Slijedom toga, ne očekuje se da bi se prije zadnjeg tromjesečja 2012. godine uopće mogle osjetiti pozitivne promjene na tržištu rada, osim kratkotrajnog i redovnog sezonskog učinka.
 
U takvim uvjetima teško je očekivati da bi nominalni rast plaća mogao premašiti rast cijena, ističe se u analizi. Naime, u prošlotjednim analizama iz istog izvora ocjenjuje se da u 2012. možemo očekivati rast cijena i višu stopu inflacije u odnosu na ovogodišnju. Rast cijena trebao biti relativno umjeren, u prosjeku oko 3 posto, procjenjuju stručnjaci, a inflacija će biti nešto viša od ovogodišnje zbog postupnog prebacivanja dijela znatno viših troškova proizvodnje na potrošače. Na to će utjecati i administrativno reguliranje cijena u izbornoj godini te eventualno uvođenje više stope PDV-a na pojedine proizvode koji sada imaju nultu stopu. Kao stabilizirajući faktor i dalje se očekuje stabilan tečaj kune, čiji bi prosječan tečaj trebao ostati na razini ovogodišnjega, procjenjuju u PBZ-u. Ukratko, zaključak je da se može očekivati godina stagnacije i blagog realnog pada plaća, odnosno da ćemo u prosjeku živjeti gore nego ove godine.
 
Prema podacima DZS-a, neto plaća po zaposlenome u prvih sedam mjeseci ove godine u prosjeku je iznosila 5393 kune, što je nominalno 1,9 posto više u odnosu na isto razdoblje lani, ali realno niže za 0,3 posto. U analizi se ističe da je to u skladu s dosadašnjim procjenama, pri kojima se u obzir uzimao i učinak ukidanja kriznog poreza. Tako su bruto plaće za prvih sedam mjeseci ove godine realno pale 1,1 posto, iako su neto plaće nakon ukidanja kriznog poreza realno 2,5 posto više. Analiza NHS-a o kretanju plaća za prvih sedam mjeseci ove godine pokazuje da su građani s prosječnom neto plaćom krajem srpnja nominalno bili oko 23 kune u plusu u odnosu na siječanj (točnije u odnosu na prosječnu plaću za prosinac prošle godine), dok se prosječna stopa inflacije kretala oko 2 posto.
 
I u sindikatima ističu slična očekivanja vezano uz rast cijena i trendove koji bi mogli dovesti do toga, pojasnio je nedavno zaVjesnikpredsjednik NHS-a Krešimir Sever, pri čemu nije teško zaključiti kako će se to odraziti na mogućnost da se plaćom pokriju osnovni troškovi života. Naime, prosječna potrošačka košarica po izračunu NHS-a u kolovozu je vrijedila oko 6693 kuna, samo 0,1 posto više u odnosu na prethodni mjesec. No, kolovoška je košarica bila točno 57 kuna skuplja od one iz siječnja. Dakle: zaposleni s prosječnom plaćom danas imaju oko 23 kune veći prihod, ali na prosječnu košaricu troše 57 kuna više. Pritom valja upozoriti da je riječ o nominalnoj računici, koja ne uključuje neke izvanredne troškove, kao što je nabava udžbenika početkom školske godine ili troškove ljetovanja i slično. Nisu uključeni ni troškovi održavanja osobnog automobila i benzina, kao ni eventualni trošak najma stana, odnosno kredita za stan, s kojima se danas bori značajan broj hrvatskih građana. Ta statistika, podsjetimo, ne odražava ni probleme onih koji su podigli stambene kredite u ''švicarcima'' i danas za stambeni kredit moraju osigurati nekoliko stotina, pa čak i 1000 kuna više nego prije dvije, tri godine kada su ugovorili kredit.

No, oni koji rade sa svim tim još se nekako i mogu nositi. Statistika, s druge strane, pokazuje da su umirovljenici, čije se mirovine u zadnje dvije godine nisu usklađivale s plaćama, značajno izgubili iako to nominalno i ne izgleda tako.

Naime, prosječna mirovina isplaćena u kolovozu iznosila je 2153 kune, u odnosu na 2162 kune iz siječnja ove godine (riječ je, opet, o mirovini za prosinac prošle godine). No, to pokazuje da su oni nominalno u kolovozu imali desetak kuna manje nego u siječnju. Uzme li se u obzir činjenica da je među umirovljenicima značajan udio samačkih kućanstava te da među starijim samačkim kućanstvima prevladavaju žene, s obzirom na dulji životni vijek konačna bi slika mogla biti i poraznija. Naime, ''ženske'' mirovine u prosjeku su između 10 i 15 posto manje od mirovina koje primaju muškarci s obzirom na to da su prije izjednačavanja uvjeta za mirovinu u prosjeku radili dulje i da u prosjeku zarađuju više. Daleko ispod svih prosjeka i računica su korisnici socijalnih pomoći i različitih naknada iz proračuna. Naime, većina tih prava utvrđuje se na temelju proračunske osnovice, koja danas iznosi 3326 kuna. No, riječ je o iznosu koji se nije mijenjao od dana kada je prvi put uveden u praksu, odnosno od 2001. godine, pa su neka prava godinama zacementirana. Tako je, na primjer, s cenzusima doplatka za djecu Slično je i s pravom na novčanu naknadu u sustavu socijalne skrbi, koja se do sada određivala godišnjom Vladinom odlukom, a novim zakonom o socijalnoj skrbi vezana je uz proračunsku osnovicu. Ostane li proračunska osnovica i u 2012. godini na istoj razini - a sve su šanse da će biti tako, jer novca za povećanje socijalnih naknada nema - osnovica za utvrđivanje prava u socijali ostaje na 500 kuna, koliko iznosi već više od tri godine. Istodobno, raste broj korisnika spomenutih prava, što ukazuje na to da u sve veći broj građana živi ispod tih cenzusa, odnosno da u prosjeku živimo sve lošije.

OECD: VELIKI PROBLEM VISOKA NEZAPOSLENOST MLADIH

I u godišnjoj analizi stanja na tržištu rada za zemlje OECD-a kao jedan od najvećih trenutačnih problema ističe se visoka nezaposlenost, a ključ izlaska iz krize stručnjaci vide u kvalitetnim politikama zapošljavanja. Posebno se to odnosi na mlade. U prvom kvartalu 2011. stopa nezaposlenosti u zemljama OECD-a za mlade u dobi od 15 do 24 godine iznosila je 17,4 posto, dok je prosjek za starije od 25 iznosio oko 7 posto. Kako je stopa nezaposlenosti među mladima u zadnjem kvartalu 2010. iznosila 12,6 posto, a prosjek iz 2008. godine kretao se oko 10,8 posto, jasno je da je riječ o vrlo zabrinjavajućem podatku.

I zemlje OECD-a revidirale su očekivanja vezano uz kratkoročni gospodarski rast, budući da su zabilježena negativna kretanja na tržištu. U drugom kvartalu 2011. zaustavljen je oporavak u većini zemalja, robna razmjena tijekom ljeta stagnira, a povjerenje poslovne zajednice i potrošača uvelike je poljuljano. Svijetla točka bila je samo visoka stopa rasta u zemljama rastuće ekonomije, kao što su Brazil, Indija i Kina. No, tijekom i nakon krize moglo se uočiti velike razlike u kretanjima na tržištu rada između pojedinih zemalja, što pokazuje da na tržištu rada trebamo više od puke sreće i da su neke zemlje uspjele pokazati da trendovi ovise o kvaliteti politika zapošljavanja koje su, čini se, inicirale u pravom trenutku.
 
 
Preuzeto s: nhs.hr