Najmoćniji među najkorumpiranijima: Karamarko mora pasti!

Kada bih morao ukratko opisati Tomislava Karamarka, recimo, u jednoj jedinoj rečenici, ponovio bih za njega ono što sam u veljači ove godine rekao na javnoj raspravi koju je udruga Partnerstvo za društveni razvoj organizirala na Fakultetu političkih znanosti: Tomislav Karamarko je najmoćniji među najkorumpiranijima!

Nije li to uistinu zastrašujuće?!

Nesporno je kako je HDZ-ova Vlada Ive Sanadera i Jadranke Kosor (jer radi se u biti o istoj Vladi, hadezeovskog kriminalno korupcijskog kontinuiteta) jedna od najkorumpiranijih Vlada u ovoj zemlji ikada.

Jednako tako, nesporno je da Tomislav Karamarko kontrolira kako respresivni, policijski tako i obavještajni aparat u ovoj zemlji, u ime i za račun upravo tog istog HDZ-a. Danas nema moćnijeg ministra od Karamarka, nisu to čak niti Božidar Kalmeta ili Darko Milinović. Njih su dvojica, zapravo, jednako tako ucjenjeni igrači u hijerarhiji političkog vrha HDZ-a, koje Karamarko koristi u svom održavanju na pozicijama moći.

Naime, Kalmeta je do sada ostao zaštićen od kaznenog progona i policijskih istraga isključivo zato što ga Karamarko treba za svoje političke planove. Ista je stvar s Milinovićem.

Zapravo, umjesto jednog Ive Sanadera, HDZ je imenovanjem (jer unutarstranačkih izbora nije bilo) Jadranke Kosor za šeficu stranke, stvarne poluge moći u državi prepustio upravo Tomislavu Karamarku, koji pak svoju moć osigurava „držanjem u šaci“ mnogih, pa i Kalmete i Milinovića.

Osim toga, preko svojih ljudi u medijima, a posebno preko EPH i Ninoslava Pavića, s kojim je i poslovno povezan, a i zajedno su umiješani u Aferu Hypo, Karamarko je jedan od rijetkih ministara koji mogu utjecati na (ne)objavljivanje pojedinih tema u nekim medijima, baš kao što je to nekada radio njegov kriminalni prethodnik Ivo Sanader.

Najnoviji primjer takve kontrole medija dogodio se u EPH, točnije u redakciji Jutarnjeg lista, u petak, 20. svibnja u poslijepodnevnim satima tijekom pripreme subotnjeg broja Jutarnjeg. Prema insajderskim informacijama iz samog Jutarnjeg, upravo na zahtjev Tomislava Karamarka redakcija Jutarnjeg lista mijenjala je glavni naslov na naslovnici subotnjeg Jutarnjeg, pa se tako i na fotografijama dviju naslovnica (koje smo dobili zahvaljujući izvoru unutar EPH) može vidjeti kako je prvo pripremljena naslovnica: „Karamarko: Nisam znao što je sve radio Grbić“, međutim, nakon što je, prema nepotvrđenim izvorima u EPH, ova naslovnica poslana na uvid Karamarku, stigla je direktiva o promjeni sadržaja naslovnice subotnjeg Jutarnjeg, pa je tako napravljena i druga verzija naslovnice: „Karamarko: Nije mi poznato da je Grbić išta ikome sugerirao“.

Iz razlike u sadržaju ove dvije naslovnice razvidno je kako se ministar u prvoj verziji u subotnjem Jutarnjem listu planirao ograditi od svojeg ravnatelja policije Olivera Grbića, dok je naknadno odlučio stati u njegovu zaštitu.

Fotografije kojima raspolažemo u svakom slučaju dokazuju kako su ove dvije potpuno različite naslovnice Jutarnjeg lista bile pripremljene za tisak.

Očito je da Karamarko, više nego bilo koji drugi aktualni HDZ-ov ministar, može utjecati na sadržaj i uređivanje u pojedinim medijima, posebno onima u vlasništvu Pavićevog EPH.

