Kalmeti ne pakirati

Sustav hrvatske cestogradnje nalikuje na igrokaz prepun bizarnosti i paradoksa. Javnost je pomalo umorna od jednih te istih pritvorenika, koji se mijenjaju kao na traci. Zlatko Korpar uhićen je drugi put, Slaven Žužul treći, a Jurica Prskalo nije uspio ni dočekati da izađe iz pritvora. Već su ga stigle nove optužbe iz USKOK-a i DORH-a, institucija koje u segmentu cestogradnje odrađuju solidan posao i zasluživale bi pohvale da nije prekomjerne sporosti u istragama i kaznenim postupcima. Činjenica jest da baš nitko još uvijek nije osuđen, štoviše nikome od osumnjičenih nije ni počelo suđenje.

Odavno se puno toga zna o skupim WC-ima, tunelima, domjencima, bukobranima, usjecima kojih nema i drugim podjednako maštovitim vrstama kriminala, pa se teško oteti dojmu da se kazneni progon provodi sa zadrškom, kalkulantski i po političkom naputku. Kao da je cilj za sve okriviti Sanadera, ali nikako ne pakirati Kalmeti. Ili natovariti štošta Skladgradnji i Fimi-mediji, ali ostaviti na miru neke druge tvrtke. Čudno je i to što skoro svaki zaposlenik ARZ-a zna za sumnjive poslove, a opet moraju proći godine da bi se okončala poneka istraga.

Konačno se otvorila priča o Skladgradnji na autocesti Rijeka-Zagreb i to je dobro, ali bi bilo logično da se dogodilo i ranije. Baš zato treba podsjetiti da slučaj riječkih bukobrana o kojima je pisao naš list još uvijek nema nastavka, iako je prije više od godinu dana DORH zatražio i dobio elaborat o napuhanoj cijeni bukobrana na riječkoj obilaznici.