Sindikat negoduje: Kako se štite nacionalni interesi u Ini ako nitko ne štiti radnike?

RIJEKA Najava otpuštanja čak četiristotinjak radnika Ine u ovoj godini, koju je prošloga tjedna prilično olako pustio u javnost ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak, naišla je na oštru reakciju sindikata i radnika Ine s riječkog područja. Prema namjeravanoj odluci uprave nacionalne naftne kompanije upravo bi u Rijeci trebalo pasti oko sedamdeset otkaza, što u Sindikatu elektrokemije i nemetala (EKN) smatraju nedopustivim nastavkom nebrige oba najveća vlasnika Ine – hrvatske Vlade i mađarskog MOL-a – za radnike Ine. Povjerenik Sindikata EKN-a u Rijeci Ivica Perinić podsjeća pri tom da su ponašanjem vlasnika zapravo ugrožena gotovo sva radna mjesta na riječkom području, budući da se već uvelike provode pripreme za privremeno gašenje proizvodnje u Rafineriji nafte Rijeka u rujnu, i to na nedefinirani rok.

Restrukturiranje

Radnici Ine do sad su, kaže Perinić, podnijeli najveći teret restrukturiranja i vlasničkih prepucavanja unutar kompanije.

– Ministar gospodarstva stalno govori o zaštiti nacionalnih interesa u Ini. Pa zar su gašenje radnih mjesta, rafinerijske proizvodnje, izostanak modernizacije rafinerija i zanemarivanje eksploatacije nafte i plina zaštita nacionalnog ineteresa, pita se Perinić, dodajući kako se nada da će se resorni ministar ipak zauzeti za radnike Ine.

– Prošlogodišnji višak radnika prošao je bez njegove reakcije, unatoč pompozno izrečenoj tvrdnji s njegove strane – iz rujna 2013. – kako će tražiti obustavu svih procesa restrukturiranja dok traju pregovori Vlade i MOL-a. U upravi Ine ga očito nisu baš ozbiljno shvatili, što potvrđuje i Program zbrinjavanja kojim je veliki broj radnika već poslan na burzu rada, kaže Perinić. Brojka od gotovo četiristo radnika koliko ih se uprava namjerava riješiti u ovoj godini dodatni je dokaz kako su radnici zadnja rupa na svirali. Ukoliko se u obzir uzme i namjeravano davanje benzinskih postaja u najam, pri čemu bi oko tisuću radnika već u idućih pola godine bilo primorano otići iz Ine i zaposliti se kod novih poslodavaca čija je obaveza da im svega godinu dana garantiraju istu plaću kakvu imaju u Ini, situacija je još dramatičnija.

– Svima njima krimen je to što zbog najavljenih organizacijskih promjena prestaje potrebe za njihovim radom, zbog smanjenja broja izvršitelja ili čak ukidanja njihovih radnih mjesta. Zaista se nadam da će se nastojanja našeg resornog ministra o promjeni modela upravljanja u Ini ostvariti, ali se i bojim da će se do tada djelatnost kompanije, obzirom na očitu namjeru geografske centralizacije poslovanja, svesti na područje Zagreba. Kao predstavnik radnika iz riječkih dijelova Ine, s tim se nimalo ne slažem i predlažem našem ministru da se ponovno fino potuče – onako kako on to zna – s Upravom INE, pa se možda nakon toga ispuni i osnovni uvjet radnika – očuvanje radnih mjesta i mogućnost da od svoga rada možemo normalno živjeti. I da naša Ina ispunjava nacionalne interese i energetske ciljeve na način da svoje djelatnosti ne obavlja samo u sjedištu tvrtke, kaže Perinić, koji smatra da napokon treba povesti računa o interesima radnika koji bi trebali biti i interes države u kojoj buja nezaposlenost.

Radnici - gubitnici

Na potezu je država, odnosno Vlada, koja je do sad premalo ili nikako djelovala u tom smjeru, što Perinić posebno zamjera, budući da je jasno kako strani vlasnik prvenstveno vodi računa o svom profitu, dok bi interes hrvatske države ipak trebala biti i radna mjesta.

– Prodajom dijela Ine 2003., praktički prodajom obiteljskog srebra, vrhnje su obrali nesposobni, ali politički podobni Hrvati. Prodajom upravljačkih prava 2009. omastili su se, uz jednog podobnog Hrvata i neki sposobni Mađari. Za to vrijeme, već čitavo desetljeće, jedini gubitnici su radnici Ine. Jedino oni ispaštaju nesposobnost i gramzivost hrvatskih političkih elita i onih koji u njihovo ime upravljaju Inom.

Tako i dalje nema investicija u rafineriju Rijeka koje bi omogućile kontinuitet njezina daljnjeg rada i osiguranje radnih mjesta, i dalje nema ulaganja u istraživanje i proizvodnju. Čitavo desetljeće režu se samo troškovi investicija, održavanja i troškovi zaposlenih, kaže Perinić, uz zaključak kako zaštitu nacionalnih interesa u Ini predstavlja prvenstveno očuvanje radnih mjesta, nastavak modernizacije rafinerija i ulaganje u istraživanje i proizvodnju.