To, doduše u dobroj mjeri pokazuje i sama Afera Grbić, odnosno afera o montiranim anonimnim kaznenim prijavama, koje su po dogovoru ravnatelja policije Olivera Grbića i vrha HDZ-a pisane protiv čelnika pojedinih oporbenih stranaka, kao primjerice kaznena prijava protiv SDP-ovog saborskog zastupnika Slavka Linića.

Vratimo se mi događajima par dana prije izbijanja Afere Grbić.

Udruga Partnerstvo za društveni razvoj, sa partnerskimorganizacijama, završila je sredinom svibnja novi antikorupcijski projekt „Balkanske antikorupcijske građanske inicijative – BACCI“, kojeg je u sklopu IPA programa financirala Europska komisija, a uz Partnerstvo za društveni razvoj projekt su provodili Fond za otvoreno društvo Srbija, Centar za razvoj neprofitnog sektora Srbija, Rumunjsko akademsko društvo i Fond otvoreno društvo Bosne i Hercegovine.

Na javnom predstavljanju rezultata ovog projekta 16. svibnja u Zagrebu, Munir Podumljak posebno je naglasio detalje o sukobu interesa u kojem se nalazi HDZ-ov ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko. Tijekom ovog antikorupcijskog istraživanja Karamarka su iz projekta BACCI povezali s vlasništvom nad četiri tvrtke: Stabilisconsultum d.o.o., Doron net d.o.o., Ippon Security d.o.o., te Soboli d.o.o.

„Kako navedene tvrtke nisu upisane u imovinsku karticu Ministra, tražili smo u sudskom registru pravne akte o prijenosu vlasništva (prava upravljanja) no tamo ih nije bilo, osim dokumenta koji govori o tome da Ministar više nije vlasnik tvrtki.

Na naš upit službenicima suda zbog čega nema predmetnih dokumenata u spisu, odgovorili su nam da ne znaju, ali da bi isti morali biti sadržani u spisu, te su nas uputili da dođemo sljedeći dan.

Sljedeći dan u ponovljenom dolasku, službenici suda su nam odgovorili da nema akta, ali da je sve “sukladno zakonu”.“, navode iz BACCI projekta.

„Pri provedbi ovog projekta, ministar Ministarstva unutarnjih poslova pokušao je izvršiti izravni pritisak na istraživanje, šaljući odgovore na službene zahtjeve za pristup informacijama, umjesto na adresu PSD-a koji je pravni nositelj posla, na privantu adresu M.P. putem odjela za strance!

MUP je pri tome potpuno odgovorio samo na 2 zahtjeva za informacijama od 9 upućenih“, upozorili su iz Partnerstva za društveni razvoj.

Međutim, od ovih podataka još su zanimljivi podaci o mreži fizičkih i pravnih osoba s kojima je na različite načine povezan trenutni ministar policije, a među kojima se nalaze i pojedinci pod sumnjama, ili pak istragama ili optužbama za korupciju i organizirani kriminal, kao i ljudi koje bi upravo Karamarkovo ministarstvo moralo istraživati zbog sumnji na počinjenje određenih kaznenih djela.

Takvim vezama, kako su upozorili iz BACCI projekta, Karamarko se našao u vrlo ozbiljnom sukobu interesa.

„Ministar Karamarko je i dopredsjednik uprave KK Zagreb. U skupštini KK Zagreb sjede i: Davor Jelavić (Grad Zagreb), sumnjiči se u aferi ispravci u dokumentima urbanističkog uređenja; Željko Čović (Pliva); Josip Petrović (Agrokor i Ina) – sudionici afere Verona zajedno s Ivom Sanaderom tijekom prodaje Plive američkom Barr-u; Marijan Hanžeković - najbogatiji hrvatski odvjetnik s velikim poslovima za državne tvrtke i ustanove; Branko Vojnović, tvrtke Geoprojekt i Zagrebgradnja, pod istragom USKOK-a zbog malverzacija sa zemljištima na području Grada Zagreba; Ninoslav Pavić, suvlasnik EPH i jedan od najvećih vlasnika medija u Hrvatskoj, pod sumnjom u umješanost u afere GRUPO i HYPO, Tomislav Karamarko je za vrijeme dok nije bio u državnoj službi bio u bliskom poslovnom odnosu s Ninoslavom Pavićem; Ivica Toljan, HEP, sumnjičen od strane ŽDO u aferi “Stanovi” za štetu HEP-u od preko 8 milijuna kuna.

