Nismo kukavice, prosvjedi mogu pričekati, ali Vlada mora poštovati dogovore!
KREŠIMIR SEVER, PREDSJEDNIK NEZAVISNIH HRVATSKIH SINDIKATA, O PRAZNIKU RADA, OTKAZIVANJU PROSVJEDA, SURADNJI S VLADOM, IZLASKU IZ KRIZE...
(GLAS SLAVONIJE) Tradicionalno obilježavanje 1. svibnja uobičajeno se veže uz aktivnosti sindikata. Zato smo i ove godine, u povodu Praznika rada, razgovarali s jednim od sindikalnih lidera, Krešimirom Severom. Naravno, prvo je pitanje bilo vezano uz najavljene, pa otkazane prvosibanjske prosvjede...
- Svih pet nacionalnih središnjica dogovorile su se da ove godine neće organizirati nikakav tradicionalni prosvjed ni proslavu. Ne zato što je možda ove godine bolje nego prošlih, dapače, ova je još gora nego prethodna. Ali procjenjivali smo vrijeme u kojem se nalazimo i uvažavajući cijelu situaciju te slab odaziv prošlih godina jednostavno smo odlučili da ove godine nećemo organizirati ništa.
Nezaposlenih je 334 tisuće, unutarnji dug je 34 milijarde kuna, gospodarstvo se guši u nelikvidnosti, više od 20 tisuća radnika radi, a ne prima plaću. Nije li baš sada vrijeme za jedan veliki generalni štrajk?
- Jedan od razloga zašto ne idemo u prosvjede je i taj što je ovo izborna godina pa nikome od političkih elita ne želimo dati prigodu da sindikalni prosvjed koristi za svoju promidžbu. Osnovni postulat sindikalnoga rada je da izbornu godinu treba iskoristiti za pritisak prema vlasti u traženju onoga što nismo uspjeli dobiti prošlih godina. Mi ove godine ne tražimo nekakve posebne financijske ustupke od Vlade, dakle ne radimo nikakve pritiske koji bi bili vezani uz to da što više novca izvučemo iz proračuna ili da obvežemo nekakvu buduću vladu, jer je sada i zakonski regulirano da sadašnja vlast ne može novoj ostaviti u naslijeđe nešto što bi bilo izvan okvira onoga što smo imali u ovoj godini. Koliko god je našim članovima, radništvu i građanima u cjelini teško, ipak smo uspjeli napraviti neke pomake. Na tragu onog neuspjelo organiziranog referenduma i više od 700 tisuća potpisa uspjeli smo dogovoriti s Vladom promjene vezane uz buduće organiziranje referenduma, ali i mnoge druge zakonske izmjene. Posvetili smo se i finaliziranju našeg programa s kojim ćemo uskoro izići pred javnost.
Uspješan dogovor s predsjednicom Vlade
Koliko će u tom programu u konačnici biti sindikalnih zapovijedi?
- Trenutno je to svedeno na 120 konkretnih zahtjeva. Već smo uspjeli izgurati zahtjev za promjenu ustavnog zakona o referendumu gdje je vrijeme prikupljanja potpisa s dva tjedna produljeno na 30 dana. Ostao je još i drugi dio toga zahtjeva koji je vezan za smanjenje potrebne kvote potpisa. Tražili smo da se sa sadašnjih 10 posto ili 450 tisuća to smanji na 200 tisuća, ali za to se mora mijenjati Ustav. Prilikom posljednjih izmjena Ustava predlagali smo da se i to unese, no tada to nije poduprla ni vlast ni oporba. Međutim, ipak smo uspjeli dogovoriti s predsjednicom Vlade da naš referendum ide zajedno s onim za ulazak u EU ako on bude prije izbora. Ako bi zbog nezavršenih pregovora ili nečeg drugog izbori bili prije referenduma o ulasku Hrvatske u EU, tada bi se ovaj naš referendum održao prije izbora, dakle za mandata ove Vlade.
