanziji, Hrvatska su i oni koji nemaju pristup internetu kao i oni koji se uopće ne služe računalom. Svi ti ljudi su jednako vrijedni kao i oni koji žive ukorak s tehnološkim dostignućima zapadne civilizacije te imaju apsolutno pravo na valjanu informaciju o budućnosti u kojoj će živjeti. Nesadržajni i suhoparni propagandni spotovi koji nam zagađuju televizijski prostor nisu informacija!
Većina za ulazak u EU je stabilna pa koga briga što će država biti nestabilna
Domaće političke elite, zajedno sa svojim privrednim sponzorima i medijskim poltronima, odavno su shvatile da je za njihovu misiju najvažnije imati preko 50 posto onih koji će glasovati „ZA“ na nadolazećem referendumu pa su za ostale jednostavno prestali mariti, ako su ikad i marili za sve nas skupa. Da bi si dodatno olakšali situaciju promijenili su i Zakon o referendumu, nadopunjavali ga i mrcvarili tako da više ni oni sami ne znaju što unutra piše. Kad se uzmu u obzir svi napori uloženi da referedum što lakše prođe i sav nemar prema onima koji ne bi željeli da prođe, ne treba čuditi što je našim vlastodršcima nakon svakog domaćeg političkog podrhtavanja najveći prioritet utvrditi je li većina za ulazak stabilna. Ni japanske vlasti nisu bile toliko revne u ispitivanju stabilnosti nuklearnog reaktora u Fukushimi koliko su ovi naši u ispitivanju stabilnosti svoje eurofilske većine. Oni drugi, njih između 30 i 40 posto, njihove brige i strahovi te razlozi za skepsu trenutno nisu previše bitni onima koji bi trebali predstavljati političko vodstvo cijele države i svih njenih građana. Bitno je da je većina stabilna i da sve ima na internetu, za kojeg trećina građana valjda misli da je književni izraz za salonitnu ploču koja se znala koristiti u krovopokrivanju, a u Dalmaciji ju nazivaju „ternitom“. Kako će se oni informirati te tko će i kako gasiti buduće nezadovoljstvo velikog dijela građana i premošćivati nove podjele u hrvatskom narodu trenutno ne budi baš nikakvo zanimanje naših profesionalnih grijača saborskih fotelja. Pitanje je jesu li oni uopće svjesni da bi se na temelju ulaska u EU mogle stvoriti ozbiljne podjele ovog društva u budućnosti i da će im se netransparentnost i amaterizam u pristupnom procesu poput bumeranga vratiti u glavu. Bojim se da nisu.
Slijedi li nam višedesetljetni sukob ustaško-partizanskog tipa?