KK Zagreb jedan je od najbogatijih klubova u Hrvatskoj za što javno zasluge često preuzima i Ministar Tomislav Karamarko navodeći kako se radi o privatnom, a ne državnom novcu.

Lista sponzora je dugačka a neki od njih su:Pavo Zubak, PZ auto - mediji su stavili pod upitnik nabavu vozila za MUP koja je odgovarala PZ autu (Škoda); Dalekovod, pod istragom zbog gradnji trafostanica za HAC u iznosu od preko milijardu kuna; HEP – pod istragom zbog štetnih ugovora o prodfaji struje TLM-u, stanova, DIOKI-ja tev iše povezanih manjih afera; Croatia Osiguranje i Hrvatska lutrija, pod istragom u aferi FIMI Media, te zbog niza drugih afera; Grad Zagreb, pod stalnim sumnjama i kaznenim prijavama bez epiloga, prema medijskim izvješćima preko 250 prijava je u državnom odvjetništvu; INA – pod istragom zbog privatizacije (afere Ina i Podravka) u kojima se sumnjiče Ivo Sanader i Damir Polančec; Jamnica, Ivica Todorić (vlasnik) sumnjičen u aferi HYPO kredita; KAMGRAD“, opisuju iz Partnerstva za društveni razvoj Karamarkove sumnjive veze s pojedincima i tvrtkama, na različite načine indiciranima zbog korupcije i organiziranog kriminala.

Posebno naglašavaju kako podataka o ovim ministrovim vezama nema u njegovoj imovinskoj kartici, čime su vrlo dobro ilustrirali nedostatnost dosadašnjih propisa koji reguliraju sukob interesa kod državnih dužnosnika, odnosno iznesen je i otvoreni prijedlog kako i ovakvi podaci moraju u buduće biti obveza kod ispunjavanja podataka o sukobu interesa u imovinskim karticama i drugim javnim evidencijama.

„Neposredno prije izbijanja afere Podravka (Afera Spice) , Podravka je na račun tvrtke Soboli uplatila više od tri milijuna kuna, za savjetodavne usluge!

Istraživanjem smo utvrdili da je u vrijeme izbijanja afere HAC, tvrtka Soboli izradila glavne projekte sustava tehničke zaštite, panoramskog video nadzora, te operativnog centra i sustava sigurnosti na autocestama za potrebe HAC-a.

Po predmetnim glavnim projektima, poslije je ista tvrtka dobila i dio javnih natječaja vezanih uz usluge nadzora nad projektima. Ukupna vrijednost ugovora koje je HAC potpisao s tvrtkom Soboli u 2009. i 2010. godini je 18.735.635.60 kn!

U tvrtki DORON NET, jedan od suvlasnika je i Luka Gašpar nekadašnji članj uprave Ericsson Nikola Tesla, a danas predsjednik uprave tvrtke Emerson.

Tvrtka Emerson je čest podizvođač u poslovima Nikole Tesle. Tvrtka Nikola Tesla jedan je od najvećih ugovaratelja poslova s ministarstvima. Odnose tvrtki DORON NET i ostalih tvrtki u nekadašnjem vlasništvu Tomislava Karamarka sa tvrtkom Emerson odnosno tvrtkom Nikola Tesla nije bilo moguće utvrditi metodologijom istraživanja.

Tvrtke INA i HEP su sponzori KK Zagreb, a te tvrtke su ujedno i glavni korisnici usluga tvrtke Emerson (Luka Gašpar).