Neće li i to biti samo još jedno u nizu neispunjenih izbornih obećanja. I sami ste rekli da je izborna godina, a to je vrijeme kada i političke elite "lažu bez granica"?
- Istina, postoji navika među političkim elitama prema kojoj se cijela neposredna demokracija svodi samo na izbore svake četiri godine. A kada zatražimo da se nešto mijenja onda se vlast poziva na to da su dobili izbore i da na temelju toga oni obnašaju volju građana. Ali može se naći tisuće primjera po kojima se jasno vidi da to što čine nije na tragu onoga zbog čega su dobili izbore. Primjerice, koja bi politička stranka išla s predizbornim programom u kojem će zamrznuti mirovine, smanjiti plaće, otpuštati radnike, srozati gospodarstvo ili neće isplaćivati potpore seljacima... A upravo se to sada događa. Da je netko to obećao u predizbornoj kampanji jedino što bi mu bilo zagarantirano je da ne bi dobio izbore. Ni sadašnja vlast nije dobila izbore na ovome što se danas događa, pa je iznimno važno građanima u intervalima između izbora dati mogućnost neposrednog odlučivanja o nekim značajnijim pitanjima.
Treba od vlasti izvući što je više moguće
Zašto se sindikati nisu aktivno priključili posljednjim prosvjedima?
- Zato što su sindikati interesne organizacije koje imaju vrlo jasne obveze prema onima koji su ih birali. Naše članstvo nas nije zadužilo da bismo u njihovo ime išli na izbore, nego da bismo u njihovo ime utjecali na vlast i poslodavce kako bi se stvorili uvjeti njihovog boljeg življenja i boljeg rada kroz zakonske promjene, kolektivno pregovaranje i slično. Dakle, nama je ova godinu važna kako bismo u njoj od vlasti izvukli doslovno što je više moguće za naše članove, a posredno i za njihove obitelji i ostale građane. Naše nesudjelovanje u prosvjedima nije nikakav kukavičluk nego je pragmatično prepoznavanje trenutka u kojem procjenjujemo da za naše članove i za građane više možemo dobiti pregovaranjem.
Na zadnjem ste GSV-u uspjeli dogovoriti načine kako stati na kraj jednom od ključnih problema Hrvatske - neisplati plaća?
- Neisplata plaća će se ubuduće karakterizirati kaznenim djelom, što smo tražili godinama. Osim toga, poslodavac više neće moći otvoriti novu tvrtku ako nije podmirio obveze i prema državi i prema radnicima. Uredit će se u nekoliko mjeseci i sustav isplate plaća, a ispitat će se i zakonske mogućnosti osnivanja jednog fonda iz kojeg bi poduzeća u teškoćama mogle posuditi novac na mjesec ili dva za isplatu plaća.
Ako sve propadne, evo i nas na ulici
Gdje se zagubio broj onih koji rade, a ne primaju plaću. Baratalo se s brojkom od 70 tisuća, a Vlada je na kraju sve uvjerila da je taj broj samo 18 tisuća?
- Brojkom od 70 tisuća baratalo se u nedostatku pravih podataka. Do nje se došlo na temelju broja poslodavaca koji su insolventni i ukupnog broja zaposlenih kod njih. Nakon analize koja je napravljena na temelju vjerodostojnih podataka došlo se do stvarne brojke koja iz mjeseca u mjesec varira od 18 do 25 tisuća. Brojka je dakle manja od one kojom se baratalo, ali ako i jedan radnik radi bez plaće, previše je.
Vjerujete li da će se dogovoreno i provesti. Ministar Kalmeta je na kraju izjavio kako će se naći druge mogućnosti ako se dogovoreno ne provede do 1.rujna. Kao da je unaprijed tražio odstupnicu za neuspjeh?
- Odstupnice za to nema jer promjene se u zakonima trebaju napraviti do 15. srpnja i ljetne stanke u radu Sabora, a uspostavljanje učinkovitog sustava protiv neisplata plaća treba biti gotovo najkasnije u jesen. Ako nas pokušaju izigrati, evo i nas na ulici.
