Zar Milanović baš ništa ne razumije: Stavite mu konačno flaster na usta!

Netom nakon tog sastanka presudu je komentirao i potpredsjednik vlade Branko Grčić. Podsjetimo, bankari su odbili dati novac za novu tranšu zaduživanja, a jedno od obrazloženja bila je i presuda koja im pozitivne bilance potencijalno smanjuje za nekoliko milijardi kuna.

"To nam ne može ići u prilog, posebno u situaciji kada je dostupnost kredita jedan od ključnih aspekata za oporavak gospodarstva," rekao je Grčić, ponovivši time bankarski argument da ovdje nisu u pitanju samo odnosi s građanima koji su podigli kredite s valutnom klauzulom u švicarskom franku, već da je u pitanju pravna sigurnost u Hrvatskoj, ali i opstanak bankarskog sektora i gospodarstva u cjelini.

Poslije se opravdavao da u njegovoj izjavi novinari nisu objavili navodno ključni dio - da je na pitanje smatra li da presuda u slučaju Franak potkopava financijsku stabilnost odgovorio da ne može komentirati sudske presude. No, takav klimavi alibi sasvim sigurno ne mijenja činjenicu da je presudu na koncu ipak komentirao.

 

Ako je Milanović u pravu što se tiče slučaja franak, to se mora pokazati u drugostupanjskoj presudi, po hrvatskim zakonima i savjesti hrvatskih sudaca, dok hrvatski premijer za to vrijeme treba šutjeti i uzdržavati se od bilo kakvih komentara koji mogu utjecati na nezavisnu odluku pravosuđa.
Posve je razumljivo da su se bankari upeli nogama i rukama kako bi pokušali utjecati na promjenu sudske odluke, ne libeći se otvorenog pritiska na vladu koja od njih očekuje da između ostaloga pomažu u servisiranju zaduživanja države. To je s njihove strane posve prirodno, uzevši u obzir da će u suprotnom svaki predsjednik uprave morati itekako objašnjavati svojim dioničarima zašto su se našli u takvoj situaciji. U pitanju su njihovi milijunski bonusi, a možda i radna mjesta. No, posve je neprirodno da argumentaciju bankara s razumijevanjem u javnost iznose ministri hrvatske vlade, a apsolutno je skandalozno da sam premijer govori, posve suprotno od činjeničnog stanja u prvostupanjskoj presudi, "da nas banke nisu prevarile" te da nema "apsolutne zaštite" potrošača.

„Svatko od nas mora biti mrtav-hladan i razumjeti što potpisuje,“ mrtav-hladan izgovorio je premijer riječi koje su na prvi pogled sasvim logične, ali se, pogotovo izrečene iz usta čovjeka na čelu hrvatske izvršne vlasti, zapravo direktno sudaraju s argumentacijom suca Dobronića, koji je istaknuo odgovornost banaka da svojim klijentima, koji ne moraju biti financijski stručnjaci, pojasne moguće posljedice tog ugovornog odnosa. Da hrvatski sudac nije nikakav europski kuriozitet u europskim razmjerima, pokazuje i još vruća presuda austrijskog Vrhovnog suda, koji je također u jednom slučaju procijenio da je banka neodgovorno natjerala klijenticu da uzme kredit u švicarcima i taj ugovor proglasio ništetnim.

Ovo, dakako, nije prvi put da premijer i ministri direktno ili indirektno vrše pritisak na pravosuđe iznoseći nedozvoljive komentare, pa i pravne zaključke pred mikrofonima hrvatskih medija. Premijer je u čitavom nizu slučajeva dao na znanje da ''on zna tko stoji" iza ovog ili onoga incidenta, prozivajući više ili manje otvoreno svoje političke protivnike, što je u nekim slučajevima možda i bilo politički opravdano, ali je znao otići i koji korak dalje, iznoseći javno kvalifikaciju o kojem se kaznenom djelu radi, što dakako, nipošto nije u opisu njegovog radnog mjesta.

Ako je Milanović u pravu što se tiče slučaja franak, to se mora pokazati u drugostupanjskoj presudi, po hrvatskim zakonima i savjesti hrvatskih sudaca, dok hrvatski premijer za to vrijeme treba šutjeti i uzdržavati se od bilo kakvih komentara koji mogu utjecati na nezavisnu odluku pravosuđa.

 

Nema nikakve sumnje tko je najzaposleniji komentator u zemlji. Samo treba postaviti pitanje: Želi li Zoran Milanović stvarno biti premijer ili bi se bolje osjećao kao bloger?

 

Nema nikakve sumnje tko je najzaposleniji komentator u zemlji. Samo treba postaviti pitanje: Želi li Zoran Milanović stvarno biti premijer ili bi se bolje osjećao kao bloger?

