Privatizacije su nas dovele u ekonomsku katastrofu veli prof. Kapović

Prodaju se 871.142 dionice Hrvatske poštanske banke, pojedinačne nominalne vrijednosti 1.100 kuna, ukupne nominalne vrijednosti 958,2 milijuna kuna, što čini 99,13 posto temeljnog kapitala banke. Prodaja će se provesti modelom strukturiranog javnog prikupljanja ponuda strateških investitora. Država, po riječima ministra financija Slavka Linića, prodajom želi osigurati rast i razvoj te banke koja sada ima osam postotni udjel na tržištu, a to se, kako je rekao, više ne može kroz proračun. Kaže da je Vlada razmatrala nekoliko modela, a odlučila se na prodaju kompletnog državnog udjela jer će tako postići bolju cijenu.

Kod Croatia osiguranja država prodaje dio postojećeg vlasničkog udjela Republike Hrvatske tako da i nakon dovršetka procesa prodaje država ostane jedan od vlasnika. Republika Hrvatska je dioničar u Croatia osiguranju s udjelom od 82,48 posto u temeljnom kapitalu društva pri čemu je nominalna vrijednost ukupnog temeljnog kapitala 442,9 milijuna kuna. Namjera Vlade je prodaja dijela postojećeg vlasničkog udjela države do 50 posto udjela u kapitalu te odgovarajuća dokapitalizacija kroz novu emisiju dionica. Prema riječima ministra Linića, proces privatizacije i dokapitalizacije potrebno je provesti tako da nakon njegova dovršetka država ostane u vlasništvu najviše 30 posto dionica, odnosno najmanje 25 posto plus jedne dionice kapitalno osnaženog Croatia osiguranja.

Linić ističe kako su ciljevi koje Vlada želi postići prodajom dijela vlasničkog udjela jačanje Croatia osiguranja kako bi moglo povećati tržišni udjel u životnim osiguranjima kao i zadržavanje udjela u osiguranju imovine i autoosiguranju, a da je cilj dokapitalizacije ojačati tržišnu poziciju društva u regiji. Jedan od ciljeva i kod HPB-a i Croatia osiguranja je ostvarenje dodatnih prihoda u državnom proračunu radi umanjenja ukupnog deficita/javnog duga po proračunu za 2013. godinu, kazao je ministar Linić.

- Privatizacija je, dakako, bila neizbježna u okviru projekta tranzicije na kapitalizam – ako se društveno vlasništvo htjelo pretvoriti u privatno, nije bilo drugoga puta. Koliko god se u našoj privatizaciji nisu poštovali ni zakoni koje su same vlasti donosile (a to je išlo do gotovo 95% takvih procesa), zabluda je misliti da se privatizacija mogla odviti na neki pošten način – jednostavno, toliko kapitala da se sva industrija itd. u društvenom vlasništvu kupi po tržišnim cijenama u zemlji nije bilo (u Jugoslaviji zbog prirode samog sustava nije bilo milijunaša kao danas), kaže Kapović i nastavlja.

- Prvobitna se akumulacija kapitala, ne samo kod nas nego i u drugim bivšim realsocijalističkim zemljama, drugačije nije mogla ni odviti. Neki su detalji mogli biti drugačiji, moglo se više paziti na formalni legalitet, radnici su mogli malo više profitirati kroz kuponsku privatizaciju i sl., ali na kraju bi rezultat bio više-manje isti. Bez privatizacije nema kapitalistâ, a bez kapitalistâ nema ni kapitalizma. Što smo kao rezultat dobili – vidimo iz priloženog, napominje naš sugovornik.

Kapović kaže da je privatizacija, osim što je nužan preduvjet formiranja kapitalističke ekonomije, na mikrorazini također odigrala i neke druge prozaične uloge.

- U nekim slučajevima je nakon privatizacije proizvodnja nastavljena (npr. Todorićevo carstvo), u drugima se privatizacija izvodila da bi se isisali novci iz poduzeća (Kutle i njegovi ortaci iz HDZ-a iz pozadine), u trećima se privatizacija izvodila među ostalim i zbog pinke za političke elite (INA, Sanader), u četvrtima radi pogodovanja stranom kapitalu (HT) itd. Naravno, u nekim se slučajevima i više toga moglo poklopiti. Također, loše vođenje državnih firmi (npr. HPB, HEP), ruku pod ruku s različitim pronevjerama i sl., se namjerno dopuštalo kako bi se dobile izlike za kasniju privatizaciju, a privatizacija je također mogla poslužiti i kao privremeni izvor svježeg novca za popunjavanje rupâ u proračunu koje su, među ostalim, nastale upravo i zbog politike deindustrijalizacije povezane s privatizacijama, ističe Kapović i dodaje.