Ma, gdje to ima?!
(NOVI LIST) Tamo još krajem ožujka predstavnici Vlade, sindikata i poslodavaca nakon višesatnih razgovora i rasprava složili su zajedničke zaključke s ciljem da se jednom za svagda (?) krene rješavati jedna u nizu specifičnosti domaćeg tržišta – neplaćeni rad. Razgovarajući o »problematici neisplate plaća i neuplati poreza i doprinosa« tri su strane složno izdefinirale zaključke i prijedloge rješenja. I poslodavačka strana tada je dosta žustro govorila kako taj problem treba jednom za svagda dokinuti. Uostalom, loši poslodavci nelojalna su konkurencija onima koji poštuju zakone.
Zapravo, ništa novo u tom trenutku ni sindikati, ni poslodavci, a niti Vlada nisu otkrili. Utvrdilo se po tko zna koji put da Hrvatska ima adekvatna zakonodavna rješenja i da postoji bezbroj mogućnosti za sprečavanje pogubne pojave neplaćanja obavljenog rada, odnosno zakidanja radnika i države kojoj se ne uplaćuju porezi i doprinosi.
Dakle, postojeća zakonodavna rješenja nude mogućnosti. Treba ih samo iskoristiti. No, ne koriste se. I tako godinama. Ako se i koriste, nisu učinkovita. I tako godinama. Pa valja otići korak naprijed. I još malo zakonska rješenja izbrusiti. Jer ova zemlja voli prenormiranost. Tako prikriva neučinkovitost sustava. Pa je na papiru sve bajno, a u praksi...
Danas bi, ne bude li nekih iznenađenja, socijalni partneri u suradnji s predstavnicima Vlade trebali izbrusiti odredbe kaznenog zakona po kojem bi se oštrije kažnjavala neisplata plaća, neuplata doprinosa, nezakoniti otkazi, mobbing na poslu... Prema zakonskom prijedlogu poslodavcu koji neisplati plaću, a imao je dovoljno novca, prijeti trogodišnja zatvorska kazna. Baš kao i u slučaju da nije uplatio zdravstveno ili mirovinsko osiguranje, ili radniku zbog sudjelovanja u štrajku otkaže ugovor o radu, ili na poslu maltretira radnike.
Stranu kapitala najviše je pogodilo planirano kažnjavanje neisplate plaća. Zaboravlja se pritom da još važeći kazneni zakon također predviđa kaznu zatvora do tri godine za neisplatu plaća. No, predviđa i novčanu kaznu. Nje u budućnosti više neće biti.
Zbog čega su se poslodavci tako silno uzbunili zbog kaznenog djela neisplate plaće? Pogodilo ih je to strašno. Kao, vlast ide na ruku sindikatima. Stranu kapitala ne razumije ili ne želi razumjeti. Povlači poteze kojima poslovnom svijetu samo otežava poslovanje. Vlada postupa suprotno načelima Ustava. Poslodavci posežu i za sveprisutnim »argumentom EU«, pa ističu kako nigdje u Europi nema kaznenog progona zbog neisplate plaća. Naravno da nema kada je problem neisplate plaća kao i cijeli niz drugih problema na tržištu rada u Hrvatskoj, specifičnost Hrvatske. Zemlje u kojoj postoji dobra zakonska podloga i katastrofalna provedba.
Poslodavci to jako dobro znaju. I jako dobro znaju na što mogu igrati. Postojeći zakon im nije trn u oku. Normalno, jer se slučajevi kaznenog progona zbog neisplate plaće i pod povećalom teško mogu naći. Ako se nekog i ulovi u grijehu, proći će uz nekakvu novčanu kaznu. Možda. A možda i ne. Izvještaji državnog inspektorata najbolje govore što se i kako radi. Zalud su, naime, sva dobra zakonska rješenja kada je i dalje najveći problem neprocesuiranje prekršitelja. Njihovi grijesi, naprosto, završe u zastari.
Dakle, poslodavačka strana trebala bi se pokriti po ušima. Propisi na tržištu rada, u konačnici, idu njima na ruku. A oni sami godinama ništa nisu učinili kako bi pokazali i dokazali svoju, hm, pravičnost. Kada su uopće iz svojih redova otjerali lošeg poslodavca i tako pokazali da su legalisti kojima je stalo promicati uredno poslovanje? Jednom davno. I nikad više. Jer kapital treba štiti makar on kapitalu bio nelojalna konkurencija.
Preuzeto s: nhs.hr