ZAGREB »Poljska je jedina zemlja u Europi koja je izbjegla ekonomsku krizu u posljednjih pet godina. Dok je Europska unija zabilježila pad gospodarstva i skok nezaposlenosti nezapamćen od Drugoga svjetskog rata, Poljska je svoj bruto domaći proizvod (BDP) povećala za 18 posto. U pet proteklih godina otvorila je i 905 tisuća novih radnih mjesta, razmjerno više od uspješne Njemačke, kaže međunarodna konzultantska kuća Ernst & Young, koja Poljsku naziva »sigurnim utočištem« od krize i »zelenim otokom«.

Glavni razlog za tako dobre rezultate nije novac iz europskih fondova, kako se to obično misli. To je pametna politika poljskih vlasti koje su snažno koristile svoje državne poluge i valutu da bi očuvale gospodarski rast i zaposlenost ljudi.

– Dok su drugi slijedili politiku štednje, poljska je vlada povećavala potrošnju, upozorava Gavin Rae, profesor varšavskog sveučilišta Kozminsky. Poljska je u pravom trenutku uvela proračunski stimulans, prema kejnezijanskom ekonomskom obrascu za izlazak iz krize, ističe časopis BusinessWeek.

Poljake brine nezaposlenost

Poljaci su ipak nezadovoljni time što nezaposlenost u zemlji i dalje iznosi 10,7 posto. To je ispod prosjeka članica EU i upola manje nego u Hrvatskoj. Ove jeseni poljski su sindikati održali najveće prosvjede od 1989., smatrajući da vlasti za radnike mogu učiniti puno više. Poljski premijer Donald Tusk nakon toga je izveo rekonstrukciju vlade. Da bi smanjio zaduživanje proračuna zbog rastućih izdataka za mirovine, vlada i parlament tijekom prosinca su faktično ukinuli drugi mirovinski stup, a najveći dio njegova novca vratili u proračun, čime su se oglušili na prosvjede banaka i ostalih igrača s tržišta kapitala

 
Većina europskih zemalja provodi politiku štednje kako bi smanjile dugove i povećale konkurentnost gospodarstva, ali to im je srozalo BDP. Poljska je vlada, naprotiv, potaknula državne investicije i osobnu potrošnju. Na samom početku krize Poljska je bila jedna od rijetkih zemalja koja je iskoristila jeftine kredite iz tzv. »fleksibilne kreditne linije«, kakve je u to doba nudio MMF bez ikakvih uvjeta, te je spasila zemlju od padanja u recesiju, nedavno je podsjetio Dubravko Radošević iz Ekonomskog instituta Zagreb.

Klizajući tečaj

Poljska politička elita je naklonjena biznisu, a zemlja se na ljestvici »lakoće poslovanja« Svjetske banke svrstala negdje oko 50. mjesta. Zemlja ima razmjerno mali, ali zdrav bankarski sektor i najveću burzu u istočnoj Europi. Prije krize snižavala je poreze na plaće i liberalizirala tržište rada, podsjeća kuća Ernst & Young. Tako konkurentnost povećava i većina članica EU. Međutim, ono što Poljsku čini drukčijom od većine i što se pokazalo djelotvornijim, jest korištenje proračunskog stimulansa te činjenica da je poljska središnja banka 2009. snizila vrijednost nacionalne valute (zlot) za više od 30 posto. To je preko noći uvećalo cjenovnu konkurentnost poduzeća i pomoglo gospodarstvu.

– Zemlja je puno profitirala time što je ostala izvan eurozone. Deprecijacija zlota učinila je konkurentnijim poljske izvoznike, ali je povećala i cijenu uvoza. To je bila blagodat za domaća poduzeća koja se danas usredotočuju na povećanje kvalitete proizvoda, piše BusinessWeek. Dok je zlot bio precijenjen, »neke industrijske grane, poput brodogradnje i namještaja, bile su na rubu bankrota zbog gubitka profita na vanjskom tržištu«, tvrdi Jaroslaw Kundera sa sveučilišta u Wroclavu. Središnja banka je klizajućim tečajem zlota, koji je na snazi više od deset godina, uspjela vratiti troškove rada u Poljskoj na razinu iz 2000. godine. Time je poštedjela vladu i građane od prevelikih rezanja i »interne devalvacije«, koji posvuda izazivaju teške ekonomske i socijalne posljedice.

Poljski se BDP po stanovniku povećao na 9.900 eura, a prosječna plaća iznosi oko 700 eura, kao u Hrvatskoj. Poljaci, međutim, za tu plaću imaju veću kupovnu moć jer su cijene hrane, primjerice, oko 30 posto niže nego u Hrvatskoj, a 40 posto niže od prosjeka EU, prema podacima Eurostata. Poljacima je u inozemstvu sve skupo. Trgovcima u Poljskoj ne isplati se na police gurati uvozne proizvode, već nabavljati jeftinije s domaćeg tržišta. Zahvaljujući subvencijama iz EU i tečajnoj politici, poljska poljoprivredna proizvodnja je od ulaska zemlje u EU poskočila oko 40 posto, znatno više nego u usporedivim državama.

Vlada osigurala novac

Nije nepoznato da je Poljska najveći korisnik europskih fondova, jer ima 38,5 milijuna stanovnika, devet puta više od Hrvatske. U prošlom petogodišnjem razdoblju imala je na raspolaganju oko 100 milijarda eura. No, vlasti su do 2012. uspjele iskoristiti oko 50 posto novca, od čega treba odbiti i goleme poljske uplate u proračun EU. Prema analitičarima, novac iz fondova EU puno je pridonio razvoju infrastrukture u Poljskoj, ali je imao sporednu ulogu u gospodarskom rastu. Najveći dio novca za investicije, već godinama, osiguravaju sama poljska vlada i privatni sektor. Zahvaljujući organizaciji Europskog nogometnog prvenstva 2012., u Poljskoj se gradila infrastruktura, što je dodatno pridonijelo gospodarskom rastu, ali novi stadioni i dvorane danas često zjape prazni, žale se Poljaci.

Poljska je mogla poticati državnu potrošnju jer njezin javni dug prije krize nije bio golem. Danas iznosi oko 55 posto BDP-a, malo manje nego u Hrvatskoj. Prema ocjeni kuće Ernst & Young, Poljska nije opterećena rastom duga, jer njezino gospodarstvo također raste, pa ga može podnijeti lakše od drugih. No, poljski ustav zabranjuje vladi zaduživanje iznad 60 posto BDP-a. Tajna poljskog uspjeha, dok su druge europske države uglavnom u krizi, očito leži u tome što Poljska ljubomorno čuva vlastitu valutu, u tome što njezine vlasti oprezne prema savjetima iz inozemstva, a provode ono što smatraju korisnim za svoje gospodarstvo. Poljska je ne samo izbjegla krizu, nego je postala najuspješnija bivša socijalistička država u Europi u posljednja dva desetljeća. Pošla je od razmjerno niskih temelja, a njezino se gospodarstvo od 1990. više nego udvostručilo. Takav skok nikome u Europi nije pošao za rukom. Stoga Poljska godinama pobuđuje veliko zanimanje ekonomista i političara, od onih na Zapadu, do Kine i Indije.
 
 
Izvor: Novi list
Autor: Branko Podgornik
Foto: Reuters
Objavljeno: 14. 1. 2014.