Tvrtka KAMGRAD jedan je od sponzora KK Zagreb. Tvrtka KAMGRAD dobila je posao izgradnje novog objekta Središnje obavještajne agencije. Tomislav Karamarko je neposredno prije nego je stupio na funkciju MInistra Unutarnjih Poslova, bio ravnatelj Središnje obavještajne agencije.

No kako smo naveli ranije nama nije bilo moguće utvrditi u kakvom je odnosu Ministar Karamarko sa tvrtkama kojima je do stupanja na dužnost bio suvlasnik.

Sve navedene situacije prolaze ispod radara Zakona o spriječavanju sukoba interesa i nisu predmet istraga ili postupanja nadležnih državnih tijela, bilo disciplinskih bilo kaznenih“, stoji u službenim nalazima BACCI projekta, financiranog sredstvima Europske komisije.

Dodatno, tijekom istraživanja u okviru BACCI projekta, iz Partnerstva za društveni razvoj otkrili su i sumnjive podatke o troškovima javne nabave u Ministarstvu unutarnjih poslova.

Nakon što su usporedili podatke Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva sa podacima Državnog ureda za reviziju o javnoj nabavi u MUP-u, razotkriveno je kako razlika u vrijednosti objavljenih ugovora iznosi nevjerojatnih 139 milijuna 390 tisuća 437,07 kuna, pa se logičnim nameće pitanje gdje je MUP „zamračio“ preko 139 milijuna kuna, te kako je moguće da se podaci rersornog ministarstva i Državne revizije razlikuju za tako astronomsku vrijednost ugovora, kada je u pitanju Karamarkovo ministarstvo.

„Novi Zakon o policiji želi zadržati imenovane osobe na njihovim pozicijama na rok od najmanje 5 godina pod geslom depolitizacije i usklađivanja s mjerilima za pridruženje EU.

Pri tome važno je naglasiti da prema predloženom zakonu aktualni Ministar potpuno kontrolira sustav zapošljavanja i imenovanja (ministar imenuje komisiju koja odgovara za svoj rad ministru), bez utjecaja ili uvida javnosti u predmetne postupke koji su proglašeni službenom tajnom!

Ovakvim sustavom izbora rukovoditelja Ministar će potpuno kontrolirati sustav policije na period od 5 godina!“, dodatno su naglasili u zaključnom dijelu istraživanja iz Partnerstva za društveni razvoj na moguće negativne posljedice nakon donošenja novog Zakona o policiji, koji bi Karamarku omogućio dodatne manipulacije i zloupotrebe u sigurnosnom sustavu.

Nakon što su javnosti predstavljeni ovi podaci o Karamarkovom sukobu interesa, dakle o mogućoj korumpiranosti i sumnjivim vezama HDZ-ovog ministra policije, te nakon što su se o tome pojavile prve vijesti u medijima, Karamarko je jednostavno morao krenuti u protuakciju, kako bi spriječio da Afera Karamarko postane prvorazredni politički skandal Kosoricine Vlade.

Afera Grbić, stoga je Karamarku došla kao naručena. Pritom je nesporno kako Afera Grbić postoji, nesporno je kako postoji vjerodostojan zviždač iz redova političkog vrha HDZ-a, Damir Polančec koji svjedoči o Aferi Grbić, ali kada je Polančec progovorio o ravnatelju policije Oliveru Grbiću, bila je to za Karamarka idealna šansa da medijskom hajkom oko Grbića, zapravo, pomakne prvu liniju napada sa samoga sebe.

Dakle, Afera Grbić poslužila je ministru policije kako bi se potenciranjem rasprave o Grbićevoj odgovornosti, prikrila Afera Karamarko i pozornost javnosti i medija skrenula sa dokaza o sukobu interesa i korupciji Tomislava Karamarka na slučaj montiranih kaznenih prijava i Olivera Grbića.

