Kruta stvarnost, a ne zakon
Da je postojeće radno zakonodavstvo doista rigidno kako to liberali i poslodavci tvrde, dakle, 150 tisuća radnika ne bi izgubilo radna mjesta
(NOVI LIST) Kada pričati o radnicima? Sada je prava prilika. Neformalna predizborna kampanja traje, uskoro će valjda i ona formalna. Političke stranke u tom segmentu svog životnog ciklusa narodu koji će imati priliku birati ih trebaju dati svoj stav. O radu, radnicima, porezima, doprinosima, gospodarskom rastu, načinima kako ostvariti taj rast, načinima kako otvoriti nova radna mjesta i.... Naravno, Zakon o radu (ZOR) u svakoj predizbornoj kampanji zasluženo ili nezasluženo dobije svoj prostor. I, naravno, svakojakih ideja narod će se
Ako već cijela nacija nije u svim godinama što su iza nas uspjela naučiti da je Zakon o radu rigidan, naučit će u ovoj predizbornoj kampanji. Stav o rigidnosti radnog zakonodavstva, po prirodi stvari, zastupaju poslodavci. I liberalne stranke koje su, opet nekako prirodno, sklonije strani kapitala.
E, sad. Što li je ta famozna rigidnost radnog zakonodavstva? Malo razumljivijim rječnikom to znači strogost, krutost, ukočenost. To su osobine onog tko je rigidan, odnosno strog, ukočen, krut. Nadalje, rigidnost predstavlja otpor promjeni i nefleksibilnost. A ta nefleksibilnost je također riječ koja sa često upotrebljava u kontekstu tržišta rada. Em je zakon nefleksibilna, em je radna snaga nefleksibilna. Nespremna na promjene, izazove. Pa kada se isprepletu rigidnost i nefleksibilnost onda imamo veliki problem na tržištu rada. S tim se problemom suočava Hrvatska. S jedne strane poslodavci ne mogu otpuštati i zapošljavati radnike kako bi to oni htjeli – lako i bez posljedica. S druge strane radnici nisu spremni na česte promjene posla, nisu spremni prihvatiti posao izvan mjesta stanovanja i, prema općem mišljenju strane kapitala, najradije bi u mirovinu iz poduzeća u kojem su ostvarili prvi dan radnog staža. A to tako ne ide na slobodnom tržištu.
I poslodavci, i liberalni političari dijelom su u pravu. Međutim, svjesno zaboravljaju uzroke takvog stanja. Domaće tržište rada ne može biti ništa do nefleksibilno, jednostavno jer je godinama
gospodarsko okruženje očajno. A zakonodavstvo, bez obzira na žalopojke o njegovoj rigidnosti, to uopće nije.
Najbolje to dokazuje i izjava Darinka Kosora, predsjednika HSLS-a, stranke koja se zalaže za fleksibilizaciju tržišta rada. Stranke koja uporno ponavlja kako je ZOR rigidan i da to treba mijenjati. Dakle, gospodin Kosor i prije nekoliko dana ponovio je tu svoju tezu. Pa je u kamere nacionalne televizije na upit o liberalizaciji ZOR-a, izrecitirao: »Apsolutno. Time ćemo dovesti do većeg zapošljavanja«. Žalim slučaj, ali gospodin Kosor nije u pravu. A da nije u pravu i sam je nesvjesno svjestan. Naime, rečenica koju je izgovorio nakon apsolutne potpore liberalizaciji ZOR-a, pobila ga je. Pa je tako kazao: »Ovako rigidan ZOR nije spasio 150 tisuća radnika koji su ostali bez posla u realnom sektoru«.