Državna uprava je arhaična i u katastrofalnom stanju
(Index.hr)
KLJUČNI PODACI
•"Da bi postojao rad u ekipi mora postojati i ekipa. Premijer Milanović i ja se nikada nismo ni sreli, a kamoli radili u ekipi"
(Novi list)
Da je Zoran Milanović lojalan prema svojim poslodavcima – znači: građanima Republike Hrvatske – kao što od svojih suradnika zahtijeva da budu lojalni prema njemu, tada sebi ne bi dopustio luksuz da njihovim novcem plaća svoje zadovoljstvo što je nogirao prvu osobu čije mu se izjave nisu svidjele, te da se pritom još i hvali kako ga ne zanima koga je otpustio
VLADIMIR FERDELJI, kojeg je Vlada na prošloj sjednici smijenila s mjesta pomoćnika ministra pomorstva, prometa i infrastrukture, iznio je svoje viđenje njegovoga ekspresnog razrješenja s dužnosti zbog izjave medijima da novoj vladi nedostaje hrabrosti.
"Na kraju krajeva, izjava nije bila ni skandalozna ni razarajuća, nego sasvim legitimna izjava nekog tko je pozvan sudjelovati u radu Vlade. Ne samo da mislim da nisam pogriješio, već mislim da mi je i dužnost bila konkretno ukazati na probleme i beskompromisno se uhvatiti u koštac sa situacijom u kojoj se nalazimo i krenuti u promjene koje je ova vlast i najavila", ispričao je za Intervju tjedna Radija 101.
Tvrdi da je, kao dugogodišnji menadžer, a ne političar, žrtva neiskustva "u društvenoj igri koja se zove politika" te nije navikao na ovakav stegovni mehanizam.
"Premijer Milanović i ja se nikada nismo ni sreli, a kamoli radili u ekipi"
"Osnovna stvar koju ja u biti zagovaram, i kada se zaviri iza bombastičnih medijskih naslova u sadržaj onoga što sam rekao, jest moja kritika, ili prijedlog, potpune i temeljite reforme državne uprave koja je u katastrofalnom stanju. Po mom mišljenju, imamo potpuno arhaičnu upravu, tromu i neefikasnu, i svoj posao, a to je punjenje državnog budžeta upravljanjem prirodnim i tehnološkim resursima države niti obavlja kako treba, niti će ga ubrzo početi obavljati ustrojena ovako kako je ustrojena", rekao je te dodao da izražavanjem tog stava ni u primisli nije imao napad na Vladu, već dati svoje mišljenje na koje je, kako kaže, mislio da ima pravo, ali da očito nije dobro shvatio pojam obavljanja svoje funkcije.
Također je komentirao da "zapravo nije ni postojala ekipa". "Da bi postojao rad u ekipi mora postojati i ekipa. Premijer Milanović i ja se nikada nismo ni sreli, a kamoli radili u ekipi", rekao je te ustvrdio da unutar sistema nije vidio nikakav način da predloži nešto što misli da je dobro i da treba tako napraviti.
Ferdelji je također rekao da neće uzeti šest plaća na koje kao bivši državni dužnosnik ima pravo.
Neću primiti te plaće. Ako ne radite, ne možete biti plaćeni za to. Rekao je to Ferdelji u Intervjuu tjedna na Radiju 101 osvrćući se na izjavu premijera Zorana Milanovića koji se nakon sjednice Vlade ispričao javnosti što će Ferdelji još šest mjeseci imati pravo na plaću pomoćnika ministra iako neće raditi.
Rekao je i da je činjenica da je na novinarovo pitanje rekao ono što misli dobra, a ne loša. "Ne smatram da je to loše, već naprotiv, mislim da je to dobro, da je to temelj i osnova demokracije", rekao je, dodajući da je mislio da je verbalni delikt umro davno.
Da je Zoran Milanović lojalan prema svojim poslodavcima – znači: građanima Republike Hrvatske – kao što od svojih suradnika zahtijeva da budu lojalni prema njemu, tada sebi ne bi dopustio luksuz da njihovim novcem plaća svoje zadovoljstvo što je nogirao prvu osobu čije mu se izjave nisu svidjele, te da se pritom još i hvali kako ga ne zanima koga je otpustio
Zoran Milanović, blažen u sveznanju svojemu, misli da mu je veliki plus to što je iz svoje Vlade najurio čovjeka kojega nije ni stigao, a ni poželio upoznati. Jer da je premijera uopće zanimalo tko je taj Vladimir Ferdelji i zašto ga je ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Zlatko Komadina angažirao kao svoga pomoćnika, tada se ne bi razmetao svojom ignorancijom. I ni u bunilu ne bi izgovorio onu rečenicu: »Ja tog gospodina niti ne poznajem.«
Da je Zoran Milanović lojalan prema svojim poslodavcima – znači: građanima Republike Hrvatske – kao što od svojih suradnika zahtijeva da budu lojalni prema njemu, tada sebi ne bi dopustio luksuz da njihovim novcem plaća svoje zadovoljstvo što je nogirao prvu osobu čije mu se izjave nisu svidjele, te da se pritom još i hvali kako ga ne zanima koga je otpustio. U tom bi slučaju hrvatski premijer znao da mu je dužnost da Vladimira Ferdeljija barem upozna prije nego što ga šutne iz Banskih dvora. A znao bi i da mu je dužnost hrvatskoj javnosti objasniti što ga je to u Ferdeljijevom intervjuu Globusu toliko pogodilo pa da – kako sam kaže – nije imao drugog izbora osim da pomoćnika Zlatka Komadine razriješi dužnosti.
U čemu je taj neoprostivi verbalni delikt Vladimira Ferdeljija? U tome što smatra da je Vlada u svojim prvim tjednima osim dobrih povukla i loše poteze? U tome što misli da je povećanje PDV-a nužnost da bi se napunio budžet, a ne genijalna i vjekovječna odluka? U tome što se usudio primijetiti da je uvođenje najavljenog poreza na imovinu nemoguće bez prethodnog sređivanja zemljišnih knjiga? U tome što misli da Vlada za sada nije pokazala hrabrost da krene u reformu javne i državne uprave, te u sve ostale promjene potrebne ovom društvu? U tome što upozorava da bi prodaja firmi u državnom vlasništvu koja bi poslužila samo za potrošnju, a ne za podizanje investicijskog potencijala zemlje, bila loša i nepopravljiva? U tome što se ne libi reći da mu se reklamna kampanja uoči referenduma o ulasku u EU, za razliku od veoma dopadljivog inauguracijskog govora novoga premijera, eto, nije svidjela? U tome što je učio da je u organizacijskoj strukturi državne uprave sve usmjereno na to da se ni slučajno ne podigne efikasnost? U tome što zagovara reindustrijalizaciju, jer misli kako je ideja da će ova zemlja živjeti samo od turizma i usluga ne samo potpuno potrošena, nego i bolesna?
Ili je sav Ferdeljijev grijeh sadržan u izjavi: »Ako budem mislio da je ova Vlada loša, to ću i reći. A ako im se ne sviđa, mogu me izbaciti iz Ministarstva.«? I nije li to što ga je Milanović unaprijed izbacio, prije nego što Ferdelji stigne pomisliti išta loše o rezultatima Banskih dvora, jasan pokazatelj koliko premijer vjeruje u sebe i svoju Vladu?