Pred vratima smo EU-a. Jeste li zagovornik brzog ulaska Hrvatske?
- Sindikati načelno podupiru ulazak Hrvatske u EU. Svjesni smo birokratiziranosti EU-a i svih slabosti koje Unija ima. Međutim, s druge strane smo svjesni i prema iskustvima koja su nam prenosili i naši kolege iz inozemstva da jedna mala zemlja poput Hrvatske zapravo nema izbora, jer bi to za nas značilo izolaciju. Nama ulazak u EU znači otvaranje nove mogućnosti za naše gospodarstvo. No postoji drugi problem. Hrvatsku nismo u dovoljnoj mjeri pripremili za ulazak u EU. Gospodarstvo nam je zapostavljeno, industrijska proizvodnja na najnižim je granama. Nama je poljoprivreda u vrlo teškoj situaciji, jer danas obrađujemo manje poljoprivrednih površina nego prije devedesetih. I to u uvjetima u kojima će prema svim pokazateljima rasti potražnja za hranom posebice onom kvalitetnom. Hrvatska ima izuzetno kvalitetnu poljoprivrednu proizvodnju, dobru i zdravu hranu. Ali sve to guše snažni uvozničko-trgovački lobiji svojim jeftinim uvozom.
Skupa nam je država, a ne radnik
Ponavlja se teza kako je kod nas rad(nik) preskup. Je li tome tako, koliko je to utemeljeno??
- Hrvatski radnik nije u dovoljnoj mjeri konkurentan europskom ne zato što je skup, nego zato što je država skupa. Kada država uzme sebi, radnik malo dobiva na ruke. Nama je i sustav obrazovanja nevezan na potrebe suvremenog tržišta rada i suvremenog gospodarstva. Jedna trećina nezaposlenih mlađa je od 29 godina, što znači da u dobroj mjeri obrazujemo ljude za burzu rada, a ne za tržište rada. Managment nam je loš, što se također pokazalo u ovoj krizi. Veliki dio tvrtki dublje je potonuo u krizu nego što se objektivno očekivalo jer im managment nije bio sposoban sučeliti se s krizom i naći rješenja. U Hrvatskoj su poslodavci ponajprije našli rješenja u otpuštanju radnika, neisplati i smanjenju plaća i drugih materijalnih prava. Svijet je, međutim, išao sasvim drugim putem.
Bez nas zakoni bi bili gori
- U Hrvatskoj nitko nikome ne vjeruje, povjerenje je izigrano na sve strane, i naravno da je onda dio toga društvenog nepovjerenja usmjeren i prema sindikatima. Zato smo se odlučili ići taj korak dalje i sudjelovati u kreiranju zakona. Vjerojatno bi nam rejting bio veći kad bismo samo kritizirali svaki zakon koji iziđe iz Sabora. Ali mi pokušavamo utjecati na zakone i definitivno oni izgledaju bolje nego što bi izgledali bez našeg utjecaja. Jedan od većih sindikalnih propusta je što sindikati u nedovoljnoj mjeri u javnosti promiču svoje uspjehe koji nisu mali - utjecaj na poboljšanje zakona i propisa, tisuće sklopljenih kolektivnih ugovora, tisuće članova sindikata koje besplatno branimo na sudovima, vraćamo na posao...
4,9 milijuna kuna odštete
- U razdoblju od godine dana članovi NHS-a primili 4.962.700,00 kn koje su za njih utužili regionalni pravnici NHS-a, a koje su im nezakonito uskratili poslodavci. Tisuće ljudi vraćeno je na posao nakon što su ih poslodavci neopravdano otpustili. Ali treba imati sustav u kojem to neće trebati odnosno u kojem je normalno da poslodavac plati radnika. Ako je vrijeme da se sada napravi veliko pospremanje onda to treba iskoristiti. I zato svoje zahtjeve trebamo tražiti od ove aktualne vlasti. I što god izvučemo nije za nas i našu promidžbu, jer mi se ne natječemo na ničijoj listi, niti ćemo ići sa svojom listom. To sve radimo za boljitak svih građana.
