Grčku neće spasiti štednja, a ni privatizacija
(Poslovni dnevnik)
Lijek koji se propisuje Grčkoj i drugim europskim zemljama u krizi neslavno je propao u istočnoj Aziji, Latinskoj Americi i drugdje, a sada će iznevjeriti i Europu
Prije samo nekoliko godina snažna je ideologija, odnosno uvjerenje u slobodna i nesputana tržišta dovelo svijet na rub propasti. Čak i na samom vrhuncu, koji je trajao od početka 1980-ih sve do 2007. godine, američki deregulirani kapitalizam omogućavao je veće blagostanje tek najbogatijima u najbogatijoj zemlji na svijetu. Zapravo je tijekom 30-godišnje vladavine ove ideologije većini Amerikanaca prihod opadao ili stagnirao iz godine u godinu. Nadalje, rast proizvodnje i potrošnje u Sjedinjenim Američkim Državama nije bio gospodarski održiv. Budući da je toliki dio američkoga državnog prihoda dospijevao u ruke tek nekolicini ljudi, rast se mogao nastaviti samo potrošnjom financiranom zaduživanjem.
Nužno podizanje poreza
I ja sam bio jedan od onih koji su se nadali da će na neki način financijska kriza poučiti Amerikance (i ostale) lekciji o potrebi za većom ravnopravnošću, strožoj regulaciji i boljom ravnotežom između tržišta i vlade. No, nažalost, to se nije dogodilo. Upravo suprotno, uskrsnuće desničarske ekonomije, vođene kao i uvijek ideologijom i interesima pojedinaca, ponovno je zaprijetilo globalnoj ekonomiji ili barem gospodarstvima Europe i Amerike, u kojima te ideje uporno cvjetaju. U Sjedinjenim Američkim Državama to desničarsko uskrsnuće, čiji zagovornici očito odbacuju temeljne zakone matematike i ekonomije, prijeti mogućnošću prisilne neotplate državnog duga. Ako Kongres odobri potrošnju koja premašuje prihod, ostvarit će se deficit u proračunu, a taj će se manjak odnekud morati financirati. Umjesto da pomno uravnoteži koristi svakoga pojedinog vladinog programa potrošnje s troškovima podizanja poreza kako bi se te koristi financirale, desnica će udariti čekićem - neće omogućiti da se državni dug poveća, dakle prisiljava da se potrošnja ograniči samo na poreze. Time se otvara pitanje koja potrošnja dobiva prioritet, a ako to nije potrošnja na otplatu kamate državnog duga, bankrot je neizbježan. Štoviše, rezanje potrošnje u ovom trenutku, usred neprekidne krize koju je potaknula ideologija slobodnog tržišta, neminovno će samo dodatno produljiti razdoblje slabe gospodarske aktivnosti. Prije desetak godina, na vrhuncu gospodarskog procvata Sjedinjene Američke Države imale su višak toliko velik da je prijetio potpunom eliminacijom državnog duga.
Kako vratiti povjerenje
No neisplative porezne olakšice, ratovi, recesija i vrtoglavo visoki troškovi zdravstva (koje je dijelom potaknula mjera administracije Georgea W. Busha da farmaceutskim kompanijama odriješi ruke glede određivanja cijena unatoč tome što je u igri bio državni novac) brzo su pretvorili golem višak u rekordni mirnodopski manjak. Lijek za američki manjak uslijedio je vrlo brzo nakon dijagnoze: ponovno zaposliti Ameriku gospodarskim poticajima, dokrajčiti bezumne ratove, zauzdati troškove vojske i zdravstva te povisiti poreze, barem za one najbogatije. Ali desnica na to ne pristaje i gura u suprotnom smjeru prema dodatnim poreznim olakšicama za korporacije i bogataše te rezanjima potrošnje na ulaganja i društvenu zaštitu, što dovodi budućnost američke ekonomije u opasnost te razdire i posljednje ostatke društvenog ugovora. Istodobno financijski sektor SAD-a žustro lobira za oslobođenje od nadzora i regulacija kako bi se vratio svom starom, katastrofalno bezbrižnom načinu poslovanja.Ni u Europi situacija nije puno bolja. Dok su Grčka i druge zemlje suočene s dubokom krizom, općeniti lijek su istrošeni paketi štednje te privatizacija zbog kojih će zemlje koje ih prihvate postati samo još siromašnije i ranjivije. Takav je lijek neslavno propao u istočnoj Aziji, Latinskoj Americi i mnogim drugim dijelovima svijeta, a sada će iznevjeriti i Europu. Zapravo se već pokazao neuspješnim u Irskoj, Letoniji i Grčkoj. Postoji alternativa: strategija gospodarskog rasta uz podršku Europske unije i Međunarodnoga monetarnog fonda. Rast bi vratio povjerenje da je Grčka sposobna otplatiti dugove, kamatne stope bi pale i ostavile više fiskalnog prostora za daljnja ulaganja u smjeru poticanja rasta. Sam gospodarski rast povećao bi porezne prihode i smanjio potrebu za socijalnim davanjima kao što su naknade za nezaposlene. A povjerenje koje bi sve to prouzročilo dovelo bi do još snažnijeg rasta.
Nažalost, financijska tržišta i desničarski ekonomisti sve su shvatili naopako: uvjereni su kako će štednjom potaknuti povjerenje, a povjerenje će omogućiti gospodarski rast. No štednja potkopava rast, pogoršava vladin fiskalni položaj, odnosno ima manje pogodnosti nego što se zaklinju njezini zagovornici. U oba slučaja povjerenje je poljuljano i potaknut je pad. Treba li nam doista još jedan skupi eksperiment s idejama koje opetovano propadaju? Ne treba, ali sve se više čini kako ćemo ga unatoč tomu morati pretrpjeti. Ako se ili Europa ili SAD ne vrate snažnom rastu, globalna ekonomija pretrpjet će negativne posljedice. Neuspjeh oba ta igrača predstavljao bi katastrofu, čak i da u tom slučaju glavna tržišta zemalja u razvoju postignu samoodrživi rast. Nažalost, ako ne prevladaju mudriji, svijet je već krenuo u ovom smjeru.
© Project Syndicate, 2011.
Joseph E. Stiglitz, profesor je na sveučilištu Columbia i dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju te autor knjige "Slobodni pad: slobodna tržišta i potonuće globalne ekonomije"