Zlatica Štulić iz Ženske fronte: 'Mrsiću, sramota je da je jedino pozitivno u Zakonu o radu da se zbog neisplate plaće može štrajkati'

"Kada čujem riječ 'fleksigurnost' meni vam se smuči. Zlo mi je od te riječi. To je jedna tvorevina u koja sažima dvije apsolutne suprotnosti, kao da kažete velikomalo. Što u našem sustavu ta fleksigurnost znači? Da kada dobiješ fleksibilno otkaz, da si sigurno na Zavodu. Eto to je u Hrvatskoj fleksigurnost". Tako nam kaže Zlatica Štulić, predsjednica Sindikata trgovine i članica novoosnovane Ženske fronte za radna i socijalna prava koja okuplja brojne udruge koje su odlučile javno reagirati na negativne tendencije neoliberalizacije društva, osiromašenje, diskriminaciju i ugrožavanje smjera društvenog razvoja. Sa Zlaticom Štulić razgovarali smo upravo o trenutno gorućem interesu Ženske fronte - predloženim izmjenama Zakona o radu.

Prema mišljenju Ženske fronte koji su najsporniji prijedlozi izmjena Zakona o radu?

Problematične točke gledano iz kuta Ženske fronte su rad na određeno vrijeme i raspored radnog vremena, jer isti gotovo ukida institut prekovremenog rada. Tražimo da se navede da dan traje od 0 do 24 sata, jer uz odredbu da između rada mora biti 12 sati odmora imamo situaciju da radnik u noćnoj smjeni radi od 10 navečer do 6 ujutro, pa ponovno od 7 navečer, dakle u jednom danu dva puta ide na posao. Stoga smatramo da dnevni odmor mora biti u periodu od 0-24, s prekidom od 12 sati. Nadalje, protivimo se ovako reguliranom sudskom raskidu radnog odnosa koji ne sankcionira poslodavca koji je dao nezakoniti otkaz, već ga zapravo stimulira da čini takovo što, jer sudski sporovi traju godinama. Protivimo se financijskom otkazu koji stvara velike mogućnosti manipulacije, jer ako ne pristaneš na manju plaću, slijedi ti otkaz - ti ideš na biro, a poslodavac primi novog čovjeka što prema starom zakonu nije smio napraviti narednih šest mjeseci. Protivimo se prijedlogu uređenja otpremnina kojim se predviđa osnivanje fondova bez da se zapitamo što će biti s radnicima u prijelaznom razdoblju, dok taj fond nije napunjen. I protivimo se ukidanju pravilnika o radu, jer je radnik uvijek slabija strana, i prepuštanje regulacija samo ugovorima o radu, bilo bi opasno.

Ipak, ministar je do sada pristao na dio vaših zahtjeva i sindikati se vraćaju za pregovarački stol.

Istina. Ali do sada još nismo dobili ništa napismeno.

Zanimljivo je da je Njemačka provela reformu tržišta rada - Agendu 2010 – koja je uspostavila sektor s niskim plaćama, smanjivanje broja propisa i povećanje fleksibilnosti tržišta rada. S jedne strane to je rezultiralo povećanjem broja radnih mjesta, ali s druge dovelo je do toga da su mnogi poslovi danas slabo plaćeni. Nova Vlada tako će pokušati otkloniti negativne efekte ove reforme. Paradoksalno, mi kročimo upravo u tom smjeru, ka smanjenju cijene rada i robovlasničkom odnosu.

Sve se radi pod izlikom velikog broja nezaposlenih. Kao da će to pomoći zapošljavanju. Propagira se da će se zaposliti oni koji su duže vrijeme nezaposleni, ali to, smatramo, nije ni način, ni model. Pitanje zaposlenosti i dolaska stranih investicija neće se riješiti Zakonom o radu, nego nekim drugim oblicima. Vlada mora stvoriti pravnu sigurnost za investitore koji dolaze, kako bi oni znali da u ovoj zemlji mogu uspjeti i da će brzo riješiti svoje probleme. Pa pogledajte samo razdoblje od 1996. godine, otkad je Zakon o radu na snazi, koliko je samo velikih trgovačkih lanaca došlo u Hrvatsku. More njih. Pa nije njima Zakon o radu to priječio. S druge strane, pogledajmo koliko je Ikea čekala dozvole da bude otvorena u Hrvatskoj.

Veliki problem u Hrvatskoj su tzv. agencijski radnici. Ljudi koji nemaju apsolutno nikakvih radničkih prava, maksimalno iskorišteni i od tvrtke koje ih preko agencije unajmljuje za rad, ali i od strane agencije koja iznajmljivanjem njihova rada ostvaruje profit. No, nacrt Zakona o povremenim i privremenim poslovima previđa dodatno "agencijsko fleksibiliziranje rada". Kakve će to posljedice imati?

Ono što je posebno problematično kod agencijskog rada jest da ti radnici nemaju pravo sindikalnog organiziranja. Ti radnici su maksimalno iskorišteni od poslodavca kod kojeg rade, a minimalno plaćeni od agencije gdje imaju zasnovan radni odnos, i to je loša budućnost. Agencijska fleksibilizacija znači negativne posljedice za radnika koji neće moći ostvariti svoja ustavna prava, a negativne će posljedice ostaviti i za budućnost, jer se mirovinski fond neće puniti kako se očekuje.