Više navijača nego igrača
- U bivšem sustavu sindikat nije imao nikakav utjecaj na zakone. Partijski ideolozi su stvarali sustav i čuvali ga što je više moguće zbog sebe i svojih. Slično se i danas ponašaju političke elite. Očito je ta partijska ideologija duboko usađena u naš svjetonazor. Navika da uvijek netko drugi treba nešto napraviti vidi se i prema odazivu ljudi za izlazak na ulicu. Uvijek je više navijača nego igrača. To se vidjelo i po potpisima. Kada smo ih lani prikupljali, skupili smo ogromnu brojku jer su ljudi tako mogli izraziti svoje nezadovoljstvo, a nisu se trebali posebno angažirati.
Dražen BOROŠ
- Jedan od razloga zašto ne idemo u prosvjede je i taj što je ovo izborna godina pa nikome od političkih elita ne želimo dati prigodu da sindikalni prosvjed koristi za svoju promidžbu. Osnovni postulat sindikalnoga rada je da izbornu godinu treba iskoristiti za pritisak prema vlasti u traženju onoga što nismo uspjeli dobiti prošlih godina. Mi ove godine ne tražimo nekakve posebne financijske ustupke od Vlade, dakle ne radimo nikakve pritiske koji bi bili vezani uz to da što više novca izvučemo iz proračuna ili da obvežemo nekakvu buduću vladu, jer je sada i zakonski regulirano da sadašnja vlast ne može novoj ostaviti u naslijeđe nešto što bi bilo izvan okvira onoga što smo imali u ovoj godini. Koliko god je našim članovima, radništvu i građanima u cjelini teško, ipak smo uspjeli napraviti neke pomake. Na tragu onog neuspjelo organiziranog referenduma i više od 700 tisuća potpisa uspjeli smo dogovoriti s Vladom promjene vezane uz buduće organiziranje referenduma, ali i mnoge druge zakonske izmjene. Posvetili smo se i finaliziranju našeg programa s kojim ćemo uskoro izići pred javnost.
Uspješan dogovor s predsjednicom Vlade
Koliko će u tom programu u konačnici biti sindikalnih zapovijedi?
- Trenutno je to svedeno na 120 konkretnih zahtjeva. Već smo uspjeli izgurati zahtjev za promjenu ustavnog zakona o referendumu gdje je vrijeme prikupljanja potpisa s dva tjedna produljeno na 30 dana. Ostao je još i drugi dio toga zahtjeva koji je vezan za smanjenje potrebne kvote potpisa. Tražili smo da se sa sadašnjih 10 posto ili 450 tisuća to smanji na 200 tisuća, ali za to se mora mijenjati Ustav. Prilikom posljednjih izmjena Ustava predlagali smo da se i to unese, no tada to nije poduprla ni vlast ni oporba. Međutim, ipak smo uspjeli dogovoriti s predsjednicom Vlade da naš referendum ide zajedno s onim za ulazak u EU ako on bude prije izbora. Ako bi zbog nezavršenih pregovora ili nečeg drugog izbori bili prije referenduma o ulasku Hrvatske u EU, tada bi se ovaj naš referendum održao prije izbora, dakle za mandata ove Vlade.
Neće li i to biti samo još jedno u nizu neispunjenih izbornih obećanja. I sami ste rekli da je izborna godina, a to je vrijeme kada i političke elite "lažu bez granica"?
- Istina, postoji navika među političkim elitama prema kojoj se cijela neposredna demokracija svodi samo na izbore svake četiri godine. A kada zatražimo da se nešto mijenja onda se vlast poziva na to da su dobili izbore i da na temelju toga oni obnašaju volju građana. Ali može se naći tisuće primjera po kojima se jasno vidi da to što čine nije na tragu onoga zbog čega su dobili izbore. Primjerice, koja bi politička stranka išla s predizbornim programom u kojem će zamrznuti mirovine, smanjiti plaće, otpuštati radnike, srozati gospodarstvo ili neće isplaćivati potpore seljacima... A upravo se to sada događa. Da je netko to obećao u predizbornoj kampanji jedino što bi mu bilo zagarantirano je da ne bi dobio izbore. Ni sadašnja vlast nije dobila izbore na ovome što se danas događa, pa je iznimno važno građanima u intervalima između izbora dati mogućnost neposrednog odlučivanja o nekim značajnijim pitanjima.
