Prema gornjem scenariju, a računajući s realističkim prognozama da bi Hrvatska mogla postati članica Unije 2013. godine, našim radnicima članice Unije mogle bi udariti blokadu do 2020. godine. Naime, prilikom primanja Slovenije, Poljske, Mađarske, Slovačke, Češke, Litve, Estonije, Cipra, Malte i Latvije u punopravno članstvo EU-a, “stare” članice zadržale su pravo da radnicima iz novoprimljenih zemalja uskrate dolazak na rad najviše sedam godina.

Za Ciprane i Maltežane odmah je ukinuto bilo kakvo ograničenje, a neke članice poput Velike Britanije, Irske i Švedske uopće nisu koristile svoje pravo da zabrane priljev radnika iz bilo koje od novoprimljenih zemalja. Neke države, s druge strane, koristile su pravo embarga u punom roku, poput Austrije i Njemačke.
 
Mobilnost radne snage
Kad su u pitanju Bugarska i Rumunjska, koje su u EU ušle 2007., za radnike iz tog dijela Balkana i dalje je na snazi zabrana ulaska na tržište rada u deset članica Unije od njih 25 i traje do 2014. Zanimljivo je da su Bugarima i Rumunjima embargo na tržištu rada, među ostalima, stavile i vlasti Velike Britanije koje nisu pravile probleme za članice primljene 2004. godine.
Europska komisija izrazila je u povodu ukidanja ograničenja za radnike iz osam članica Unije očekivanje kako taj događaj neće dovesti do velikog priljeva radne snage u ostatak Unije. Laszlo Andor, član Europske komisije zadužen za zapošljavanje, upozorio je kako mobilnost radne snage predstavlja jedan od ključnih uvjeta za rast zaposlenosti, što bi mogla biti i pozitivna poruka za države koje još čekaju na ulazak u Europsku uniju.
Vedran Marjanović
 
 
Preuzeto s: nhs.hr