Cilj tog medijskog spina, je djelomično i postignut. Umjesto o Aferi Karamarko, javnost danima raspravlja o Aferi Grbić, a dokaze o mogućoj Karamarkovoj korupciji nitko niti ne spominje. Nesporno je, stoga, kako je upravo Karamarko polučio najveći uspjeh od Afere Grbić, bez obzira što je objektivno postojao rizik da će u toj operaciji morati žrtvovati i svojeg ravnatelja policije.

Upravo na te okolnosti odlučili su iz Partnerstva za društveni razvoj upozoriti predsjednika Republike Ivu Josipovića, uoči sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost, zakazane za ponedjeljak 30. svibnja. Tako su danas na fejsu, ali i mailovima, porukama i na druge načine iz udruge PSD pokrenuli akciju u kojoj su pozvali građane da supotpišu pismo Josipoviću i pošalju ga na Ured Predsjednika bilo elektronskom ili redovnom poštom.

„S obzirom da će se u ponedeljak 30.5.2011. godine održati sjednica Vijeća za i nacionalnu sigurnost, povodom, mogućeg utjecaja politike na rad policije, a što se opravdano nazvali kršenjem temeljnih ljudskih prava i „nasrtajem na nacionalnu i ukupnu pravnu sigurnost u zemlji“, molimo Vas da na predmetnoj sjednici, raspravite i o sljedećem:

Tijekom provedbe međunarodnog projekta organizacija civilnog društva pod nazivom Balkanska antikorupcijska Civilna inicijativa (BACCI), financiranog iz EU IPA programa, koji se bavio istraživanjem sukoba interesa u Republici Hrvatskoj, došlo je do vrlo sličnog kršenja ustava, zakona i međunarodnih pravnih akata koje je potpisala i ratificirala Republika Hrvatska od strane Ministra policije Tomislava Karamarka“, stoji u pismu koje su građani u srijedu 25. svibnja slali predsjedniku Josipoviću.

„S obzirom da je Ministar Karamarko u više navrata demonstrirao svoj utjecaj na postupanje policije, i to potvrdio u svojim javnim istupima gdje izjavljuje „Kad ja hapsim HDZ-ovce onda je u redu...“, te u predmetu Miljuš gdje je upriličio sastanak s novinarima i predočio im rezultate istrage, smatramo da je navedena situacija neprilična za ministra, te da se Vijeće za nacionalnu sigurnost mora baviti i ovim pitanjem, pored onog početnog, da je ministar prekršio ustav postupajući na represivni način po zahtjevima za pristup inforamcijama koje je odbio“, stoji u zaključnom dijelu pisma.

Na ovaj način, građanskim pritiskom, želi se na dnevni red sjednice VNS-a postaviti i pitanje Karamarkove političke i osobne odgovornosti za nezakonitosti kako u radu MUP-a tako i njega osobno kao državnog dužnosnika.

U svakom slučaju, ovo je test i za oporbu, hoće li omogućiti Karamarku izbjegavanje političke odgovornosti za sukob interesa i moguću korupciju u MUP-u? Jer ukoliko oporbeni zastupnici u pokrenutoj parlamentarnoj istrazi o djelovanju policije i MUP-a ne spoje dva slučaja, onaj Grbić i Slučaj Karamarko, tada će njihovo rušenje Grbića, zapravo, biti jačanje i zaštita Tomislava Karamarka. A to je dvojac koji mora otići „u paketu“, kako je i došao. I nikako drugačije.

U međuvremenu su inicijativu za raspravu o Karamarkovoj odgovornosti na sljedećoj sjednici VNS-a pismom Josipoviću službeno podržali i iz Nezavisnog sindikata carinika Hrvatske. Željko Popović, predsjednik NSCH je, u posebnom pismu Predsjedniku Republike podržao inicijativu Partnerstva za društveni razvoj i zatražio odgovornost ministra Karamarka, na temelju nalaza iz istraživanja BACCI projekta.

