ACTA – mala vrata za globalnu diktaturu

Posljednji val prosvjeda koji je zahvatio Europu, a sudeći prema najavama trebao bi i nekolicinu poslovično nezainteresiranih Hrvata izvući iz toplih domova po ovom pasjem vremenu, vezan je uz ACTA-u, međunarodni trgovački sporazum o zabrani krivotvorenja. Iako će, kao i svaki represivni zakon koji direktno udara na slobodu pojedinca, ovaj sporazum biti predstavljen kao zbir pravednih mjera koji trebaju zaštititi intelektualno vlasništvo, ACTA samo rijetke može zavarati. Radi se sporazumu koji je protuustavan u većini zemalja potpisnica, a predstavlja neviđenu opasnost za građanska prava i slobodu pojedinca. O slobodi interneta koju će u potpunosti dokusuriti ne moramo ni pričati.

Zaštitom intelektualnog vlasništva do globalne diktature

Nije sporno da intelektualno vlasništvo, kao i svako drugo, treba zaštititi. Ono što jest sporno je da, pod krinkom zaštite intelektualnog vlasništva, dostupnost svih informacija na internetu zajedno sa zaštitom privatnosti korisnika ode na smetlište povijesti. ACTA ne samo da će uvesti drakonske kazne za sve one koji posjeduju nelegalni sadržaj, ona nameće obvezu internet service providerima da one koji se ogriješe o novu regulaciju motre i kažnjavaju na način da im kontroliraju osobnu korespodenciju putem maila ili društvenih mreža te uklanjaju web stranice koje krše sporazum. Budimo sasvim otvoreni – tko od nas ne poznaje ponekog tinejdžera koji za vlastitu uporabu skida glazbu s interneta? Tko od nas ne zna nekog susjeda, prijatelja ili kolegu koji posjeduje parsto gigabajta glazbe skinute s interneta? Sudeći po odredbama ACTA-e takvi ljudi bi mogli ostati bez krova nad glavom jer će morati plaćati kaznu u vrijednosti spornog sadržaja na tržištu. Ukoliko uzmemo u obzir da se u EU cijena jedne pjesme u mp3 formatu vrti oko 1 eura, naši poznanici, prijatelji i članovi obitelji koji imaju recimo desetak tisuća pjesama u mp3 formatu morat će u tom slučaju platiti kaznu od 10 tisuća eura jer su „za toliku cifru oštetili industriju“. Iskreno, teško mi je povjerovati da je industrija oštećena za desetke ili stotine tisuća eura od prosječnog tinejdžera jer ista pod takvim uvjetima poslovanja ne bi ni postojala, a u stvari je i u sadašnjim okolnostima obijesno bogata. No, baš zato što se ne radi o ljudima koji jedva sklapaju kraj s krajem već onima koji čine vrh piramide, jasno je da ovaj sporazum ne donosi kruh u njihova gladna usta nego kamere u naš dom i high tech špije u naš sandučić. Oni koji budu revni u borbi za slobodu i demokraciju već će nekako nagrabusiti jer ACTA daje širok prostor za manipulaciju onima koji iza sebe imaju moćan lobi. Takvi su i krojili ovaj sporazum, dok nacionalni parlamenti, pa ni onaj europski, nemaju mogućnost izmjene onoga što je dogovoreno iza zatvorenih vrata. Uzmi ili ostavi, a oni će se pobrinuti da moraš uzeti.

ACTA je udar na krhku hrvatsku demokraciju

Hrvatska je nažalost u mnogočemu na nivou afričkih zemalja, ali po stupnju slobode medija i službeno smo svrstani uz bok s dotičnima. ACTA bi, ukoliko bude potpisana od strane naše Vlade i ratificirana u Saboru, mogla u potpunosti dokinuti zdrave izvore informacija koji su u Hrvatskoj odavno otjerani iz mainstreama te se vucaraju po margini. Praćenje internetskog prometa i privatnih kanala „neposlušnih korisnika“, gašenje njihovih web stranica i blogova, uz mogućnost potpunog dokidanja internetske veze, moglo bi nas osuditi na hrvatske mainstream medije kao jedini izvor informacija što će nas i po razini svijesti svrstati uz bok afričkim plemenima koji palmicom pokrivaju ono ljupko mjesto. Prosječni Hrvat ni danas ne poznaje pozadinske procese koji se događaju u našoj državi, a udarac na slobodu interneta bio bi posljednji čavao u lijesu političke svijesti ovog naroda. Bez slobodnog interneta nema slobode hrvatskog čovjeka jer ostali mediji u nas odavno nisu slobodni. Predsjednik Josipović u tome ne vidi ništa sporno, njemu kao tvorcu ZAMP-a ova „mala nadogradnja“ odgovara. To zapravo i ne čudi, ono što čudi jest da postoje ljudi koji su popušili priču o „pravdi i pravednosti“ koju predsjednik isfurava između sviranja klavira u toplini svoga doma i toplih susreta s Borisom Tadićem. Josipović i ovom prilikom stoji na braniku interesa jakih lobija i to ne samo glazbenih ili umjetničkih jer se ACTA odnosi i na stvari kao što su hrana ili lijekovi. Sudeći prema predsjednikovom rezonu globalne korporacije su oličenje pravednosti pa braneći njih on brani i svoja predizborna načela. Puno je vjerojatnije da je on u stvari zaboravio za što se zalagao u kampanji.

Gdje je ta ACTA bila devedes''prve?