Mrsićev zakon u nemilosti zločestih poslodavca i 'zločestih Todorića'

Prvog dana svibnja, ako je vjerovati ministru rada, Mirandu Mrsiću, u saborskoj proceduri bi se mogao naći prijedlog zakona o zapošljavanju mladih i obrtnika. O prijedlogu je sve već dobro znano. Riječ je o zapošljavanju na godinu dana, bez plaće, uz plaćene doprinose i državnu naknadu od 1.600 kuna. Tako će se, drži Ministarstvo rada, mladima pružiti prilika da steknu vrlo poželjno radno iskustvo, a u cilju uspješnijeg daljnjeg nalaženja posla.

Prijedlog je dosad naišao na gotovo neviđenu lavinu kritika, a neki ga nazivaju i ozakonjenjem robovlasništva, pošto poslodavac osim doprinosa zaposleniku ne mora plaćati apsolutno ništa. Razgovarali smo s dr.sc. Danijelom Nestićem s Ekonomskog instituta u Zagrebu, kao i s Ljubom Jurčićem, ekonomistom i političarem, koji su nam ponudili dva oprečna, međutim, vrlo zanimljiva mišljenja u pogledu nove mjere gospodarskog oporavka mlade hrvatske Vlade.

Što britansko iskustvo otkriva o Mrsićevoj ''legalizaciji robovlasništva''

- Nemam puno problema s tom idejom. Razumijem da je puno ljudi gotovo konsternirano i negativno orijentirano prema tome, ali ja to stavljam u kontekst sadašnje situacije. U tom kontekstu jako puno ih je na HZZ-u, a i na tržištu rada se nalazi puno ljudi. Kod zapošljavanja se mladima jako teško probiti, a ovo možda pomogne. To nije ugodno, nije lijepo, nije to pravi posao, ali i to je nešto. Ako si postavim kao alternativu ''ne raditi ništa'', ovo mi definitivno izgleda kao bolja opcija - govori nam Nestić, viši znanstveni suradnik Odjela za tržište rada, ljudske potencijale i socijalna pitanja pri Ekonomskom institutu.

Danijel Nestić se specijalizirao za makroekonomiju, kako nam govori, te priznaje da je osoba koja problemu tržišta rada pristupa s prilično udaljene pozicije. Barata brojevima, kaže, i to ga možda stavlja u nezahvalnu poziciju kad je riječ o analizi teme.

Fer razmjena u temelju svega

- Imate 340.000 ljudi na burzi, masa tih su mladi koji ništa ne rade. Ako gospodarstvo kroz godinu, dvije krene, ako oni imaju dotad neko iskustvo, situacija će im biti bolja. Netko može godinu i pol, dvije spavati doma, a netko može godinu, dvije raditi u Konzumu. Dva su ''pointa'': Mladim ljudima moraju dati neka znanja, i treba uvesti vrlo pažljivi monitoring, vidjeti što rade, kako rade, i u hodu rješavati probleme. Može se propisati da na isto mjesto nakon godinu dana ne možete zaposliti nikog drugog ili nešto slično. Što god da se radi, netko treba pratiti što se događa, ali ne površno, nego na ozbiljnoj razini. Pa za svaki takav projekt u Europskoj uniji odvaja se pet posto od kompletnog budžeta. Dakle taj novac ide za kontrolu i monitoring provedbe - govori Nestić.

Treba paziti na zloupotrebu, naglašava, jer se sustav temelji na uzajamnoj fer razmjeni. Primjerice, ako će poslodavac staviti mladog zaposlenika na stroj da tako radi osam sati dnevno neki repetitivni posao, to nije nikakvo učenje.

- Iluzorno je očekivati da osoba koja izađe s fakulteta, ili bilo kakve škole zna raditi neki posao: Ona ima samo papir da je osposobljen, ali nema iskustva, nema radne kulture. Ovo je po meni fer razmjena. Na ovaj način čovjek kroz rad otplaćuje svoje školovanje. Ako to nije takva razmjena, onda cijeli taj sistem ne valja - drži Nestić.

Stvar je u poticanju poduzetnika, odnosno poslodavca, da zaposle nove ljude. A s obzirom na to da poslodavci često najviše gledaju na osobnu dobit, država se treba pobrinuti za to da u danim okolnostima mladim, obrazovanim i perspektivnim osobama osigura život i rad u skladu s njihovim sposobnostima.

