Slučaj Indiana – koncesija za autoceste konzorcija Macquarie i Cintra

Dok čekamo resornog ministra da krajem 11. mjeseca objavi ime koncesionara i ugovor o koncesiji, pogledajmo još jedan ilustrativan primjer funkcioniranja koncesioniranja autocesta. Već smo upozorili na negativne posljedice privatizacije talijanske Autostrade i kontroverze uz angažman Goldman Sachsa u Coloradu, a sada možemo vidjeti sličan slučaj u američkoj državi Indiani čiju je autocestu preuzeokonzorcijMacquarie i Cintra– jedan od ponuđača za koncesiju hrvatskih autocesta.

Američka savezna država Indiana 2006. sklopila je koncesijski ugovor na 75 godina s kompanijom ITRCC (u vlasništvu španjolske Cintre i australskog Macquariea). Toj je kompaniji za iznos od 3,8 milijardi dolara predana 252,6 kilometara duga dionica autoceste koja je dotada bila u državnom vlasništvu. Cijene cestarina su u periodu od pet godina porasle dvostruko. Ulaskom u vlasništvo nad autocestom, koncesionar je ugovorio što povoljnije uvjete za ostvarivanje profita prebacujući rizik poslovanja na državu. Osim što je imao pravo povisivati cestarine, jamčila mu se naknada od države u slučaju kada naplata cestarina nije moguća. Tako je država Indiana zbogsigurnosnih razloga tijekom ozbiljne poplave u 2008. tražila privremenu obustavu prometa i ukidanje naplate cestarina što je kasnije rezultiralo nadoknadom koncesionaru zbog izgubljenih prihoda. U međuvremenu, korisnici autocesta, ponajviše kamionski prijevoznici, žalili su se na opadanje kvalitete održavanja.

ITRCC je krajem rujna ove godine objavio bankrot s obrazloženjem da prihodi od prometa ne mogu podmiriti 102 milijuna dolara rate za kredit. To trenutačno stavlja državu Indiana i njezine porezne obveznike u nezavidan položaj čiji će se konačni ishod znati nakon sudskih procesa koji slijede.

Guverner Indiane, republikanac Mitch Daniels je projekt koncesije opisao kao priliku koja se ne propušta, slično kao resorni ministar Siniša Hajdaš Dončić koji naglašava efikasnije upravljanje privatnog sektora u javnoj infrastrukturi.

Međutim, ono što resorni ministar, premijer i Vlada strateški zaobilaze jesu stavke takvih ugovora koje u pravilu znače više cestarine i naknade ukoliko razina prometa ne bude zadovoljavajuća. U posljednjim istupima u medijima, resorni je ministar izjavio da koncesionar neće moći podizati cijenu cestarina po svojoj volji niti će biti klauzule o minimalnom prometu. Iz ovoga proizlazi da će Hrvatska napraviti koncesijski ugovor bez presedana u dosadašnjoj koncesijskoj praksi! Pored toga, kakva je garancija da će velike investicijske kuće poput Macquarija i firme Cintra doista efikasnije upravljati našim autocestama ukoliko dobiju natječaj za koncesiju? One se također zadužuju da otkupe pravo na korištenje autoceste. U slučaju privatizacije autocesta u Indiani, firma koja je bila u vlasništvu firme Macquarie i Cintre je bankrotirala.Treba se zapitati preuzimaju li ovakvi globalni igrači javnu infrastrukturu neke države da bi podmirili svoja dugovanja proizašla iz nekih drugih spekulativnih projekata koja potom plaćaju porezni obveznici? Kakve su posljedice za državu i porezne obveznike ukoliko koncesionar bankrotira? Resorni ministar i Vlada i dalje zaobilaze odgovore na ova pitanja.