Nepotrebnim kreditom gradnju riječke obilaznice poskupili 1,53 milijarde kuna: kaznena prijava protiv Kalmete i Prskala?
(Novi list)
Hoće li kaznena prijava biti podignuta ovisi o ishodu konzultacija između ARZ-a i ministra Komadine. Novac je prebačen u HAC i iskorišten za gradnju drugih prometnica, a pravo gradnje moglo je simbolično koštati jednu kunu u postupku promjene nadležnosti iz jedne u drugu državnu tvrtku
RIJEKA Zbog sklapanja štetnog ugovora i isisavanja oko 200 milijuna eura iz »Autoceste Rijeka-Zagreb« u ovoj državnoj tvrtki namjeravaju podignuti kaznenu prijavu protiv odgovornih osoba, koje su potpisale tzv. 4. aneks ugovora o širenju koncesijskog područja ARZ-a, a to su učinili tadašnji predsjednik Uprave ARZ-a Jurica Prskalo i bivši ministar mora, prometa i infrastrukture Božidar Kalmeta . Tim aneksom ugovora ARZ je proširio svoje nadležnosti na riječku obilaznicu, te su dobili obvezu izgradnje punog profila dionice Diračje-Orehovica, ali je također izrijekom utvrđeno da se ta koncesija mora platiti čak 1,53 milijardi kuna, iako za to nije bilo nikakvog razloga ni financijskog opravdanja. ARZ je zbog toga riječku obilaznicu platio dva puta, podigao je kredit kod banke Dexia pa je puni profil s kamatama koštao oko dvije i pol milijarde kuna, iako je cijena izgradnje ove ceste dva i pol puta manja i iznosi oko milijardu kuna. Hoće li kaznena prijava doista biti podignuta ili ne ovisi i o ishodu konzultacija predstavnika ARZ-a i novog ministra Zlatka Komadine . Neovisno o odluci sve upućuje da je doista riječ o gospodarski štetnom ugovoru za kojeg bi interes trebali pokazati u DORH-u i USKOKU.
Potpis u tajnosti
Sve je počelo 20. kolovoza 2007. godine kada su Kalmeta i Prskalo potpisali sporni 4. aneks. Dogodilo se to negdje u Zagrebu, praktično u tajnosti, bez prethodne najave ili bilo kakvog učešća javnosti. Desetak dana nakon toga resorni ministar spustio se do Centra za održavanje ceste na Čavlima, gdje je došao kako bi obavio formalnu primopredaju i najavio rješavanje problema riječke obilaznice zbog kojeg su ga s punim pravom kritizirali predstavnici riječkih vlasti. Kalmeta je tada obznanio da će puni profil između Diračja i Orehovice biti završen do kraja 2009. godine, te dodao kako će taj posao koštati oko 100 milijuna eura. Nekoliko godina kasnije pokazat će se da je gradnja zbog bukobrana, solarne elektrane i nekih drugih dodatnih poslova narasla do milijarde kuna.
Međutim, autocesta Rupa-Rijeka zbog male dužine i male cestarine za osobni automobil od 7 kuna ne donosi nikakvu dobit, jer prihode premašuju troškovi održavanja i plaća djelatnika u naplati. Krčki most pak donosi nešto opipljiviji prihod i to na godišnjoj razini iznosi oko 32 milijuna kuna. Problem je što bi ARZ trebao 40 godina naplaćivati mostarinu da bi stigao do prihoda od 1,53 milijardi kuna, što je i teoretski nemoguće, jer troškovi održavanja mosta također premašuju godišnje prihode i u budućnosti će biti sve veći. Država se istovremeno obvezala pomoći ARZ-u u otplati kredita, ali u aneksu 4. nije precizirano ni kada, ni pod kojim uvjetima ili na koji način. Svejedno, ARZ je shodno aneksu Prskala i Kalmete podigao kredit kod banke Dexia te je 2008. godine uplatio 1,53 milijardi kuna u državni proračun odakle su zatim ta sredstva transferirana HAC-u.
Ljudi iz afera
Novac koji je iz ARZ-a prebačen u HAC trošio je isti čovjek koji je zaduženje potpisao i realizirao – Jurica Prskalo, koji je osam mjeseci nakon potpisa 4. aneksa preselio na novu dužnost predsjednika Uprave Hrvatskih autocesta da bi nedugo potom završio u Remetincu zbog poznate afere pogodovanja Skladgradnji u poslu bojanja tunela, kao i optužbi za Fimi-mediju. Za slične stvari sumnjiči se i Zlatko Korpar, koji je Prskala naslijedio u ARZ-u, dovršio izgradnju riječke obilaznice i također završio u Remetincu. Obojica trenutno čekaju suđenje.
Kredit od Dexie bio je tek dio plana i pokušaja prelijevanje sredstava iz ARZ-a u HAC. Drugi pokušaj nije bio uspješan, ali je također stvorio veliku štetu. Riječ je o kreditu od 135 milijuna eura kod JP Morgana 2009. godine, sa ogromnom kamatnom stopom od oko 9 posto i pet godina počeka nakon čega kredit mora biti vraćen odjednom i bez ikakvih obročnih otplata. Pod istim uvjetima i HAC je digao 100 milijuna eura kredita kod iste banke. Plan kojeg je osmislio državni tajnik za infrastrukturu Zdravko Livaković , a realizirao član Uprave HAC-a za financije Josip Sapunar koji je pregovarao i dogovorio kredite s JP Morganom, bio je da više od polovice kreditnih sredstava ARZ-a bude transferirano u HAC. Međutim, do realizacije nikada nije došlo. Odluku o tome trebao je donijeti Nadzorni odbor ARZ-a, koji je prethodno tražio da državni tajnik za infrastrukturu Zdravko Livaković istu odluku obrazloži na sjednici NO-a. Livaković nikada nije došao, novac je ostao na računu ARZ-a, ali je posao bio katastrofalan, jer je ARZ imao sredstva na raspolaganju iako mu ona nisu ni trebala, pa su odlučili oročiti nešto više od 50 milijuna eura u Hrvatskoj poštanskoj banci uz priliv od 6,4 posto kamata, što je daleko manje od kamata koje se u isto vrijeme plaćaju JP Morganu. Neka druga opcija nije isplativa, jer JP Morgan uživa pravo na penale u slučaju prijevremene otplate kredita, navodno je riječ o čak 16 milijuna eura.