Ignorantska Vlada

Već smo naučili napamet. Predsjednik Ivo Josipović jučer je ponovio kako on nije šef oporbe, te da polazi od ustavne pozicije predsjednika koji, prema duhu Ustava, ne treba ni oponirati ranijim izborima niti ih zagovarati jer je to stvar parlamentrane situacije. Točno. Barem kada su u pitanju ustavni položaj predsjednika i izbori. No, nedovoljno i obranaški kada se uzmu u obzir sve okolnosti političke i društvene situacije u zemlji koje su nagnale ne samo opozicijske stranke nego i dobar dio građana da traže izbore. I to prosvjedima. E tu već predsjednik Republike ima ustavnih ovlasti djelovati, u najmanju ruku da bi od čelnika parlamentarne većine i izvršne vlasti dobio odgovor na pitanje kako oni vide stanje u zemlji i što poduzimaju da se kriza ne produbi.

Naime, u članku 93. Ustava stoji da »predsjednik Republike brine za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti«. Josipović sigurno ne misli da je jedini kriterij stabilnosti državne vlasti postojanje parlamentarne većine i činjenica da državna administracija na čelu s Vladom i ministrima svakodnevno dolazi na posao. Stabilnost države mogu ugroziti ne samo prosvjedi i nemiri, koji dodatno podgrijavaju atmosferu, nego i gospodarski i financijski problemi s kojima Vlada sve teže izlazi na kraj. Predsjednik Republike imao bi stoga dužnost na to upozoriti predsjednicu Vlade i parlamentarnu većinu, makar nijednom ne spomenuo izbore. Pametni bi znali što im je činiti.

Naravno, može to učiniti u četiri oka, ali i iskoristiti mogućnosti koje mu pruža članak 101. Ustava gdje je zapisano da »predsjednik Republike može predložiti Vladi da održi sjednicu i razmotri određena pitanja, nazočiti joj i sudjelovati u raspravi«. A pitanja ne manjka. U to se može se uvjeriti svatko u Hrvatskoj tko je u doticaju sa stvarnošću. Ne izmišljaju ih mediji. No, nema suvislih odgovora. Red je da ih Vladi i njenoj predsjednici konačno javno postavi i predsjednik Republike, pa da vidimo hoće li, i što, Vlada kao drugi »ustavni faktor« njemu odgovoriti. Vrijeme je.

Jer, ni jučerašnji sastanak s prehrambenim proizvođačima i trgovcima Jadranka Kosor nije iskoristila za nekoliko jasnih i razgovjetniih prostoproširenih rečenica o stanju u zemlji i smirivanju napetosti. Ignoriranjem, međutim, problemi neće nestati. Kao ni laganjem o oporbenom poticanju nasilnih prosvjeda. Što će biti koliko sutra kada, poučeni mirnim mimohodom u ponedjeljak, nasilju neskloni građani odluče u sve većem broju izlaziti na permanentne prosvjede?

Kolika se kritična masa građana treba okupiti da bi netko shvatio da gubimo vrijeme dok zemlja tone i da treba nešto poduzeti? Odgovorna vlast zna kada treba reagirati, dok se hrvatska vladajuća elita nažalost ponaša kao malo dijete koje suočeno s nečim neugodnim prekrije oči misleći da će tako odagnati »opasnost«.