Tim znanstvenika o zemljama tranzicije: Korporacije i vlasti su protiv zaštitnika prava radnika
(PolitikaPlus)
ANALIZA
'Sadašnje stanja nastalo je neoliberalnim reformama.'
Radnička prava iz samoupravnog socijalizma u zemljama jugoistočne Europe suočila su se s „divljim kapitalizmom“ koga promiču korporacije, s korupcijom i klijentelizmom koje se razvijaju u vlasti, i s marginalizacijom sindikata koju potiču korporacije i vlasti, jedan je od naglasaka teksta koga je međunarodni tim znanstvenika objavio u nedavnom broju hrvatskog časopisa Revija za sociologiju.
Za teškoće tranzicije u zemljama jugoistočne Europe pogrešno je okrivljivati samo „divlji kapitalizam“, jer vrlo prisutni klijentelizam, korupcija i vladavina kleptokracije nisu njegove najvažnije karakteristike, kažu u tekstu Zoran Slavnić i Branka Likić-Brborić s Instituta za istraživanje migracija, etniciteta i društva (REMESO) Sveučilišta Linköping u Švedskoj te Sara Nadin i Colin C. Williams iz Poslovne škole Sveučilište u Sheffieldu iz Velike Britanije.
Inače, "korupcija" i "kriminalne" socijalne i ekonomske prakse i institucije postoje rame uz rame s "normalnim" kapitalizmom koga karakteriziraju "zakonitost, i 'zapadni' kodeksi i norme ponašanja", napominje se.
U tekstu pod naslovom „Od radničkog samoupravljanja u socijalizmu do marginalizacije sindikata u 'divljem kapitalizmu'“ autori posebno analiziraju primjer željezare Arcelormittal u Zenici i zaključuju da za sada ne vide izlaz iz najtežih posljedica tranzicije kakve su prisutne u BiH, jer su promjene kroz inozemna ulaganja blokirane korupcijom, a utjecaji sindikata su marginalizirani.
Inače, "korupcija" i "kriminalne" socijalne i ekonomske prakse i institucije postoje rame uz rame s "normalnim" kapitalizmom koga karakteriziraju "zakonitost, i 'zapadni' kodeksi i norme ponašanja", napominje se.
U tekstu pod naslovom „Od radničkog samoupravljanja u socijalizmu do marginalizacije sindikata u 'divljem kapitalizmu'“ autori posebno analiziraju primjer željezare Arcelormittal u Zenici i zaključuju da za sada ne vide izlaz iz najtežih posljedica tranzicije kakve su prisutne u BiH, jer su promjene kroz inozemna ulaganja blokirane korupcijom, a utjecaji sindikata su marginalizirani.
Za teškoće tranzicije u zemljama jugoistočne Europe pogrešno je okrivljivati samo „divlji kapitalizam“, jer vrlo prisutni klijentelizam, korupcija i vladavina kleptokracije nisu njegove najvažnije karakteristike
Gospodarsko-pravni okvir sadašnjeg stanja nastao je neoliberalnim reformama makroekonomskih politika kojima je slijedilo povećanje financijske liberalizacije i restrukturiranje, te privatizacija državnih banaka. U BiH, država se suzdržala od industrijskog restrukturiranja i odlučila za privatizaciju metodama izravne prodaje i međunarodnih natječaja za strateške tvrtke, umjesto unutrašnje privatizacije.
Jedan od 20 dokumenata akvizicije zeničke željezare uključio je dogovor o tzv. socijalnom paketu prema kome je novi vlasnik bio dužan zaposliti najmanje 4514 zaposlenika, započeti integralnu proizvodnju u tvornici u što kraćem roku, platiti odgođeni porez na plaće i kompenzaciju radnicima za akumulirano neisplaćivanje plaća iz prethodnog razdoblja.
Zenička željezara bila je industrijski div s više od 20 tisuća zaposlenih, podsjećaju autori, koja je kroz samoupravnu organizaciju imala hotele, restorane, bavila se prometom i drugim oblicima privređivanja, te kroz brojne tvrtke zapošljavala najviše Zeničana i najviše doprinosila društveno-ekonomskom razvoju općine.
Sličnu je poziciju imala Sisačka željezara u Hrvatskoj. Ona je na vrhuncu svoje produktivnosti zapošljavala 15 tisuća radnika. Nakon sloma i nekoliko kratkotrajnih pokušaja oživljavanja, mediji su proljetos javili da je talijanski vlasnik ABS pokrenuo proizvodnju i zaposlio oko stotinu radnika, čiji se broj do ljeta trebao povećati na oko 300.
Nakon preuzimanja, uprava Mittala nastojala je smanjiti troškove dramatičnim rezanjem radne snage i jednako dramatičnim povećanje opterećenja radnika, iako je to bilo u izravnoj suprotnosti s ugovorom koga je potpisala sa sindikatima. To je lokalne sindikate suočilo s ozbiljnim izazovima u zaštiti interese svojih članova.
Sličnu je poziciju imala Sisačka željezara u Hrvatskoj. Ona je na vrhuncu svoje produktivnosti zapošljavala 15 tisuća radnika. Nakon sloma i nekoliko kratkotrajnih pokušaja oživljavanja, mediji su proljetos javili da je talijanski vlasnik ABS pokrenuo proizvodnju i zaposlio oko stotinu radnika, čiji se broj do ljeta trebao povećati na oko 300.
