Građani zbunjeni i neobavješteni: predizborna kampanja ugušila kampanju za referendum

Kriza prijeti uspjehu europskog referenduma. Argumenti za uniju gube uvjerljivost, loše vijesti iz Europe obeshrabruju birače, pa već i u vladi neslužbeno priznaju da »kriza komplicira rad na kampanji i komunikaciji za EU«. Panike još nema, jer potpora članstvu i dalje raste među građanima koji bi izašli na referendum. No, raste sporije nego što se očekivalo. Kriza smanjuje entuzijazam, to je postalo izvjesno do mjere koju više ni na najvišim mjestima ne kriju. Bivši SDP-ov ministar europskih integracija Neven Mimica prepoznaje to kao ostvarenje starih opozicijskih upozorenja. »Počinju se pokazivati posljedice vladina neuspjeha da građane obavijesti o prednostima ulaska u EU«, kaže Mimica.

– Kriza u Grčkoj ljude udaljava od EU, umjesto da bude obrnuto. Jer, nije Unija kriva za grčke probleme, nego Grčka. Ta bi zemlja najvjerojatnije davno bankrotirala da nije članica Unije koja toj zemlji sada solidarno pomaže da izbjegne najgore. Grčki slučaj mogao bi poslužiti kao primjer pozitivnoga, a ne negativnog utjecaja EU. Ali u nas je suprotno, jer ljudi zaključuju da je kriva EU. Ali nije; Grčka je primjer svih mogućih zloupotreba mogućnosti što ih EU nudi. Stoga, se još jednom potvrđuje da Unija sama po sebi ne rješava probleme, nego da to ovisi o sposobnost nacionalne vlade da iskoristi mogućnosti koje ona udi, objasnio je Mimica za naš list.

Cajtnot u koji je upala vlada posljedica je želje premijerke Jadranke Kosor da potpisivanje pristupnog sporazuma iskoristi kao predizborni adut, te da osobno potpiše taj sporazum. Premijerka se nadala da će potpisivanje pretpristupnog sporazuma biti prije izbora, te da će referendum biti održan u prosincu. Zato je postojao plan da kampanja za referendum bude održana u tjednima poslije izbora. Ali sve se to izjalovilo, jer je unija odbila pogodovati predizbornim planovima HDZ-a, pa potpisivanje sporazuma zakazala za 19. prosinca u Varšavi. To je poremetilo premijerkine političke planove, planove za referendum, ali i raspored za EU kampanju koji su isplanirali u Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija.

U vladajućim i oporbenim krugovima sada se slažu da je dobro izbjeći istodobno održavanje predizborne i referendumske kampanje. Marija Pejčinović-Burić, saborska zastupnica HDZ-a i stručnjakinja za EU, drži da nije moguće istodobno voditi dvije intenzivne kampanje – za EU referendum i za parlamentarne izbore.

– Prvi dio kampanje za EU odvijao se paralelno s dovršetkom pregovora i nakon toga, a prava referendumska kampanja će se, u danim okolnostima, morati održati nakon izbora i bit će relativno kratka, kaže Pejčinović-Burić.

Slično razmišlja i kandidatkinja Kukuriku koalicije za ministricu vanjskih poslova Vesna Pusić.

– Predizborna kampanja mogla bi antagonizirati društvo pa bi ljudi mogli apstinirati od EU referenduma, ili bi se mogao otvoriti prostor ekstremističkim stavovima. Smatram razumnim da novi Sabor početkom siječnja raspiše referendum za prvu polovinu veljače, što bi dalo dovoljno vremena za pristojnu i uravnoteženu informativnu EU kampanju, što bi smanjilo rizik od populističkih avantura, kaže Pusić.

Neven Mimica podsjeća da je SDP predlagao izbore u rujnu, kako bi se dovoljno odmaknuli od održavanja kampanje za EU referendum.

– To se nije dogodilo, pa sada imamo najlošije vrijeme za suvislu informativnu kampanju o EU koja bi građanima dala sve potrebne informacije. Sada imamo sve, samo ne okvir, vrijeme i atmosferu za EU kampanju, jer se pripovijeda o bivšim, a ne o budućim udruživanjima zemlje, i sve to još pokriveno predizbornom retorikom. Istodobno, televizijski spotovi o EU i pokušaji da se europska kampanja odvoji od predizborne naprosto ne uspijevaju, kaže Mimica.

Na kraju će, dodaje Mimica, ostati oko mjesec dana poslije izbora i formiranja nove vlasti da se uravnoteženo razgovara o EU.

Posve drukčija iskustva imale su, na primjer, Slovenija i Češka. Slovenci su europsku kampanju vodili kontinurano od početka pregovora od ulaska zemlje u uniju. Trajalo je to šest godina, od 1998. do 2004., a na kraju su ankete pokazale da su slovenski građani najobavješteniji o EU od svih deset tranzicijskih zemalja koje su 2004. postale članicama. Kampanju je provodio vladin ured za informiranje, a temeljila se na razrađenoj strategiji. Rezultat referenduma: 78 posto »za«. U Češkoj se razvio posve drukčiji, ali podjednako uspješan proces. Češka je javnost prema EU bila rezerviranija od slovenske, naročito zato što je predsjednik države Vaclav Klaus bio otvoreni euroskeptik, a i dvije političke stranke bile su protivnice EU. Referendumska je kampanja zato bila kraća nego u Sloveniji, i njezin glavni tok nije vodio vladin Ured za informiranje, nego nevladine organizacije. Pod pokroviteljstvom Vaclava Havela, karizmatičnoga disidenta i pisca te bivšeg predsjednika Republike, 2002. je organizirana ad hoc nevladina organizacija »Da za Europu« (»Ano pro Europu«), kojoj se priključilo više od stotinu poznatih javnih osoba. Postoji čak anegdota da je najpoznatiji češki hokejaš, koji se pridružio kampanji, za češko priključenje uniji učinio više nego svi političari zajedno.