Perry i njegovi ortaci: Veza Shelley-Cintra-Giuliani
(Referendum-autocesta.hr)
U vrijeme kada Bijelu kuću potresa skandal Solyndra vezan uz posredovanje u dobivanju ugovora, predsjednički kandidat Rick Perry uhvaćen je u vlastitu mrežu kontroverzi oko pogodovanja svojim suradnicima. Za vrijeme republikanske predsjedničke debate održane 12. rujna, republikanka Michelle Backmann razotkrila je trag novca iza Perryjevog naloga da sve učenice šestog razreda u Texasu prime Gardasil cjepivo protiv HPV-a koje proizvodi farmaceutska kompanija Merck, inače poslodavac bivšeg voditelja Perryjevog ureda, Mikea Toomeyka.
Merck je kanalizirao novac Perryju, uz rast iznosa od inicijalnih 5.000 $ do konačne pristojne sume od skoro 400.000 $, što je izazvalo bijes širom Texasa prije nego je postalo poznato u cijelom SAD-u.
Toomey je tek vrh ledene sante
Nedavni zakon proguran kroz zakonodavstvo Texasa pogodovao je tvrtci Waste Control Specialists u vlasništvu drugog guvernerovog najizdašnijeg donatora, Harolda Simmonsa. Tek nekoliko dana nakon usvajanja zakonskog prijedloga, isti je uplatio ček na iznos od 100.000 $ na ime super PAC-a Americans for Rick Perry, odnosno odbora koji prikuplja sredstva za njegovu predsjedničku kampanju, piše Debra Medina iz We Texans.
Janet Ahmad, predsjednica udruženja Homeowners for Better Building, ukazala je na slične probleme u građevinskoj industriji. Vodeći guvernerov donator Bob Perry, nakon što je uplatio gotovo 8 milijuna dolara u doprinosima izbornoj kampanji, tražio je i dobio 2003. godine vlastitu regulatornu agenciju pod nazivom Texas Residential Construction Comission. Guverner je u navedenu komisiju imenovao ljude s vezama u industriji, što je uključivalo Perryja Homesa i korporativnog savjetnika Johna Krugha. “Ova je agencija bila u tolikoj mjeri antipotrošačka i kontraproduktivna da su je Texaški zakonodavci odlučili ukinuti”, zaključila je Ahmad.
Texas na prodaju
Nadalje, tu je i Perryjeva sklonost rasprodaje teksaške infrastrukture najboljem ponuđaču, naročito poslodavcu bivšeg člana njegovog štaba Dana Shelleya, španjolskoj kompaniji Cintra. Shelley je 2004. radio kao “konzultant” navedene kompanije. Nakon toga postaje Perryjeva veza u zakonodavstvu, i to u trenutku kada Cintra dobija koncesiju za razvoj koridora kroz Texas vrijednu 7 milijardi dolara. 2006. vraća se na poziciju lobista unutar Cinte. Njegova kći i on su za taj posao iste godine zaradili između 50 i 100 tisuća dolara.
Dva ključna zakona koja su upravo prošla zastupnički dom i koje je Perry potpisao dodatno ilustriraju ortački kapitalizam i obrazac vladavine njegove administracije. Oba, naime, posebno pogoduju Cintri.
Zakon SB 140 daje dozvolu za sklapanje javno privatnih partnerstava (P3) nad 15 dodatnih prometnica u Texasu, rasprodajući time suvereno zemljište / javne ceste privatnicima u pedesetogodišnjim monopolima. Ovi ugovori uključuju ustupanje javnog novca u svrhu profita privatnih koncesionara (uključujući naknade iz prodaje naftnih derivata i druge javne poticaje), klauzule o zabrani tržišnog natjecanja kojima se brani i penalizira proširivanje okolnih besplatnih prometnica i prepušta slobodna mogućnost naplate koncesionarima koje rezultiraju cestarinama u visini do 75 centa po milji. Ovo predstavlja povećanje cijene od 13 $ po danu ili dodatak od 15 $ na svaki kupljen galon goriva. Upravo je prodaja infrastrukture najvišem ponuđaču NAJSKUPLJI i iz perspektive poreznih obveznika NAJNEPOVOLJNIJI način finaciranja infrastrukturnih projekata.
