NHS protiv rasprodaje "hrvatskog nacionalnog blaga"
Poštovana gospođo Kosor,
slijedom raznih najava koje se ovih minulih dana provlače kroz javnost vezano uz moguću privatizaciju i razne koncesije hrvatskih javnih, narodnih dobara upućujemo Vama i javnosti jasno protivljenje Nezavisnih hrvatskih sindikata takvoj mogućoj politici Vlade RH.
Mi u Nezavisnim hrvatskim sindikatima nismo nikad bili protiv privatizacije tvrtki u državnom vlasništvu, ali smo odlučno protiv rasprodaje hrvatskog nacionalnog blaga. Jednako nam je neprihvatljiva i teza koja se vrlo često ponavlja u javnosti kako je država, dakle vlada (bilo koja) po naravi stvari loš gospodar u tvrtkama pa ih zbog toga treba prodati.
U Republici Hrvatskoj dugi je niz godina na sceni političko upravljanje narodnom, društvenom imovinom, pri čemu političke elite, kroz političkom podobnošću, a ne sposobnošću birane nadzorne odbore i uprave, svoje interese nadređuju narodnim.
Promjene u biranju članova nadzornih odbora, konačno prema sposobnosti, trebale bi voditi u pravcu promjena i uprava u tim tvrtkama prema istim načelima. Tvrtke u državnom vlasništvu narodno su dobro, a javna poduzeća i od posebnog nacionalnog interesa pa njima i treba upravljati krajnje odgovorno, brižno i skrbno.
Činjenica je kako je državni proračun u problemima, kako je visok deficit i kako je puno „rupa koje treba zakrpati“, ali je i „puno rupa kroz koje curi“. No to ne smije značiti rasprodaju državne, narodne imovine, samo kako bi se te „rupe pokrpale“.
Kao što ni jedna vlast ne može donositi odluke o udruživanju i razdruživanju Republike Hrvatske bez volje naroda, tako bez volje naroda ne smije ni rasprodavati narodnu imovinu. Kao što ni jedna vlast nema pravo nikome ustupiti niti djelić hrvatskog teritorija, tako nema pravo nikome ni prodavati ili predavati na dugogodišnje upravljanje ono što se naziva općim, narodnim dobrima i interesima. Vlasti od naroda dobivaju mandat za služenje tom narodu, za upravljanje narodnom imovinom, a ne za vladanje i rasprodavanje narodne imovine ili njeno predavanje (prodavanje) na upravljanje nekom drugom. Trenutačne se potrebe za novcem, praznine u državnoj blagajni, ne smiju puniti rasprodavanjem narodnog blaga ili predavanjem suvereniteta nad vodom (na kopnu ili moru), nad šumama, cestama, električnom energijom…
Ako se strancu isplati uzeti u dugogodišnju koncesiju upravljanje dijelom našim novcem izgrađenih autocesta, onda ili mi imamo problem u upravljanju tim dobrom pa model trebamo mijenjati ili će zarađivati na zakidanju zaposlenih, kvaliteti održavanja i „deranju građana RH i drugih korisnika autocesta“, što je također neprihvatljivo. Slično je ili isto sa hrvatskim šumama, vodom, strujom…
Već godinama tražimo, a ovom prigodom ponavljamo svoj zahtjev, da se u Hrvatskoj donese široko usuglašena strategija upravljanja narodnom imovinom što će u sebi sadržavati i nastavak privatizacije uz jasno određenje što se ne može, ne smije prodavati niti davati u koncesiju ni pod koju cijenu i pri čemu bi suprotno postupanje bilo ravno nacionalnoj izdaji.
Niti jedna si vlast, ni u kako teškim situacijama, krizama nema pravo na sebe preuzeti ulogu izvornog tumača narodnih, nacionalnih interesa. To pravo narod nije dao nikome. Tako nema pravo niti rasprodavati niti davati nekom drugom na upravljanje državnu, narodnu imovinu od posebnog nacionalnog interesa.
I nema te krize pa ni krize proračuna zbog koje bi bilo koja vlast imala pravo postupiti drukčije. Sa tim nema trgovine.
Očekujemo od Vlade RH da to ima na umu.