Poznato je i kako se i koliko krše radnička prava u trgovinama, naročito velikim marketima. Ipak, ne vidimo da je "socijaldemokratska" vlada na ikoji način pokušala stati na kraj tome. Govori se o radnicima koji na posao moraju doći debelo prije početak svog radnog vremena i ostajati debelo iza. Često se govori i o tome da je takva kršenja radničkih prava nemoguće dokazati osim ako se radnici sami ne udruže i tuže poslodavca, a što je teško za očekivati da će se dogoditi. Je li istina da se baš ništa ne može u tom smjeru napraviti? Što radi taj inspektorat onda?

Prava radnika, odnosno radnica (75 posto zaposlenih u trgovini čine žene) su ozbiljno narušena jer rade u prekovremenom radu, koji nije evidentiran niti je plaćen. Vrlo često rade duže, a dolaze ranije na posao, često im se direktno i indirektno uskraćuje pravo na sindikalno organiziranje. Na njih se vrši neviđeni pritisak, one su egzistencijalno ucijenjene, a ako rade na određeno vrijeme, radnice doživljavaju razne oblike diskriminacije, što po dobi, zdravstvenom stanju, zbog obiteljskih obveza i tako dalje. Elektronske evidencije o ulasku i izlasku radnika nisu dokaz za prekovremeni rad. Sustav je nešto malo unaprijedio Zakon o fiskalizaciji, jer blagajnica više ne može raditi poslije 20 sati pošto se blagajna mora zatvoriti. Ali ta ista blagajnica više onda ne radi na blagajni, već puni police. Stvari se mogu popraviti sindikalnim organiziranjem, i gdje god imamo sindikalno organiziranje, tu je problem puno manji. Treba raditi na edukaciji i osvješćivanju radnika, da su prodali 40 sati svog rada, da imaju pravo raditi onoliko koliko im je radno vrijeme. Još uvijek imate poslodavaca koji izrijekom brane svojim ljudima sindikalno organiziranje, a organizacija će reagirati onda kada je grubo povrijeđeno njihovo radno pravo.

Ministar Mirando Mrsić nedavno je izjavio da se više ne smiju gajiti iluzije o održivosti tradicionalnog modela rada - osam sati rada, osam sati odmora, osam sati spavanja. Koliko je suštinski njegova izjava opasna? Pitam se, ne daje li ona legitimitet eksploataciji radne snage?

Priča da radnici koji traže 8-8-8 gaje iluzije je povratak u 19. stoljeće. Radnik mora imati svoj privatni život, pravo na odmor, na obitelj. Od svog poštenog posla, mora pristojno živjeti. Mi danas trebamo graditi sustav koji neće eksploatirati radnika, koji će ga poštivati. Na ovaj način kotač povijesti netko pokušava vrati unazad, ali to nije moguće. Samo nekima to nije jasno. Još! Promjene u Hrvatskoj idu u smjeru izrabljivanja radne snage. U zemlji u kojoj se zakoni mijenjaju, njih na desetine - odjednom, znači da građani, to jest radnici nemaju nikakvu pravnu sigurnost. Nadzor u sferi radnih odnosa je neučinkovit, sustav sudske zaštite spor, a zakoni se ne provode.

U Hrvatskoj se konstantno krši Zakon o radu na štetu radnika. Kada bismo analizirali rad inspektorata, kakve bismo rezultate dobili? Koliko inspektorat aktivno djeluje u cilju sprečavanja kršenja Zakona o radu i što bi još mogli napraviti?

Samo sindikalno organizirani radnici mogu raditi ozbiljno na zaštiti prava radnika i promicanju istih. A inspekcije su generalno neučinkovite, em jer ne mogu reagirati odmah, trenutno na problem, em jer su potkapacitirane. Ako vi radnika pred poslovođom pitate je li radio prekovremeno, a radi na određeno vrijeme, što mislite kako će isti odgovoriti? Treba imati volje za provođenje zakona i prekršitelje ozbiljno sankcionirati, kako bi kazna djelovala i preventivno, na druge, tako da nikom ne padne na pamet kršiti propis.

Možete li izdvojiti koju pozitivnu stranu prijedloga Zakona o radu?

Kažu da je pozitivno u Zakonu to što se odmah, po neisplati plaće može se štrajkati. Pa sramota je da uopće govorimo o neisplati plaća kao o normalnoj pojavi, pa kad se desi, eto, radnici mogu štrajkati.

Mrsić želi i da se u mirovinu ide u 67. godini života. Kako to komentirate?

Protiv smo umirovljena sa 67 godina. Pozivanje na EU praksu ne podržavamo u ovom slučaju, jer je životni vijek u Hrvatskoj kraći, nego u drugim zemljama koja imaju ta rješenja.

Ministar Mirando Mrsić hvalio se nedavno i velikim uspjesima njegove mjere za zapošljavanje mladih za 1600 kuna. Što mislite o toj mjeri? Kakva su iskustva s terena?

Rad za 1.600 kuna neki vide kao spas za nezaposlenost. Mi smatramo da je takav rad dodatno utjecao na smanjenje cijene rada, te da jer usporio zapošljavanje, tamo gdje je bilo moguća. Iz iskaza mladih, visokoobrazovanih ljudi koji su se tako "zaposlili" saznala sam da su jako nezadovoljni. Gotovo svi odreda vide svoju šansu van Hrvatske. I što je to uopće, zašto mi uvijek moramo izmišljati toplu vodu?

Mirando Mrsić izgubio je u utrci za šefa zagrebačkog SDP-a. No, je li normalno da ministar tako važnog resora u jeku duboke ekonomske krize dragocjeno vrijeme troši na unutarstranačku kampanju?