Treba od vlasti izvući što je više moguće
Zašto se sindikati nisu aktivno priključili posljednjim prosvjedima?
- Zato što su sindikati interesne organizacije koje imaju vrlo jasne obveze prema onima koji su ih birali. Naše članstvo nas nije zadužilo da bismo u njihovo ime išli na izbore, nego da bismo u njihovo ime utjecali na vlast i poslodavce kako bi se stvorili uvjeti njihovog boljeg življenja i boljeg rada kroz zakonske promjene, kolektivno pregovaranje i slično. Dakle, nama je ova godinu važna kako bismo u njoj od vlasti izvukli doslovno što je više moguće za naše članove, a posredno i za njihove obitelji i ostale građane. Naše nesudjelovanje u prosvjedima nije nikakav kukavičluk nego je pragmatično prepoznavanje trenutka u kojem procjenjujemo da za naše članove i za građane više možemo dobiti pregovaranjem.
Na zadnjem ste GSV-u uspjeli dogovoriti načine kako stati na kraj jednom od ključnih problema Hrvatske - neisplati plaća?
- Neisplata plaća će se ubuduće karakterizirati kaznenim djelom, što smo tražili godinama. Osim toga, poslodavac više neće moći otvoriti novu tvrtku ako nije podmirio obveze i prema državi i prema radnicima. Uredit će se u nekoliko mjeseci i sustav isplate plaća, a ispitat će se i zakonske mogućnosti osnivanja jednog fonda iz kojeg bi poduzeća u teškoćama mogle posuditi novac na mjesec ili dva za isplatu plaća.
Ako sve propadne, evo i nas na ulici
Gdje se zagubio broj onih koji rade, a ne primaju plaću. Baratalo se s brojkom od 70 tisuća, a Vlada je na kraju sve uvjerila da je taj broj samo 18 tisuća?
- Brojkom od 70 tisuća baratalo se u nedostatku pravih podataka. Do nje se došlo na temelju broja poslodavaca koji su insolventni i ukupnog broja zaposlenih kod njih. Nakon analize koja je napravljena na temelju vjerodostojnih podataka došlo se do stvarne brojke koja iz mjeseca u mjesec varira od 18 do 25 tisuća. Brojka je dakle manja od one kojom se baratalo, ali ako i jedan radnik radi bez plaće, previše je.
Vjerujete li da će se dogovoreno i provesti. Ministar Kalmeta je na kraju izjavio kako će se naći druge mogućnosti ako se dogovoreno ne provede do 1.rujna. Kao da je unaprijed tražio odstupnicu za neuspjeh?
- Odstupnice za to nema jer promjene se u zakonima trebaju napraviti do 15. srpnja i ljetne stanke u radu Sabora, a uspostavljanje učinkovitog sustava protiv neisplata plaća treba biti gotovo najkasnije u jesen. Ako nas pokušaju izigrati, evo i nas na ulici.
Pred vratima smo EU-a. Jeste li zagovornik brzog ulaska Hrvatske?
- Sindikati načelno podupiru ulazak Hrvatske u EU. Svjesni smo birokratiziranosti EU-a i svih slabosti koje Unija ima. Međutim, s druge strane smo svjesni i prema iskustvima koja su nam prenosili i naši kolege iz inozemstva da jedna mala zemlja poput Hrvatske zapravo nema izbora, jer bi to za nas značilo izolaciju. Nama ulazak u EU znači otvaranje nove mogućnosti za naše gospodarstvo. No postoji drugi problem. Hrvatsku nismo u dovoljnoj mjeri pripremili za ulazak u EU. Gospodarstvo nam je zapostavljeno, industrijska proizvodnja na najnižim je granama. Nama je poljoprivreda u vrlo teškoj situaciji, jer danas obrađujemo manje poljoprivrednih površina nego prije devedesetih. I to u uvjetima u kojima će prema svim pokazateljima rasti potražnja za hranom posebice onom kvalitetnom. Hrvatska ima izuzetno kvalitetnu poljoprivrednu proizvodnju, dobru i zdravu hranu. Ali sve to guše snažni uvozničko-trgovački lobiji svojim jeftinim uvozom.
