Apsurdi hrvatske socijale: Država štedi na bolesnoj domskoj djeci
(Novi list)
Nejednaka briga o mališanima u državnim i privatnim domovima
Osim što više novca ide državnim domovima, više novca dobivaju i domovi koji skrbe o zdravoj djeci jer, kažu u Ministarstvu, domovi za hendikepirane zbrinjavaju različite korisnike pa izdaci nisu usporedivi
Takvu razliku iz Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi pravdaju činjenicom da se državni domovi financiraju putem programa, u koje su uključeni plaće i materijalni rashodi, dok u privatnim domovima cijena ovisi o ugovoru s osnivačima tih domova. To je objašnjenje prilično nejasno jer i u privatnim domovima koji skrbe o djeci valjda postoje zaposleni i materijalni troškovi. U slučaju da je dijete smješteno u udomiteljsku obitelj država će za brigu o njemu dati 2,8 tisuća kuna, a roditeljima koji imaju loše materijalno stanje za brigu o djeci daje 500 kuna.
No, to nije jedini apsurd u sustavu socijalne skrbi o djeci – država više izdvaja za stalnu brigu o zdravoj djeci, nego o djeci s mentalnim ili tjelesnim oštećenima. Za brigu o djeci s teškoćama u razvoju država izdvaja mjesečno prosječno 7.790 kuna, ali samo ako su smješteni u državnim domovima, što je gotovo dvije tisuće kuna manje nego u domovima za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi .
Smještaj djece u privatnim domovima za tjelesno ili mentalno oštećene osobe državu košta još i manje, od četiri tisuće kuna do 6,5 tisuća kuna, ovisno o ugovoru s osnivačem tih domova. Udomiteljske obitelji koje skrbe o djeci s posebnim potrebama također dobiju 2,8 tisuća kuna.
Imaju u Ministarstvu i objašnjenje za te razlike pa ističu da »u domovima za tjelesno ili mentalno oštećene osobe izdaci po korisniku u većini ustanova nisu usporedivi i to iz razloga što domovi za tjelesno ili mentalno oštećene osobe zbrinjavaju različite vrste korisnika, djecu i odrasle osobe s mentalnom retardacijom, djecu s tjelesnim invaliditetom, djecu s oštećenjem sluha, te djecu i odrasle osobe s oštećenjem vida.
Država bez jasnih ciljeva i koncepcije
Za djecu s mentalnom retardacijom, smještenu u organiziranom stanovanju ili stambenim zajednicama, država izdvaja 5.400 kuna, isto kao i za odrasle, iako djeca imaju daleko veće potrebe.
Država očito nema jasne ciljeve i koncepciju kad izdvaja 9.000 kuna za nezbrinutu djecu, 7.000 kuna za onu koja uopće ne bi trebala biti u instituciji, a za organizirano stanovanje i udomiteljstvo, što su oblici smještaja koji se u Europi razvijaju i preporučuju, izdvaja najmanje – smatra Borka Teodorović, predsjednica Udruge za promicanje inkluzije.
– Razlike postoje i u normativu za pojedini stupanj oštećenja, dob korisnika , funkcioniranje u odnosu na zadovoljavanje osnovnih fizioloških i drugih potreba (samostalni, te djelomično samostalni), te druge kriterije, poručuju iz Ministarstva zdravstva pravdajući činjenicu da briga o djeci u državnim domovima košta dvostruko više. S druge strane ministar zdravstva i socijalne skrbi Darko Milinović nedavno je ustvrdio kako su takve razlike nedopustive i da će novim zakonom o Socijalnoj skrbi država odrediti jedinstvene cijene.
Njegova nekadašnja suradnica i bivša tajnica za socijalnu skrbDorica Nikolić kaže da su takve promjene predlagane zakonom od kojeg je Milinović odustao prije godinu dana, da ih nije prihvatio ni njegov prethodnik Neven Ljubičić uz objašnjenje da se prvo mora provesti reforma zdravstva.
– Novi zakon neće uvesti reda i neka nova vlast će ga morati mijenjati. Moraju se odrediti jasni kriteriji, ekonomska cijena po svakom korisniku i država je mora platiti. Ne smije biti razlike u brizi o najranjivijima. Oko toga se moraju svi usuglasiti jer socijalna skrb obuhvaća 300 tisuća najugroženijih građana i ne može biti ničija prčija, nijedne stranke, poručuje Nikolić.
Prema tvrdnjama onih koji skrbe o djeci smještenoj u domovima ili drugim oblicima smještaja koji financira država, postojeći cjenik Ministarstva nema mnogo veze s realnošću.
– Naravno da dijete s teškoćama ima veće potrebe u odnosu na djecu bez roditeljske skrbi, a koliko su te potrebe veće ovisi o stupnju oštećenja. Djeca s kombiniranim oštećenjima imaju neusporedivo veće potrebe u odnosu na ostale kategorije djece, jer morate računati da im trebaju ulošci, pelene, lijekovi, nabraja Vesna Muraja, ravnateljica Centra za rehabilitaciju Zagreb. Za svoje korisnike, kaže, od države primaju oko 5.000 kuna, što je daleko od stvarnih potreba djece.