Posljednjim ispadom on, njegovi ministri i drugi dužnosnici aktualne vlasti još jednom pokazuju da i prema pravosuđu imaju jednako potcjenjivački odnos kao i prema Saboru, odnosno posvemašnje nepoštivanje ili nerazumijevanje (ili jedno i drugo) trodiobe vlasti. Ali i prema ostalima od izvršne vlasti po ustavu i zakonima nezavisnim čimbenicima kao što su Ustavni sud, HNB, ili pak sveučilišta. Sjetimo se samo direktnih napada na odluke Ustavnog suca te na suce osobno, na izjave da ''Vlada ima pravo birati guvernera HNB-a". O odnosu prema Saboru, u kojem on sa sabornice zahtijeva da mu daju poslovnik, te uvrijeđeno pokreće proceduru za promjenu poslovnika, ne treba trošiti više riječi. U Hrvatskoj se sve više stječe dojam da Sabor polaže račune Vladi, a ne obrnuto.

Da ova vlada ima suštinskih problema sa shvaćanjem demokracije pokazuje i niz drugih primjera, a sve je nekako krenulo s rušenjem zakona na koji smo čekali godinama, a koji je zahtijevao da se za članove nadzornih odbora tvrtki u vlasništvu države provode javni natječaji. Nakon toga nastavilo se posve prirodno s grabežom fotelja, ali i nizom slučajeva sukoba interesa, u kojima se i nakon pravomoćne odluke povjerenstava da je došlo do kršenja zakona - tvrdoglavo tvrdilo da "pravog sukoba interesa nije bilo".

Vlada je nastavila s brzinskim promjenama zakona na kojima se inače u normalnim zemljama radi godinama, da bi na koncu mnogi od njih pali na Ustavnom sudu, zbog kršenja procedure ili suštinskih problema sa sadržajem. Podsjetimo, između ostalog, Ustavni sud je srušio čak 43 članka Zakona o kaznenom postupku, zakon kojim se retroaktivno oporezuje dividenda i zadržana dobit, kurikulum zdravstvenog odgoja, plan izmjena udžbenika, apsurdni zakon kojim se niži PDV daje samo dnevnim novinama koje dnevno tiskaju više od 25.000 riječi, a evo sad i Pravilnik o izboru u znanstvena zvanja ....

Uskoro će Ustavni sud vjerojatno imati i presudnu odluku u održavanju referenduma o definiciji braka, zbog pokušaja vladajućih da izbjegnu ono što im je Ustavom propisana obveza.

 

U Banskim dvorima kao da zaboravljaju da je ova koalicija došla na vlast nakon još jednog HDZ-ovog kraha, te da joj je vlast zbog toga doslovce upala u krilo. Sjeli su u svoje fotelje s premisom da je dovoljno da ne kradu (ili barem ne tako otvoreno) pa da bi imali legitimitet da provedu bilo koju odluku za koju imaju pokriće u broju ruku u Saboru. Na njihovu žalost (a možda i sreću, s obzirom na stanje u gospodarstvu koje tone) to nipošto neće biti dovoljno da u tim foteljama ostanu i još jedan mandat.

 
Dojam da nijedna Vlada do sada nije davala toliko posla Ustavnom sudu možda bi se mogao objasniti i sve otvorenijim sukobom pojedinih ministara s ustavnim sucima, ali je posve jasno da je niz tih ponižavajućih presuda mogao biti izbjegnut tek malo manje bahatim i malo manje amaterskim pristupom gradivu koje utječe na živote svih nas.

A kad je toliko visokoprofilnih slučajeva koji su privukli pažnju javnosti, jasno je da je to samo vrh sante leda te da je mnoštvo sitnih nedemokratičnih poteza koji jednostavno moraju proći ispod radara. Ili ispod ljestvice, koja je, kako veli naš premijer, visoko postavljena.

U Banskim dvorima kao da zaboravljaju da je ova koalicija došla na vlast nakon još jednog HDZ-ovog kraha, te da joj je vlast zbog toga doslovce upala u krilo. Sjeli su u svoje fotelje s premisom da je dovoljno da ne kradu (ili barem ne tako otvoreno) pa da bi imali legitimitet da provedu bilo koju odluku za koju imaju pokriće u broju ruku u Saboru.

Na njihovu žalost (a možda i sreću, s obzirom na stanje u gospodarstvu koje tone) to nipošto neće biti dovoljno da u tim foteljama ostanu i još jedan mandat. Za to će doista trebati potpuno novi zaokret, za kojeg je, sudeći prema svemu nabrojanom malo vjerojatno da doista imaju volje, snage i kapaciteta.

Ne uspiju li pronaći barem volje za to, najpoštenije će ipak biti da priliku prepuste nekom drugom. Ili trećem.

 

 

Izvor: Politika plus

Autor: Ivan Hrstić

Objavljeno: 18. 7. 2013.