Kad MMF upozorava na socijalne razlike

Da čovjek ne povjeruje. Međunarodni monetarni fond počeo je kampanju protiv rastućih socijalnih razlika. Tom pitanju nedavno je posvetio gotovo cijelu jednu publikaciju, u kojoj analitičari preporučuju vladama smanjivanje nejednakosti između bogatih i siromašnih, jer bi one mogle uroditi nemirima.

Stvari su očito prevršile svaku mjeru kad na to upozorava upravo institucija koja je u posljednja tri desetljeća globalizacije držala svijeću razmahalom liberalnom kapitalizmu, koji je, ohrabren raspadanjem komunizma, prouzročio rastuću nejednakost i besperspektivnost mnoštva ljudi. To potvrđuju ustanci u arapskim zemljama, nezadovoljstvo u Izraelu, nemiri mladih i nezaposlenih u Britaniji, prosvjedi protiv pohlepe Wall Streeta – a tu vjerojatno nije kraj.

Studije zaista pokazuju da su se socijalne nejednakosti u državama u posljednjih 30 godina drastično produbile i gotovo vratile na dramatičnu razinu prije stotinjak godina. Samo u SAD-u jedan posto stanovništva drži čak petinu cijelog američkog dohotka, a 10 posto najbogatijih kontrolira čak 50 posto. To što tijekom 30 godina najbogatiji sebi uzimaju sve više, a narodu ostavljaju relativno sve manje, nije se primjećivalo dok je gospodarstvo raslo i dok su se dohoci povećavali svima, pa i siromašnijima – iako nejednakom brzinom.

Onda je banula kriza, ekonomija je zaglibila, a moštva su ostala bez posla i bez prihoda za život. Tek kad je u kolovozu izbila pobuna u desetak britanskih gradova, počelo se uočavati da mladi prosvjednici nisu samo nezaposleni, nego nemaju izgleda da se ikad zaposle, jer su u današnjem ekonomskom sustavu postali suvišni ljudi.

Malo je tko među odgovornim dužnosnicima u svijetu želio vidjeti tu drastičnu istinu. Zanimljivo, među prvima uočio ju je Dominique Strauss-Kahn, koji je još sredinom travnja – dok je bio izvršni direktor MMF-a – dao do znanja kako rastuće socijalne razlike i nezaposlenost prijete izbijanjem nemira. Vladama je preporučio »pravedniju raspodjelu bogatstva« te veće, progresivno oporezivanje najbogatijih.

To je ponajprije moralno pitanje, o kojem je prije 120 godina vrlo jasno progovorio papa Lav XIII., upozorivši da bi bijedan i nevoljan položaj radnika mogao izazvati dramatične događaje. Izbile su komunističke i fašističke revolucije te dva svjetska rata. Budući da Crkva danas ima važnijeg posla, dobro je što barem MMF uočava tu tempiranu moralnu bombu, iako Strass-Kahn o njoj govori ponajprije kao o pitanju koje potkopava ekonomski rast i stabilnost.

Na to se ovih dana nadovezao Nouriel Roubini, jedan od najtraženijih ekonomista u svijetu, napisavši da će se svaki gospodarski model, koji na primjeren način ne riješi nejednakost – tako da osigura javna dobra i ekonomske mogućnosti svima – u konačnici suočiti s krizom legitimnosti. I mnogi drugi svjetski komentatori sve više pušu u isti rog.

Pridružuju se kampanji kojom se odgovorne ljude, ponajprije političare, želi osvijestiti da je najvažnija zadaća vlada da smanje nejednakosti i zaposle ljude. MMF-ove analize pokazuju da produbljivanje nejednakosti usporava gospodarski rast. Nestaje srednja klasa, smanjuje se kupovna moć najširih slojeva, a time i potražnja za proizvodima. Povećava se samo nestabilnost.