RAT ZA HEP Treba li Hrvatska sve javne tvrtke uzeti strankama i dati ih u koncesiju?
(Jutarnji.hr)
KAKO SE RIJEŠITI NEPOTIZMA
Vladajuće garniture na javna poduzeća gledaju kao na ‘bankomate’ i mjesta za uhljebljivanje podobnih
Najnoviji slučaj nepotizma u HEP-u, gdje je, prema tvrdnjama upućenih, dosadašnja šefica HEP distribucije Ljiljana Čule u tom javnom poduzeću zaposlila gotovo cijelu obitelj, ponovno je otvorio pitanje upravljanja javnim poduzećima u Hrvatskoj.
Stručnjaci s kojima smo razgovarali jednoglasni su u zaključku da ovako dalje ne ide i da su u upravljanju državnim tvrtkama neophodni radikalni zahvati koji će njihovo poslovanje postaviti na zdrave temlje i odmaknuti ih od zagrljaja politike. Prema njihovu mišljenju, nekoliko je mogućih rješenja kojima bi se unaprijedio model upravljanja javnim poduzećima. U protivnom, i u buduće ćemo imati slučajeve kadroviranja po stranačkom i nepotističkom modelu, zapošljavanja s lažnim diplomama, postavljanje ciljeva koji nikako da se ostvare, poslovanje u debelom minusu i - nikakvu odgovornost za sve to. Ukratko, slučajevi Čule, Krizmanić i Buljubašić - da spomenemo samo neke koji su proteklih godina obilježili praksu upravljanja ljudskim resursima samo u HEP-u - reprizirat će se, a štetu od njih trpit će ne samo javna poduzeća nego i gospodarstvo u cjelini.
- U reformu javnog sektora trebalo je najprije krenuti s reformom javnih poduzeća te agencija i institucija. Umjesto toga, kod nas se sve rasprave i dalje vode oko proračuna, iako su javna poduzeća možda i veći problem, pogotovo što se njihovi promašaji najčešće i saniraju novcem iz proračuna - upozorava Anto Bajo s Instituta za javne financije.
Prema nekim podacima, u javnim poduzećima radi više od 70.000 ljudi. Ovdje valja reći kako te brojke ne odstupaju bitnije od onih od prije nekoliko godina, budući da je dio ljudi otišao u mirovinu, a dio na nova radna mjesta, dok je u sustav ušao dio novih ljudi. Javna je tajna, naime, da svaka vlast javna poduzeća “puni” vlastitim kadrovima, najčešće po političkom i nepotističkom ključu. Proteklih je godina ipak nešto napravljeno na jačanju poslovanja javnih poduzeća. Pokazuju to i podaci Ante Baje, prema kojima je 49 najznačajnijih poduzeća od posebnog državnog interesa 2008. zaključilo s gubitkom od gotovo 2,2 milijarde kuna, dok su 2012. iste tvrtke generirale dobit od preko 4,5 milijardi kuna.
Unatoč tome, suglasni su ekonomisti, javna su poduzeća, općenito gledano, i dalje glomazni i neučinkoviti sustavi. Vidi se to i po investicijskom ciklusu koji Kukuriku vlada najavljuje već godinama, a čiji su nositelj trebala biti upravo javna poduzeća, koja su, međutim, u tome uglavnom zakazala. Javna poduzeća, uz neke izuzetke, dosad nisu napravila ni zamjetniji iskorak u korištenju novca iz fondova EU. Štetu od toga, napominju ekonomisti, trpi društvo u cjelini, budući da su javna poduzeća u pravilu veliki sustavi.
- Sve to samo potvrđuje da država teško može biti vlasnik javnih poduzeća i uspješno upravljati njima. U takvoj situaciji, politički i socijalni razlozi uvijek pretegnu nad ekonomskima - poručuje Zdeslav Šantić, makroekonomist SG Splitske banke. Dodaje i kako iskustva zemalja u okruženju, poput Slovenije, pokazuju da država teško može uspješno upravljati tvrtkama koje se nalaze u njezinu vlasništvu.
Zbog svega toga, ekonomisti smatraju da je potrebno ubrzati privatizaciju. Naravno, onih tvrtki koje mogu “na bubanj”, odnosno za koje nema potrebe da i dalje ostanu u državnim rukama.
- Privatni vlasnik će se onda pobrinuti za rješavanje problema - kaže Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta.
