Privođenje radi zviždanja premijeru - rekvijem demokraciji
(Politika Plus)
ISPOD POVRŠINE
* U suštini se dogodilo nešto za političku budućnost države vrlo značajno i za demokraciju vrlo opasno.
Neshvatljiva je lakoća kojom su vladajući i njihovi medijski simpatizeri detektirali tko je zviždao premijeru Milanoviću, a da za to nisu imali nikakvog dokaza. Istog je trena za sve okrivljena politička desnica, a da tu ne bi bilo lutanja, odnosno pitanja koja i kakva desnica, neki novinari komentar zbivanja zatražili su od šefa najveće oporbene stranke koji se, već poslovično, ne snalazi ponajbolje u komunikaciji s medijima.
Ali kako je Karamarko bio gost u Kninu, baš kao i premijer, onda je kao as iz rukava izvučena priča o tome da je na proslavi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti trebala govoriti i Josipa Rimac, kninska gradonačelnica i članica HDZ-a. I krivac je bio lociran, a lov na vještice mogao je početi.
Iako bi se ovo u prvi mah moglo činiti samo dijelom domaćeg političkog folklora na kojeg smo navikli, u suštini se dogodilo nešto za političku budućnost države vrlo značajno i za demokraciju vrlo opasno
Tko će sad, koja politička snaga, koja građanska inicijativa, koja udruga dignuti svoj glas, ako je taj postupak policije protuzakonit, ako je nedemokratski? Nitko, jer je takav postupak unaprijed osuđen bez valjane javne rasprave što je moglo do njega dovesti i tko ga je i zbog čega mogao počiniti.
Zanimljivo je s kakvom je lakoćom optužena politička desnica. Zar je samo političku desnicu pogodila izjava premijera Milanovića da je u Hrvatskoj vođen građanski rat?! Izrekao je to u ožujku ove godine, dakle, ne tako davno da bi bilo zaboravljeno. Zar bi čovjeka koji je to izrekao na centralnoj proslavi pobjede nad agresorom zviždali samo politički desničari?! Zar to nimalo ne vrijeđa i političke ljevičare?!
Zanimljivo je s kakvom je lakoćom optužena politička desnica. Zar je samo političku desnicu pogodila izjava premijera Milanovića da je u Hrvatskoj vođen građanski rat
Zar samo političku desnicu smetaju skoro svakodnevne bahate izjave premijera Milanovića kojima građanima poručuje da nisu trebali toliko trošiti, ako danas nemaju za kruh?! Zar to ne smeta i političkoj ljevici?! Zar među njima nema gladnih?!
Zar samo političkoj desnici smeta pokušaj premijera Milanovića da na mala vrata na mjesto gradonačelnika na prošlim izborima dovede majora tzv. Vojske RSK, aboliranog pobunjenika protiv ove i ovakve Republike Hrvatske?! Zar to ne smeta ni jednom ljevičaru iz Knina toliko da bi zbog toga bio spreman zviždati Milanoviću?!
Zar među ljevičarima nema onih koji su bijesni na Milanovića zbog izrugivanja volje više od 700 tisuća građana i njihovog zahtjeva za raspisivanjem referenduma o braku?!
Zaista je nebitno kakvi su odgovori na ova postavljena pitanja. Ono što je važno i što je strašno jest činjenica da u traženju odgovora na pitanje tko je i zašto zviždao Milanoviću skoro nitko od medijskih analitičara nije uzeo u obzir i ove mogućnosti. To je za budućnost demokracije u ovoj državi pogubno. To je prvi korak u diktaturu.
Danas je jedna PR stručnjakinja napisala kako je nedopustivo to što su Milanoviću zviždali i prije nego što je progovorio. Pa što onda?! Zašto bi pravo premijera da neometano govori na najvećoj državnoj svečanosti bilo veće i jače od prava nezadovoljnih građana da mu to nenasilnim putem ne dopuste?! Ako živimo u demokraciji, pravo građana da kažu premijeru kako ne radi dobro i prije nego se on popeo za političku govornicu barem je jednako njegovom pravu da od sebe napravi budalu i pokuša govoriti u gradu u kojem je većina populacije braniteljska i koju on svako malo uvrijedi nekom svojom izjavom. Sjetimo se samo s kolikom žestinom se obrušavao na tobožnje lažne branitelje. Koliko ih je do danas pronašao i oduzeo im prava? Ali loveći vještice među braniteljima, vrijeđao je bez imalo milosti cijelu braniteljsku populaciju. Na koncu mu je izletjela i izjava o građanskom ratu. Umjesto da je naučio nešto od svog prethodnika, da je cijelu stvar upriličio na stadionu, između sebe i naroda stvorio sanitarni koridor od svečanih postrojbi, izgalamio nešto što će mediji prenijeti, a narod neće čuti pa ni vidjeti, a onda niti zviždati, Milanović je krenuo u puno intimniji ugođaj. Dao je narodu priliku da mu praktično u lice kaže što misli o njemu, Liniću, Grčiću, Vrdoljaku, Jakovini i svoj ovoj družini koja nas neumoljivo vodi u ponor siromaštva.
Ako je ovo zviždanje bilo politički motivirano, zašto nisu zviždali predsjedniku Sabora Leki? Zašto su Josipoviću zviždali tek kad je izgovorio nešto što je okupljene podsjetilo da je ranijih godina u Knin dovodio pobunjenika Veljka Džakulu