Skupa nam je država, a ne radnik
Ponavlja se teza kako je kod nas rad(nik) preskup. Je li tome tako, koliko je to utemeljeno??
- Hrvatski radnik nije u dovoljnoj mjeri konkurentan europskom ne zato što je skup, nego zato što je država skupa. Kada država uzme sebi, radnik malo dobiva na ruke. Nama je i sustav obrazovanja nevezan na potrebe suvremenog tržišta rada i suvremenog gospodarstva. Jedna trećina nezaposlenih mlađa je od 29 godina, što znači da u dobroj mjeri obrazujemo ljude za burzu rada, a ne za tržište rada. Managment nam je loš, što se također pokazalo u ovoj krizi. Veliki dio tvrtki dublje je potonuo u krizu nego što se objektivno očekivalo jer im managment nije bio sposoban sučeliti se s krizom i naći rješenja. U Hrvatskoj su poslodavci ponajprije našli rješenja u otpuštanju radnika, neisplati i smanjenju plaća i drugih materijalnih prava. Svijet je, međutim, išao sasvim drugim putem.
Bez nas zakoni bi bili gori
- U Hrvatskoj nitko nikome ne vjeruje, povjerenje je izigrano na sve strane, i naravno da je onda dio toga društvenog nepovjerenja usmjeren i prema sindikatima. Zato smo se odlučili ići taj korak dalje i sudjelovati u kreiranju zakona. Vjerojatno bi nam rejting bio veći kad bismo samo kritizirali svaki zakon koji iziđe iz Sabora. Ali mi pokušavamo utjecati na zakone i definitivno oni izgledaju bolje nego što bi izgledali bez našeg utjecaja. Jedan od većih sindikalnih propusta je što sindikati u nedovoljnoj mjeri u javnosti promiču svoje uspjehe koji nisu mali - utjecaj na poboljšanje zakona i propisa, tisuće sklopljenih kolektivnih ugovora, tisuće članova sindikata koje besplatno branimo na sudovima, vraćamo na posao...
4,9 milijuna kuna odštete
- U razdoblju od godine dana članovi NHS-a primili 4.962.700,00 kn koje su za njih utužili regionalni pravnici NHS-a, a koje su im nezakonito uskratili poslodavci. Tisuće ljudi vraćeno je na posao nakon što su ih poslodavci neopravdano otpustili. Ali treba imati sustav u kojem to neće trebati odnosno u kojem je normalno da poslodavac plati radnika. Ako je vrijeme da se sada napravi veliko pospremanje onda to treba iskoristiti. I zato svoje zahtjeve trebamo tražiti od ove aktualne vlasti. I što god izvučemo nije za nas i našu promidžbu, jer mi se ne natječemo na ničijoj listi, niti ćemo ići sa svojom listom. To sve radimo za boljitak svih građana.
Više navijača nego igrača
- U bivšem sustavu sindikat nije imao nikakav utjecaj na zakone. Partijski ideolozi su stvarali sustav i čuvali ga što je više moguće zbog sebe i svojih. Slično se i danas ponašaju političke elite. Očito je ta partijska ideologija duboko usađena u naš svjetonazor. Navika da uvijek netko drugi treba nešto napraviti vidi se i prema odazivu ljudi za izlazak na ulicu. Uvijek je više navijača nego igrača. To se vidjelo i po potpisima. Kada smo ih lani prikupljali, skupili smo ogromnu brojku jer su ljudi tako mogli izraziti svoje nezadovoljstvo, a nisu se trebali posebno angažirati.
Dražen BOROŠ
Preuzeto s: nhs.hr