Državi na raspolaganju stoji još nekoliko modela jačanja upravljanja tvrtkama koje se nalaze u njezinu vlasništvu. Vlast bi, primjerice, mogla raspisati međunarodni javni natječaj za rukovodeće kadrove javnih poduzeća. No, za to bi se, kažu ekonomisti, morao promijeniti sustav nagrađivanja u njima.
Druga mogućnost je outsourcing rukovodećih kadrova. Takvo rješenje nude i konzultantske kuće u obliku privremenog menadžmenta.
- Tada je značajan dio kompenzacije vezan uz rezultat koji profesionalni menadžer postigne tijekom svog mandata. U osnovi, postavljaju se neovisni stručnjaci koji kao vršitelji dužnosti obnašaju neku funkciju u tvrtki, što u konačnici može izaći jeftinije za tvrtku nego da postavlja svoje kadrove - objašnjava Mislav Slade-Šilović iz konzultantske kuće PwC.
Ipak, kod nas je uobičajenije da se konzultanstka tvrtka angažira za pružanje usluga tvrtkama, uključujući tu i javna poduzeća, za konkretne projekte. Takav je posao ove godine, primjerice, PwC dobio na natječaju za HEP, u kojem sada radi na restrukturiranju i transformaciji tog javnog poduzeća. Angažiranje konzultanata, naravno, košta, ali tvrtkama može pomoći u boljem upravljanju.
Unatoč tome, dio ekonomista ostaje sumnjičav da je u Hrvatskoj moguće napraviti takve iskorake u upravljanju javnim poduzećima.
1. Međunarodni natječaj
Raspisivanje javnog natječaja kako bi se pronašao stručan menadžment
2. Outsourcana Uprava
Unajmljivanje stranih konzultanata za privremeno upravljanje kompanijom
3. Privatizacija
Prodaja državnih udjela strateškimpartnerima koji mogu razviti tvrtku
Zbrci koja u Hrvatskoj vlada kada je riječ o javnim poduzećima pridonose i nejasnoće što su zapravo ona i koje su njihove funkcije. Stručnjaci tako upozoravaju da popis poduzeća od posebnog državnog interesa obuhvaća i brojne tvrtke koje se ni po čemu ne mogu smatrati javnim poduzećima, poput hotelijerskih poduzeća ili toplica, ali koje je politika stavila na taj popis.
S druge strane, upozorava Bajo, bilo bi dobro da Vlada i Sabor ponekad i raspravljaju o poslovanju javnih poduzeća, a ne da to čine samo parcijalno, ovisno o dnevnopolitičkim potrebama. Ako ništa drugo, razlog za to vlast bi mogla pronaći u jamstvima koje daje državnim tvrtkama.
- Na jednu kunu zaduženja javnih poduzeća, država daje jamstvo u iznosu 0,90 kuna - poručuje Bajo.
HNS neće odustati od svog kandidata, a SDP hini nemoć
Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak ne želi tek tako odustati od imenovanja svoje pomoćnice Sabine Škrtić za čelnu ženu HEP-a pošto su u Vladi utvrdili da bi to bilo kršenje Zakona o sprječavanju sukoba interesa.
Vrdoljak ostaje pri svojoj tvrdnji da je Škrtić najbolji izbor za HEP pa se traže rješenja kako ne bi bila u sukobu interesa.
Naime, kako smo jučer objavili, Škrtić je trenutno pomoćnica ministra za energetiku i dužnosnica, zbog čega ne može postati nova predsjednica Uprave HEP-a u idućih godinu dana.
- Traže se rješenja jer ministar smatra da je S. Škrtić stručna. No, ako se pokaže da to nikako nije moguće, naći će se drugi kandidat - kaže nam izvor blizak Vrdoljaku.
S druge strane, premijer Milanoviću u intervjuu HRT-u izjavio je da je Zakon loš, ali da se mora poštovati. Izvori bliski njemu kažu da ne postoji drugo rješenje osim da se Zakon izmijeni. Nezgodno je to što je S. Škrtić u Ministarstvu bila zadužena za energetiku i ima sve podatke o tom sektoru, pa i o izravnim konkurentima HEP-u. Stoga je izvjesno da će Vrdoljak ipak morati naći drugog kandidata.
To nam potvrđuje i Dalija Orešković, predsjednica Povjerenstva, koja kaže da ne postoji mogućnost da S. Škrtić bude imenovana.
- Možda se i mogu složiti s premijerom da je Zakon u nekim člancima loš, ali nismo mi ti koji donosimo zakone nego Vlada - kaže Orešković. (D. Radusinović i G. Penić)
