Pogubne socijalne posljedice mjera štednje

ETUC je rezultate svog istraživanja prošli tjedan predstavio na raspravi u Europskom parlamentu. Ono je pokazalo da politika Trojke utječe na siromaštvo i nejednakost te da su zemlje pod njenom paskom platile visoku društvenu i gospodarsku cijenu.

ETUC-ova razmišljanja parlamentarci su saslušali u okviru vlastite istrage o djelovanju Trojke čije su metode rada i demokratska odgovornost dovedene u pitanje. Pred parlamentarcima su se u razdoblju iza nas, među ostalima, našli i predstavnici MMF-a, Komisije kao i Europske središnje banke. Parlamentarno izaslanstvo posjetilo je i zemlje pod Trojkinim patronatom, a cijela istraga trebala bi dati sliku o tome kako su se poduzete mjere odrazile na gospodarstvo i život u Grčkoj, Potugalu, Irskoj i Cipru.

Trojku ocjenjuju zastupnici iz parlamentarnog Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (ECON), a mišljenje su zatražili i od odbora za zapošljavanje, proračun te vanjske poslove. ECON će idući tjedan odlučivati o prijedlogu rezolucije Parlamenta na koju je pristiglo na stotine amandmana. Ocjenjivanje rada Trojke time neće biti okončano, nastavit će se do travnja kada bi europarlamentarci, na zadnjem okupljanju u sadašnjem sastavu, trebali donijeti Rezoluciju o ulozi i djelovanju Trojke.

Dva stupa

Za sindikalnu stranu, negativno djelovanje Trojke je neupitno te ocjenju kako se njena politika temeljila na dva stupa, odnosno snažnoj fiskalnoj štednji i deregulaciji sustava kolektivnog pregovaranja i ugovaranja plaća. Socijalni dijalog malo je, ili nimalo poštovan. »Štoviše, u slučajevima kada su socijalni partneri postigli dogovor, kao u Grčkoj i Portugalu, Trojka ga nije poštivala te je gurala svoje reforme«, ističe ETUC navodeći kako su te reforme oslabile ili »demontirale« pravo kolektivnog pregovaranja, sustav utvrđivanja plaća kao i sustav socijalne zaštite. Teške posljedice takve politike svele su se na jednostavnu ocjenu – rast nezaposlenosti, siromaštva i nejednakosti te na drugoj strani pad gospodarstva, radnih mjesta, plaća i socijalne zaštite.

Sindikalni pogled kazuje kako su snažne mjere štednje Trojke provedene u prekratkom vremenskom razdoblju. U odgovorima na sve upitnike ETUC-a tako se provlači mišljenje da su mjere fiskalne konsolidacije bile pretjerano ambiciozne. Takve mjere trebalo bi provoditi kroz dulje vremensko razdoblje što bi gospodarstvu dalo vremena za oporavak. Konsolidacijska politika također je loše osmišljena, navodi ETUC, objašnjavajući kako je njen naglasak na prihodovnoj strani, a izbor prihoda prouzročio je štetu u smislu kraha domaće potražnje. Osim toga, kako se navodi, razvidan je potpuni nedostatak mjera za promicanje rasta i zapošljavanja. Izuzetak je jedino Irska u kojoj je Trojka dopustila da se pola sredstava prikupljenih od privatizacije utroši na zapošljavanje. Podsjeća se i kako su sindikati u zemljama u kojima su provedene mjere spašavanja oštro prosvjedovali zbog uništavanja sustava socijalne zaštite i rezova učinjenih u skrbi o nezaposlenima kao i mirovinskom sustavu, zdravstvu i obrazovanju.

Kolektivno pregovaranje

Grčka je vjerojatno najekstremniji primjer loših posljedica djelovanja Trojke na sustav socijalnog dijaloga koji je decentraliziran. Pregovaranje na nacionalnoj i sektorskoj razini je ukinuto, odnosno zamijenjeno kolektivnim pregovaranjem na razini poduzeća koje je, pak, toliko liberalizirano da je otvorena i mogućnost pregovora s upitnom i nereprezentativnom »udrugom osoba«. Cijeli taj proces za svrhu nema samo decentralizaciju sustava kolektivnog pregovaranja već i podrivanja tog sustava, jer je omogućeno da se uvjeti rada, naravno nepovoljniji, ugovaraju s »mutnim« predstavnicima radnika. U konačnici, u Grčkoj je sustav slobodnog kolektivnog pregovaranja nestao. Slična logika primjenjena je i u Portugalu, pri čemu se i ograničio rad sindikata na čiji prostor kolektivnog pregovaranja ulaze radnička vijeća. Koliko je sustav socijalnog dijaloga narušen, ponajbolje svjedoči podatak da je u Portugalu 2010. godine bilo prošireno 116 kolektivnih ugovora, a dvije godine kasnije taj je broj pao na svega dva ugovora. Broj radnika pokrivenih kolektivnim ugovorima u privatnom sektoru, slijedom toga, rapidno je pao i to s oko 1,5 milijuna prije dolaska Trojke na nekih 300 tisuća.

I dok je Trojka u Irskoj 2010. godine podržala rezanje minimalne plaće, godinu dana poslije dopustila je Vladi njenu ponovnu afirmaciju, ali pod uvjetom smanjenja poreznog opterećenja poslodavcima na minimalac. U Grčkoj je, pak, minimalna plaća ugovorena općim kolektivnim ugovorom smanjena 22 posto, odnosno 32 posto mladim radnicima do 24 godine života. Minimalna plaća u Portugalu, a riječ je o jednoj od najnižih minimalnih plaća u regiji, zamrznuta je od 2011. godine i iznosi 485 eura.

Socijalne posljedice mjera štednje više su nego pogubne, sudeći prema podacima ETUC-a. Trojkina politika rastakanja socijalne države i kršenja temeljnih socijalnih prava u Grčkoj je dovela do ogromnog rasta siromaštva i značajnog porasta udjela stanovništva koje živi u bijedi. Nadalje, bilježi se ogroman po rast zaduženih kućanstava, pučke kuhinje hrane nezaposlene i beskućnike, ali i zaposleno stanovništvo koje više nije u mogućnosti pokrivati sve troškove.

Na Cipru su, kako navodi izvješće, socijalne posljedice bez presedana. Opća stopa zaposlenosti pada, nezaposlenost snažno raste i to posebno među mladima, što je vidljivo i u drugim zemljama pod paskom Trojke. Nejednakost raste, a posebno su ugroženi samohrani roditelji, umirovljenici, žene i mladi. Udio građana u riziku od siromaštva, ili onih u siromaštvu, dramatično raste. U Portugalu je zabilježen snažan pad izdvajanja za zdravstvo, naknade za vrijeme nezaposlenosti, obrazovanje. Nejednakost koja je u toj zemlji bila izražena još se više povećala pa 10 posto onih s najvišim primanjima sada zarade 10 puta više nod 10 posto onih s najnižim primanjima.