Ono što, međutim, nije stalo u ovo izvješće su i drugi slučajevi Karamarkovih zloupotreba. Upravo za Karamarkovog mandata kako u SOA-i, tako i u MUP-u nisu završene istrage ratnih zločina nad civilima u Sisku 1991. i 1992. godine, nije se s mrtve točke pomaknula istraga o Slučaju ubojstva Milana Levara, iako i policija i DORH već mjesecima raspolažu točnim podacima, imenom i prezimenom ubojice pokojnog Levara; u MUP-u i policiji postoji organizirani sistem koji sudjeluje u skrivanju ratnih zločinaca, što je dokazano u slučaju uhićenja Miljenka Bajića, iz Slučaja Lora, kojeg su u bijegu pomagali upravo djelatnici MUP-a i policije; osim navedenog dokumenti SOA-e i MUP-a dokazuju kako je Tomislav Karamarko usko povezan s organiziranim kriminalnim podzemljem kojeg kontrolira klan Hrvoja Petrača (o čemu sam nedavno dokaze predao i Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu); te kako je najmanje dvije godine prije Pukanićevog ubojstva po operativcima SOA-e bio detaljno informiran o planu ubojstva vlasnika Nacionala.

Na kraju, obavještajno izvješće operativaca SOA-e o Aferi Hypo dokazuje i umiješanost Tomislava Karamarka u samu Aferu Hypo, kao i njegove poslovne veze s Hypo Grupom u vrijeme izbijanja Afere Hypo.

Na kraju, ništa manje važna nije niti činjenica da je Tomislav Karamarko organizirao i provodio montirani kazneni progon protiv dvojice novinara: Željka Peratovića i mene. Nakon svih obavijesnih razgovora, svih uhićenja, pretresa stanova i kompjutera, oduzimanja dokumenata, stalnih policijskih pritisaka, Karamarko je izgubio postupke protiv obojice novinara.

Na sudu po privatnoj tužbi za klevetu protiv mene se jednostavno ne pojavljuje već mjesecima, a nakon što sam sudu dostavio sve dokumente i dokaze o istinitosti mojih tekstova o Karamarku.

I zbog tog progona novinara, Karamarko mora snositi političku odgovornost.

Tko se zadnji smije, najslađe se smije, kaže stara narodna izreka. Ima i ona bolja – svaka rit dođe na šekret! Ja bih dodao, tako je i Karamarkova guzica došla na red. Kao novinar jedna sam od žrtava Karamarkovih montiranih sudskih postupaka i istraga, zajedno sa kolegom Željkom Peratovićem.

Možemo slobodno reći da je montiranim postupcima protiv nas dvojice, Tomislav Karamarko u ime HDZ-ove mafije na vlasti, ali i organiziranog kriminalnog podzemlja s kojim je usko povezan, započeo svoje političke obračune s društvenom oporbom i novinarskim kritičarima u ovoj zemlji.

Naprosto, toliko je dokaza protiv Karamarka da ga je doista jedino obnašanje dužnosti ministra policije, a ranije šefa SOA-e, moglo zaštititi od policijskih istraga i kaznenog progona.

Zapravo, glupo bi se bilo čuditi i iščuđavati činjenicom da je Karamarko sve ove godine mogao nesmetano plesti svoju korupcijsku mrežu. Naprosto živimo u takvoj zemlji i takvom društvu.

„Jebeš zemlju u kojoj spališ selo i ne dobiješ ništa, a zapališ joint i dobiješ dvije godine“, rekao je nedavno moj frend Damir. Neki dan, dok smo se vozili prema mom Kvarneru, Damir je rekao još jednu „duboku“ rečenicu: „Da smo jebači kakvi smo lopovi bilo bi nas devet milijuna!“, dok je iz auta promatrao mjesta kroz koja smo prolazili.

I u te dvije rečenice stanu zapravo one osnovne dijagnoze bolesti ovog društva. Zbog toga je danas Karamarko na slobodi i ministar, a ova zemlja je opljačkana i premrežena korupcijskim pipcima HDZ-ove kriminalne mreže, koju su gradili zadnjih dvadeset godina.

Koje je rješenje? Zapravo, vrlo jednostavno. Karamarko mora pasti! Karamarko je lociran i identificiran – sada ga treba uhititi i transferirati!