Nakon preuzimanja, uprava Mittala nastojala je smanjiti troškove dramatičnim rezanjem radne snage i jednako dramatičnim povećanje opterećenja radnika, iako je to bilo u izravnoj suprotnosti s ugovorom koga je potpisala sa sindikatima. To je lokalne sindikate suočilo s ozbiljnim izazovima u zaštiti interese svojih članova.
Inače, "korupcija" i "kriminalne" socijalne i ekonomske prakse i institucije postoje rame uz rame s "normalnim" kapitalizmom koga karakteriziraju "zakonitost, i 'zapadni' kodeksi i norme ponašanja"
Vlada i Mittal pokazuju snažnu tendenciju oduzimanja odgovornosti sindikatima, ali ne koriste kriminalne metode kao dio strategije. Njihov pristup je više nalik strategiji izbjegavanja postojećih pravila i propisa koji se odnose na rad i zapošljavanje koje su usvojile tvrtke i zemlje na zapadu.
Organizacijske prakse Mittala u Bosni i Hercegovini autori nazivaju "institucionalnim dualizamom". Na njih svakako u određenom stupnju utječu lokalni akteri i prakse, ali u stvarnosti oni vjeruju da njihove prakse, koje oni smatraju "univerzalnim", treba usvojiti lokalno društvo domaćina, a ne obrnuto.
No, priča o spajanju Mittala s Arcelorom, dvije tvrtke u čijem je vlasništvu zenička željezara, pokazuje da se njihova korporacija ne ponaša jednako prema svim svojim podružnicama, nego da u tome značajnu ulogu igraju gospodarska i politička stabilnost domaćeg društva, kao i organizacijska moć podružnice.
U nastojanju da se omalovaži tvornički sindikat, uprava željezare pokušala je uvesti engleski kao službeni jezik komunikacije između uprave i sindikata, objašnjavajući da je Mittal Steel Zenica dio velike globalne korporacije u kojoj se govori engleski. Sindikat je taj potez shvatio kao pokušaj vlastitog slabljenja u pregovorima, pružio jak otpor i odolio namjeri menadžmenta.
Potom, uprava je pokušala marginalizirati sindikat prekidom pregovora s lokalnim sindiktima i namjerom da ga presele na nacionalu razinu.
Lokalni sindikati se ne srame svoje socijalističke prošlosti i vide sebe kao odgovorne i vjerne partnere na način kao u "starom" sustavu. To dokazuju time kako su čuvali i štitili objekte i tvornice za vrijeme rata, na što su ponosni. Žele biti jednako odgovorni i lojalni sada. Istodobno sve su svjesniji da je njihov položaj sve slabiji, pišu autori.
Lokalni sindikati se ne srame svoje socijalističke prošlosti i vide sebe kao odgovorne i vjerne partnere na način kao u "starom" sustavu. To dokazuju time kako su čuvali i štitili objekte i tvornice za vrijeme rata, na što su ponosni
Međutim, sindikati u Zenici također postaju svjesni da svoju moć mogu povećati samo pomicanjem fokusa s nacionalne razine, i razvijanjem svojih organizacijskih sposobnosti na razini poduzeća, tvrde autori.
Na otvoreno pitanje kakva se alternativna vrsta kapitalizma može očekivati u sredinama poput analizirane, autori odgovaraju da bi tvrka Mittal Steel vjerojatno htjela zavisnu varijantu, u kojem bi inozemna ulaganja imala važan utjecaj na oblikovaje odnosa.
To, međutim, u ovom trenutku nije moguće zbog slabosti države u ekonomiji i njezinoj podređenosti u privlačenju stranih investicija. Tako, izravna inozemna ulaganja u BiH su još uvijek nedovoljan dio gospodarstva, a divlji kapitalizam je previše dominantan u ostatku gospodarstva i društva, odgovaraju.
Paradoksalno, u ovom trenutku ekonomija u BiH je zaštićena od ovisnosti, jer je posvema korumpirana. Alternativa nestabilnom i korumpiranom društvu je stabilno ali ekonomski ovisno društvo. Dakle, integracija s razvijenijim zemljama je osigurana kroz ovisnosti o stranom vlasništvu velikih industrijskih kapaciteta i financijskih institucija, pišu autori.
Na posljednje pitanje - ima li treće opcije i tko će ju ubrzati – autori smatraju da ne mogu odgovoriti, ali upućuju na ulogu međunarodnih organizacija rada koje u takvim slučajevima mogu ponuditi rješenje.
To, međutim, u ovom trenutku nije moguće zbog slabosti države u ekonomiji i njezinoj podređenosti u privlačenju stranih investicija. Tako, izravna inozemna ulaganja u BiH su još uvijek nedovoljan dio gospodarstva, a divlji kapitalizam je previše dominantan u ostatku gospodarstva i društva, odgovaraju.
Paradoksalno, u ovom trenutku ekonomija u BiH je zaštićena od ovisnosti, jer je posvema korumpirana. Alternativa nestabilnom i korumpiranom društvu je stabilno ali ekonomski ovisno društvo. Dakle, integracija s razvijenijim zemljama je osigurana kroz ovisnosti o stranom vlasništvu velikih industrijskih kapaciteta i financijskih institucija, pišu autori.
Na posljednje pitanje - ima li treće opcije i tko će ju ubrzati – autori smatraju da ne mogu odgovoriti, ali upućuju na ulogu međunarodnih organizacija rada koje u takvim slučajevima mogu ponuditi rješenje.
Izvor: PolitikaPlus
Autor: PolitikaPlus
Objavljeno: 23. 1. 2014.