Sve je super, samo su građani zreli za psihijatra
(Novi list)
Tribina B Darka Pajića
Građani Hrvatske uopće ne razumiju koliko im je dobro i koliko su ljudi koje su izabrali sjajni. Uzalud tjeskoba, silni radni zanos, elan, kad ljudi uopće ne razumiju koliko je blistavih uspjeha iza nas
Koliki je to raskorak. Između stvarnosti i političkog marketinga. U dvije nedavno provedene ankete čak 74 ili 79 posto ispitanih građana misli da zemlja ide u lošem smjeru. Vladu ne podupire 69 posto ispitanih, a istovremeno premijer Milanović u razgovoru za naš list nudi isključivo optimizam, tvrdi kako je sve u najboljem redu i ne vidi niti jedan potez u ove dvije godine kojeg bi se trebao sramiti. Možda brzina nije najbolja, ali provodi se Plan 21 i idemo pravim putem. Svi se ciljevi ispunjavaju, jedino nedostaje goapodarski rast, otvaranje novih radnih mjesta i zapošljavanje. Da nije tih tako okrutnih statističkih brojki, koje nedvojbeno pokazuju istinu o srozavanju hrvatske ekonomije, vjerojatno bi premijer Milanović i to ocijenio uspjehom.
Bit će da su građani i birači u Hrvatskoj neki čudni ljudi. Netko ovdje živi u oblacima, a netko je izgubio dodir sa stvarnosti. Ili su to razočarani ljudi ili su to političari na vlasti. Ljudi kad su anonimni toliko neopterećeno razmišljaju da novi val privatizacije ne podupire njih 68 posto. Protiv davanja autocesta u koncesiju je 78 posto ispitanika, a čak 84 posto misli da bi Vlada trebala vratiti Inu u državno vlasništvo. Iako je odavno premijer rekao da to nije realno, da Hrvatska zaslugom HDZ-ove ekipe tih novaca nema, što znači da se moraju tražiti neka druga rješenja u mukotrpnim pregovorima s mađarskim MOL-om.
Dakle, očito je to. Građani Hrvatske su, barem ovi anketirani, obični idioti. Zreli za psihijatrijsko promatranje, jer uopće ne razumiju koliko im je dobro i koliko su ljudi, koje su izabrali, sjajni, naprosto izuzetni. Čak su i lišeni ikakvog suosjećanja, jer pojedini ministri kao Ivan Vrdoljak tvrde kako rade po 18 sati dnevno zbog čega su u ove dvije godine čak i fizički propali. Vidi se to navodno na njihovim ispaćenim, neispavanim, preko noći ostarjelim licima. Uzalud tjeskoba, silni radni zanos, elan, kad ljudi uopće ne razumiju koliko je blistavih uspjeha iza nas. I kakve nas sve divote čekaju u budućnosti.
Nevjerojatno je da nitko nije razumio niti koliko se za našu dobrobit pati jedan Tomislav Karamarko. Vođa oporbe, koji je u Saboru govorio samo četiri puta u dvije godine pravdajući se pritom silnom količinom posla u stranci, radom na terenu i izradom programa. Da bi na kraju čovjek koji je dvije godine smišljao gospodarski program HDZ-a organizirao pompoznu predstavu u hotelu Westin i svečano svima obznanio kako nikakvog programa uopće nema. Zato i stoji na potpori 16 posto birača, dvostruko je gori od premijera Milanovića, koji se za razliku od njega, doista mora suočavati s konkretnim problemima ove zemlje. Drugo je pitanje kako to čini.
Objektivno je Milanović oko Božića imao dobro razdoblje političkog marketinga. Niz intervjua u kojima je branio Vladu, ministre, sebe, stranku i tvrdo ustrajao na tome da radi dobar posao, kao i da mu nikakva pomoć ne treba. Suvišni su mu ekonomski i svaki drugi nezavisni stručnjaci. Ne smatra potrebnom niti rekonstrukciju Vlade, jer su za njega svi ministri u najmanju ruku dobri. Ustrajan je i na tvrdoj »no pasaran« liniji otpora referendumu protiv ćirilice za kojeg kaže kako ga neće biti dok je on premijer, iako pritom ne otkriva na koji će se način ta stvar izvesti. Sigurno je tek da mu pritom ne treba ni Ustavni sud. Premijer je naprosto uspješan i sam sebi dovoljan, jer u Milanovićevom zrcalu nema gotovo nikakve samokritike. Ogledalce zna tko je najljepši na svijetu.