S poštovanjem
Predsjednik
Krešimir Sever
Također Vam u cijelosti prenosimo pismo predsjednika Hrvatskog sindikata šumarstva (HSŠ) upućeno članovima HSŠ-a:
Cijenjeni kolegice i kolege,
ponukan člankom iz Večernjeg lista od 26. 01. 2011. godine pod naslovom: Ponuda stranca za koncesiju nad šumama 7 milijardi eura želim Vam napisati nekoliko riječi.
Ne mogu vjerovati da u Hrvatskoj ima netko tko bi obiteljsko blago, a to su šume, koliko god bili osiromašena država dao u koncesiju.
Zna li taj da trgovačko društvo Hrvatske šume d.o.o. gospodari sa 2.018 milijuna hektara najvrjednijih šuma koje su dobile FSC certifikaciju, što znači da se šumom u Republici Hrvatskoj gospodari prema strogim ekološkim i socijalnim standardima. To predstavlja veliku čast i međunarodno priznanje načinu gospodarenja šumama. Isto tako, to je priznanje Hrvatskoj šumarskoj struci koja već generacijama na odgovoran način gospodari tim iznimno značajnim nacionalnim resursom.
Davanjem šuma u koncesiju, što bi bilo sa 8.500 radnika koliko danas radi u Hrvatskim šumama d.o.o.? Što bi bilo sa drvnom industrijom?
Stranac koji uzme šume u koncesiju gledat će samo profit i sigurno neće davati određene beneficije drvnoj industriji koje su davale Hrvatske šume d.o.o. u godinama krize (niže cijene, rabati) kod stranca ne bi sigurno dospjeli dug drvne industrije bio preko 350 milijuna kuna koliki je danas dug prema Hrvatskih šumama.
Daju li se šume u koncesiju, za očekivati je podizanje cijena drvnih sortimenata što je pogubno za našu drvnu industriju, a da i ne govorimo o cijeni ogrjevnog drva koja se već godinama nije mijenjala, nego se drži na istoj razini kao socijalna kategorija što će još više doći do izražaja u koliko se ostvare najave o poskupljenju ostalih energenata (nafta, plin, struja).
Što se tiče koncesije šuma pozdravljamo izjavu potpredsjednika Vlade i ministra regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva mr. sc. Božidara Pankretića u jučerašnjem dnevniku 3 HRT, kada je izjavio da šume neće ići ni u koncesiju, ni u prodaju.
Budući je glavni cilj restrukturiranja povećanje efikasnosti poslovanja, nedvojbeno je da Hrvatske šume d.o.o. trebaju otpočeti proces restrukturiranja. Ali zar Hrvatske šume nisu već restrukturirane? Prije domovinskog rata u šumarstvu je radilo oko 15000 radnika, danas oko 8500.
Zar Hrvatske šume nisu dijelom restrukturirane, kada sječu oko 25% obavljaju privatni poduzetnici, privlačenje 40%, a prijevoz 80%?
Najlakše je nešto prodati (privatizirati), ali nismo li svjedoci loše privatizacije u Hrvatskoj, provedene na brzinu i prilikom koje su tisuće radnika ostale bez posla.
Stoga predlažemo Upravi Hrvatskih šuma d.o.o. da prije nego li se krene u restrukturiranje određenih djelatnosti unutar poduzeća, a koje nisu usko vezane za šumarsku struku, napravi ozbiljna analiza zašto je netko gubitaš, a netko nije, zašto je jedan transport u plusu, a susjedni u minusu?
Poznato nam je da smo jedina država u okruženju koja u trgovačkom društvu u vlasništvu države ima sjekače, privlačenje i transport, ali razmjenjujući iskustva s kolegama šumarima iz zemalja u okruženju uvjeravaju nas da to i ne mora biti otežavajući faktor u poslovanju uz dobar menadžment i maksimalan angažman svih struktura unutar poduzeća.
Mišljenja smo da ne treba nigdje žuriti, već sve studiozno napraviti, treba misliti na radnike.
Cijenjeni kolegice i kolege, nadam se da se slažete sa mnom i da ćete podržati Hrvatski sindikat šumarstva u svim aktivnostima koje budemo provodili, ako bude potrebno u cilju zaštite radnika Hrvatskih šuma d.o.o.
PREDSJEDNIK HSŠ-a
Željko Kalauz dipl.inž.šum.