Najnapadaniji ministar iznosi obranu - Kalmeta: Nisam kriv
(globus.jutarnji.hr)
Ministar mora, prometa i infrastrukture, kojega već tjednima i mediji i javnost i politički protivnici pozivaju na odgovornost zbog silnih afera u njegovu resoru, odlučno pobija sve optužbe
S ministrom mora, prometa i infrastrukture Božidarom Kalmetom razgovarao sam u ponedjeljak popodne u njegovu ministarskom uredu, na petom katu “Kockice” na Prisavlju.
Razgovor je trajao nešto više od sat i pol vremena, s kraćim prekidima.
Tijekom intervjua ministrov mobitel, koji je stajao na drugom stolu (ne za onim za kojim smo sjedili), neprestano je zujao. Otprilike svake dvije ili tri minute jedanput. Tek pri kraju našeg razgovora ministar je ustao i otišao po njega, na brzinu provjerivši tko ga je sve zvao. U šali sam ga pitao: “Hoćete li se stići javiti na sve te pozive?”
Atmosfera za vrijeme intervjua bila je - božićno-novogodišnja. Između stola za kojim smo sjedili i zida, dolje na podu, stajala je gomila neraspakiranih paketa - pretpostavljam, poklona ministru za Božić i Novu godinu. Njih možda 15 ili 20. Ali velikih, baš onako raskošnih. Pogledao sam, na brzinu, što je unutra. Jedna crna kožna torba - podeblja, ministarska - puno butelja vina, brdo čestitaka. Prepoznao sam, otprve, Zeleni silvanac...
Upitao sam ministra kad će sve to raspakirati. Odgovorio je da ne zna. U šali mi je rekao da kožnu torbu mogu ponijeti kući ako mi se sviđa. Zahvalio sam se, rekao sam da mi se ne uklapa u stajling.
Ipak, ministar mi je djelovao mirnije i staloženije, da ne kažem samouvjerenije, nego u subotu, kad smo dogovarali intervju.
U javnosti se postavlja pitanje vaše tzv. zapovjedne odgovornosti za uočene nepravilnosti i navodne nezakonite radnje na područjima za koje je odgovorno vaše Ministarstvo - prvenstveno u cestogradnji. Ako je tako velik novac doista završio na privatnim računima, kao što se navodi u medijima, je li moguće da ministar, u ovome konkretnom slučaju vi, nije o tome znao ništa?
- Podsjetio bih najprije na činjenicu da sam u prvom mandatu, od 2004. do 2007., bio na čelu jednog zaista ogromnog ministarstva koje se zvalo Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka. Ono je pokrivalo širok raspon nadležnosti i djelatnosti od turizma i telekomunikacija do povratka izbjeglica, obnove kuća i regionalnog razvoja, od mora i pomorstva do svih vidova prometa. U Vladi koja je formirana nakon izbora 2007. preuzeo sam aktualno Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture. U oba se slučaja dakle radi o ministarstvima koja pokrivaju iznimno širok raspon nadležnosti. Međutim, smatram da ministar koji vodi bilo koje ministarstvo jednostavno ne može biti odgovoran za eventualne nepravilnosti, nezakonitosti odnosno kriminalne radnje u javnim poduzećima koja djeluju u njegovu resoru.
To konkretno znači da svaka pojedina tvrtka, temeljem zakonskih propisa, odgovara za svoje poslovanje, i to bez obzira na strukturu vlasništva, privatno ili državno. Organi upravljanja pojedine tvrtke odgovorne su za poštivanje zakona i svih drugih normativnih propisa. Stoga bilo kakvo miješanje razina upravnih nadležnosti i odgovornosti članova Vlade s upravljačkim i zakonskim odgovornostima čelnih ljudi trgovačkih društava nema nikakvu podlogu ni u sferi političke odgovornosti.
To vrijedi za svakog ministra, pa tako i za ministra Božidara Kalmetu, koji se ponaša isključivo u skladu sa svojim ovlastima i traži i od svih drugih koji su u njegovu resoru da preuzmu zakonom im dodijeljenu odgovornost.
Dakle, ministar radi isključivo u okviru zakona i zakonom propisanih ovlasti.
Ministar, sve da i hoće, ne može na taj način nadzirati da otkriva eventualne lopove ili bilo kakva kaznena djela što su počinjena u javnim poduzećima.
Zašto ne može?
- Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture ima u nadležnosti desetke javnih poduzeća i javnih ustanova - oko 60. Sva ta poduzeća imaju svoje uprave i nadzorne odbore. U tim poduzećima postoje mehanizmi rada, ali i kontrola, revizija poslovanja itd, te sustavi odgovornosti propisani zakonima. A ako u nekom javnom poduzeću dođe do počinjenja kaznenog djela, za otkrivanje i progon počinitelja nadležni su mjerodavni državni organi, a ne ministar, odnosno ministarstvo. A još manje Vlada. Kad bismo prihvatili princip tzv. zapovjedne odgovornosti, to bi značilo da za bilo što što se dogodi u bilo kojem segmentu koji se nalazi u resoru nekog ministra, ili za bilo koga, odgovoran mora biti taj ministar. Ja takav stav o zapovjednoj odgovornosti jednostavno ne prihvaćam.
To ste već nekoliko puta izjavili, ali mnogi kao da vam ne vjeruju.
- Pogledajmo u slučaju, recimo, HAC-a. Postoje redovita izvješća Državne revizije i godišnja izvješća renomiranih komercijalnih revizora koja nisu utvrdila nikakve značajnije nepravilnosti u poslovanju. Naprotiv.