3,5 milijardi eura od privatizacije autocesta

"Davanje autocesta u kon­cesiju jedan je od modela o kojima ozbiljno razmišlja­mo. Ozbiljno razmišljamo da mirovinskim fondovima ponudimo da putem konce­sija upravljaju autocesta­ma. Na taj bi način zarada ostala hrvatskim građani­ma", otkrio nam je Radimir Čačić, šef HNS-a.

Vrijednost koncesije mo­gla bi iznositi oko 3,5 milijar­de eura koliko bi budući koncesionar trebao uplatiti, s ti­me da bi koncesija bila na najmanje 30 godina. To bi bi­lo dovoljno razdoblje da koncesionar vrati svoja ulaganja i uzme zaradu.

Strani konzultanti

Vlada bi morala osnovati tim od 20 do 30 ljudi plus me­đunarodne konzultante. Pro­cjenjuje se da bi samo anga­žman pravnih, financijskih i tehničkih savjetnika stajao oko 10 milijuna eura.

Zbog obima i vrijednosti taj posao već danas ocjenjuju "poslom desetljeća".

Prije davanja autocesta u koncesiju spojile bi se tvrtke Hrvatske autoceste i Autoce­sta Rijeka-Zagreb u jednu. Na­kon spajanja tih dviju tvrtki koje upravljaju autocestama išlo bi se, prema informacija­ma naših sugovornika, u iz­dvajanje sektora naplate i održavanja te privatizaciju.

Ostatak kompanije trebalo bi reorganizirati kako bi ona postala jedna središnja drža­vna tvrtka koja bi se bavila građenjem željezničke mreže, riječnih, pomorskih i zrakoplovnih luka. Reorganizacija bi značila i smanjenje broja zaposlenih. Samo u HAC-u danas je zaposleno oko 3000 ljudi, od čega je značajan broj zaposlen mimo stručnih kvaliteta.

Čačić naglašava kako je barem 1000 zaposlenih u HAC-u danas višak. Tvrdi ka­ko im se ne može samo tako dati otkaz, ali da je restrukturiranje tvrtke nužno i da je to jedini spas.

Spajanje HAC-a i ARZ-a opravdava se i velikim finan­cijskim problemima u koji­ma se tvrtke nalaze.

Obje su opterećene veli­kim kreditnim zaduženjima.

Kredite mogu vraćati

Zaduženja HAC-a u ovom trenutku iznose oko 22,7 mi­lijardi kuna bez kamata. Ova tvrtka se samo ove godine zadužila za 6,7 milijardi kuna, od čega su samo dvije milijarde uložene u izgradnju, a ostatak je za otplatu postoje ćih kredita. Iako je riječ o ogromnim iznosima, naši nam sugovornici tvrde kako prema financijskom planu HAC svoje kredite može iz svog poslovanja vratiti do 2027. Uz uvjet da sadašnji če­tverogodišnji plan građenja, koji istječe sljedeće godine, ne bude probijen. On je vrijedan 5,8 milijardi kuna, i ukoliko ne bude prebačen krediti se mogu vraćati. No, u tom slu­čaju nema izgradnje Podrav­skog ipsilona i, što je puno va­žnije, autocesta do Ploča ne može biti dovršena jer nema dovoljno novca. Prema tom financijskom planu najveće kreditne obveze HAC-a dolaze na naplatu ove i sljedeće go­dine. Nakon toga iznosi go­dišnjih anuiteta padaju.

U slučaju donošenja odlu­ke o davanju autocesta u kon­cesiju, koncesionarima bi se ponudile izgrađene autoce­ste.

Naši izvori tvrde kako bi pod koncesiju trebalo dati sve autoceste kojima danas upra­vljaju HAC i ARZ, a riječ je o ukupno 1049,7 kilometara, i to jednom koncesionaru.

Ako profitabilnu cestu po­nudite jednom koncesiona­ru, drugi koncesionar neće željeti uzeti onu neprofitnu. U ovom trenutku najprofitabilnija autocesta je Bregana -Zagreb - Lipovac koja HAC-u donosi 65 posto godišnjih pri­hoda, a u kategoriju profita­bilnih spadaju Zagreb - Gori­čan te donekle Zagreb - Rije­ka. Procjenjuje se da bi proce­dura ugovaranja koncesije mogla trajati najmanje dvije godine s obzirom da je riječ o izuzetno zahtjevnom poslu i proceduri.

Po pitanju kredita, Čačić naglašava kako bi one nepovoljne trebalo refinancirati i zamijeniti povoljnijima, a ostale nastaviti otplaćivati. To bi praktički značilo da koncesionar ne bi bio opterećen kreditima, već bi ih otplaćivala država, za što bi se najvje­rojatnije koristila i sredstva od koncesijske naknade.

Zeleno svjetlo banaka

Svi ti modeli moraju biti odobreni i od banaka kreditora. Naime, svoje odobrenje za koncesijski dogovor morat će dati i predstavnici 12 banaka koje su HAC-u dale kredite.

Koncesioriar bi preuzeo sektore naplate i održavanja, što znači da bi ubirao cestarinu i održavao autoceste.

Da bi se u utrku za koncesiju uključili i mirovinski fondovi potrebno je izmijeniti i zakonska rješenja, jer oni u ovom trenutku ne mogu ulagati u ovakve projekte.

 

MIROVINSKI FONDOVI:

Ideja je simpatična, ali treba vidjeti koliko je izvediva

Iz Kukuriku koalicije već dugu najavljuju da žele iskoristiti imovinu miro­vinskih fondova koja je dosegla oko 40 milijardi ku­na za razvoj gospodarstva.

Čelnici mirovinskih fon­dova, čini se, nemaju ništa protiv toga, samo čekaju da im se ponude dobri projekti.

Isplativost projekta

Njihov je glavni uvjet da ulaganja u te projekte budu isplativa za njihove članove, odnosno 1,581.535 građana koji uplaćuju novac u II mirovinski stup. Je li davan­je autocesta u koncesiju takav projekt?

-Nama se ide­ja čini simpatična, ali je još nejasno što bi ona značila i kako bi se tehnički realizirala. Vrag je u detalju, kaže čelnik jednog od četiri obvezna mirovinska fonda. S obzirom da fondovi oko 67 posto imovine ili 26,5 mili­jardi kuna imaju u državnim obveznicama, teoretski bi za taj 'novac' mogli kupiti kon­cesiju. Netko bi drugi kupio državne vrijednosne papire koje imaju, a država bi osig­urala svježi novac za svoje potrebe.

Naplata cestarine

Pretpostavka je, također, da bi mirovinski fondovi preuzeli brigu o naplati ces­tarina, kao i sva druga prava (trošarina od 60 lipa na litru benzina) i obveze (otplata kredita) vezane uz autoceste. Da bi radili na dobrobit svojih članova, godišnji pri­nos od koncesije mora biti barem oko 6,5 posto, koliko sada zarađuju na državnim obveznicama. U trenutku ka­da je sve na hipotetskoj razi­ni, ne može se isključiti ni mogućnost poskupljenja ces­tarine kako bi se osigurao žel­jeni prinos.

M.Klepo