Želimo li ovakvog koncesionara – primjer Goldman Sachsa
(Referendum-autoceste.hr)
U ovom tekstu osvrnut ćemo se na jednog od pet zainteresiranih koncesionara koji su dali neobavezujuće ponude u sklopu poziva Vlade RH za koncesiju autocesta. Ovogodišnji koncesijski ugovor, kojim je Goldman Sachs kao dio Plenary Group koncerna dobio koncesiju nad upravljanjem US 36 autoceste unutar savezne države Coloradu u SAD-u, čuvan je u tajnosti do zadnjeg trenutka.
Stoga peticija za njegovo poništenje koja je prikupljanjem potpisa htjela izvršiti pritisak na kongresnike, unatoč tisućama skupljenih potpisa, nije uspjela spriječiti zaključivanje ovog ugovora kojim su Plenary Groupu ustupljena sva upravljačka prava nad ovom mrežom sve do 2064. godine.
Navodimo niz spornih elemenata koncesijskog ugovora na kojima se temeljila peticija kojom ga se nastojalo spriječiti:
-
ukupan iznos koncesijske naknade kao i zarada Goldman Sachsa i Plenary Group-a je tajna
-
nakon što bude potpisan, država Colorado ga ne može mijenjati bez uplate kompenzacije koncesionaru za 50 godina propuštene zarade od cestarina
-
izabrani savezni senatori i zastupnici nemaju dopuštenje pročitati 500 stranica dug ugovor prije potpisivanja, kao ni pravo glasa niti predlaganja amandmana na ugovor
-
u slučaju prekida prometovanja u periodu dužem od 12 sati godišnje, čak i u slučaju prirodnih katastrofa poput uragana ili za vrijeme prisilnog korištenja autoceste za evakuaciju stanovništva, savezna država mora kompenzirati koncesionara za propuštenu dobit
-
plaće vozača ralica i drugih zaposlenika, zajedno sa povlasticama i mirovinama biti će smanjene za 50%
-
u slučaju prosvjeda protiv iznosa cestarina, koncesionar ima pravo “poduzeti mjere protiv stanovnika države Colorado”
-
protuzakonito je naseljima uz trasu unaprijeđivati ceste ili druge prometne sustave kako se ne bi smanjila zarada od koncesije, opet uz kompenzaciju za period od 50 godina
-
smanjuje se broj kategorija vozila koje su izuzete od plaćanja cestarina
Nakon zaključivanja ugovora, Savezni odbor za reviziju pokrenuo je istragu oko potencijalnih protuzakonitih elemenata ugovora koja traje i dalje. Izbor spornih odredbi ugovora sastavljenih od jednog po financijskom i političkom utjecaju najsnažnijih kandidata za koncesioniranje hrvatskih autocesta jasno oslikava mogući scenarij budućnosti upravljanja našom mrežom autocesta. Osim koncesioniranja same prometne mreže, što uključuje kolne trake, zaštitne pojaseve, benzinske crpke, restorane i sve građevine i površine nužne za održavanje sustava, niz odredbi kojom se regulira, tj. sankcionira propuštena zarada ima trajno negativne posljedice za održivo upravljanje državnog prometnog sustava u cjelini.
Naime, ulaganje u sekundarne pravce bez naknade, druge prometne sustave poput željeznica ili čak lokalne ceste u neposrednoj blizini koridora autocesta, može u svjetlu gorenavedenih odredbi biti protumačeno kao negativni utjecaj na zajamčeni prihod od naplate, te može biti ili destimulirano ili čak financijski penalizirano. Uzevši u obzir rasprostanjenost autoceste unutar državnog teritorija i njenu gustoću, jasno je da koncesionar potencijalno ima mogućnost strateškog utjecaja na razvoj svih prometnih sustava u zoni puno široj od samog koridora autocesta, što u slučaju prostorno skučenih dijelova hrvatskog teritorija poput južne Dalmacije znači potpunu kontrolu nad cjelokupnim protokom roba i usluga.