''Probali smo, nije išlo''

- Recimo, imate poslodavca, neku trgovinu, i u njoj treba nekog zaposliti. E sad, poslodavac želi uštedjeti i razmišlja si da će radije ljude natjerati bičem da više rade, ili uzeti nekog na probu. U prvom slučaju ljudi su premoreni i nezadovoljni, a u drugom je radnik još uvijek na burzi. Iz ove krize će nas morati izvući ti zločesti poslodavci, zločesti Todorići i ostali - kaže ekonomist te, možda pomalo idealistično, opisuje kako bi postupio u slučaju neuspjeha ovakvog plana:

- Ja se ne bih sramio reći: ''Probali smo, nije išlo. Potrošio sam novac, ljudi nisu nikakvu korist izvukli, treba to ukinuti, i probati nešto drugo''. Na kraju krajeva, morate nešto napraviti, kako ćete inače potaknuti poduzetnike da zapošljavaju - zaključuje pitanjem.

Predsjednik Hrvatskog društva ekonomista i profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, te bivši predstavnik nezavisne liste na prošlim parlamentarnim izborima, Ljubo Jurčić, nije sklon planu zapošljavanja vladajućih. Prema njemu, to je preljevanje iz šupljeg u prazno, bez značajnog blagotvornog učinka za gospodarstvo Hrvatske.

Ne vučemo konop, guramo ga

- Ako je to samo ta mjera, to neće imati nekog potrebnog efekta. Treba stvoriti perspektivu novih radnih mjesta, a ne popunjavati postojeća. To naši poduzetnici guraju konop, umjesto da ga vuku. Dajemo poticaje za zapošljavanje, a temeljni hrvatski problem je radno mjesto, stvaranje kojeg može biti samo posljedica povećane proizvodnje. Ako imate politiku povećanja postojećeg proizvoda, ili stvaranja novog, automatizmom se povećava broj radnih mjesta - ističe Jurčić.

Psihološke su naravi nagrade s kojima računa Ministarstvo rada, odnosno ministar Mrsić. Ljudi će eventualno zbog prividnog zapošljavanja biti bolje raspoloženi, ali Jurčić upozorava da i takvo viđenje ima i negativnu stranu.

- Ovaj potez ima malo realne vrijednosti, kozmetički je u naravi, i zbog njega će se ljudi možda samo bolje osjećati. Pozitivno je to što neće padati u depresiju zbog nezaposlenosti, da uđu među ljude koji rade. Ali i tu postoji ta druga strana, jer mladi ljudi misle da su odnosi u tvrtkama odlični, i tu bi se mogli iznenaditi, kad bi ušsli među ljude koji rade, i možda uspjeli kako se odnose unutar firme. Ako nemaju čvrsti oslonac, može im se ubiti ideja o zapošljavanju. Po meni je ovo potez namijenjen tome da se vidi ''da se nešto radi''. To je trošak ili preraspodjela postojećih troškova. Sve te akcije usmjeravaju na to da je netko nešto zaradio, ali se ne kazuje da će netko izgubiti novac. U ovoj situaciji, to su porezni obveznici. To indirektno plaćaju ljudi koji rade. Investicija nije trošak samo ako stvara novi dohodak, a ovo je čisti trošak - smatra ekonomist.

S druge strane, tvrtke bi se lako mogle odlučiti na zamjenu plaćene radne snage onom besplatnom, kojoj moraju samo podmiriti troškove doprinosa. Kako do takvih situacija ne bi došlo, Jurčić predlaže razvijanje sindikalne kontrole, kojom bi se zaštitili zaposlenici s kojima je potpisan ugovor.

Svatko ''ušičari''

- Taj potez bi mogao i koštati poslova, jer svatko ''ušičari'' u ovoj situaciji. Tu ulogu moraju igrati sindikati. Ako netko u nekoj firmi radi na određeno, i ako ta firma uzme ove ''besplatne radnike'', ovima na određeno treba odmah produžiti ugovore i to treba regulirati sindikalna kontrola. Ali sindikati nemaju kvalitetnog mehanizma - govori Jurčić.

Kaže i kako trenutačno ne treba gledati broj nezaposlenih, nego registriranih zaposlenih, koji je zabilježio značajan pad. Zaposleno je premalo ljudi koji trebaju prehraniti ostale, ukazuje, te ponavlja da je u popravljanju gospodarske situacije Hrvatske ključno Ministarstvo rada i stvaranje proizvoda, a time i radnih mjesta. Ipak, u jednoj se stvari slaže s Nestićem. Regulatorni organi su ključni. Jer...