Četiri prometnice zahvaćene zakonskom mjerom SB 1420 već su dodijeljenje Cintri. U biti, toj su kompaniji dodijeljene SVE P3 koncesije u čitavoj saveznoj državi Texas: SH 130 (dionice 5 i 6), I-635, trasa North Tarant Express (sačinjena od brojnih projekata, uglavnom u koridoru I-820) u Dallasu i Fort Worthu. Sve su obilno subvencionirane prihodom od goriva i drugim javnim sredstvima omogućavajući Cintri izuzetno unosan posao i zajamčen profit. Unatoč poljuljanoj financijskoj situaciji (Cintri je snižen kreditni rejting zbog straha od bankrota koncesije u Indiani o čemu smo već pisali), guvernerov odjel za autoceste nastavlja promovirati ove kontroverzne i nepopularne privatizacijske projekte.
Perryeva veza sa Cintrom objašnjava zašto je podupirao Rudya Giuliania u posljednjim predsjedničkim izborima. U to je vrijeme njegova odvjetnička tvrtka Bracewell & Giuliani zastupala Cintru u pokušaju preuzimanja dionice SH 121 u okolici Dallasa koji nije uspjela realizirati. Investicijska firma istog predsjedničkog kandidata kupljena je od strane australske tvrtke Macquarie (op.prev., jedan od potencijalnih koncesionara hrvatskih autocesta), snažnog globalnog igrača u poslu sklapanja P3 koncesija upravu u trenutku dok je njegova odvjetnička tvrtka zastupala Cintru. Dok su brojni konzervativni analitičari bili zbunjeni Perryjevom potporom Giuilianiju, to nije iznenadilo sve one koji su pratili razvoj projekta Trans Texas Corridora i Perryjevo nastojanje da privatizira teksaške autoceste bez naplate.
Dolazak Balfour Beattyja na scenu
Perry se voli hvaliti izjavama da je Texas otvoren za investicije, no gorenavedeni primjeri ilustriraju što to znači za vlasničke odnose nad zemljištem i porezne obveznike. SB 1048, drugi ključni zakon kojim se reguliraju javno-privatna partnerstva kojeg je Perry potpisao otvara mogućnost privatizacije gotovo svih preostalih resursa. Zakonski prijedlog je sastavio lobist Brett Findley u ime druge građevinske tvrtke, britanskog Balfour Beattyja, a njime se omogućava privatizacija svih javnih zgrada, staračkih domova, bolnica, škola, luka, prometnih čvorišta, luka i telekomunikacija po P3 modelu. Za razliku od gornje vremenske granice od 50 godina na cestovnim koncesijama, zakon SB 1048 ne postavlja ograničenja trajanja istih ili uvjete pod kojima ovako široko postavljena upravljačka prava ističu.
Dvije za porezne obveznike osobito štetne odredbe ovog zakona odnose se na jamstva kojima se zbrinjavaju dugovi koncesionara kojima se istima predviđaju javni poticaji kroz zajmove državne investicijske banke.
Michelle Malkin okarakterizirala je format P3 kao politiku korporativnog blagostanja. Hipotekarne organizacije Fannie Mae i Freddie Mac ulaze u tu kategoriju i zahtijevale su znatna javna sredstva za vrijeme nadavnog korporativnog bailouta. On prebacuje sve rizike na porezne obveznike i privatizira sav profit. Ovi ugovori ujedno ukidaju tržišno nadmetanje i dozvoljavaju onima sa zadovoljavajućim političkim i lobističkim vezama od države potpomognute monopole.
Javni interes nezaštićen, elementi ugovora tajni
Ovi ugovori mogu biti sklapani u tajnosti, bez objave financijskih parametara (izvora financiranja, distribucije zarade ili iznosa koncesijskih naknada, postojanje odredbi o zabrani tržišnog nadmetanja ili sličnih štetnih klauzula). Nema mehanizama javnog pristupa ovim ugovorima prije njihovog potpisivanja, a mali broj smjernica koje postoje služe kao upute državnim tijelima daleko od očiju javnosti.
Izvlaštenje za privatni interes
Ovi ugovori omogućavaju korištenje instrumenta zakonskog izvlaštenja radi osiguravanja dobiti privatnom kapitalu, inače razlog znatnog otpora opisanoj koncesiji trasverzalnog koridora kroz Texas, gdje su P3 ugovori služili kao mehanizmi kontrole koja nije bila ograničena na same građevine ili dijelove infrastrukture usko određene koncesijom, već i na pravo korištenja/naplate okolnog zemljišta omogućavajući koncesionaru dodatnu zaradu.
Naravno, sve je počelo projektom Trans Texas Corridor, kojeg se na saveznoj razini nazivalo jednim od projekata visoke razine prioriteta, koridorima budućnosti ili NAFTA superautocestama. Samo je u Texasu ova mreža trebala obuhvatiti 4 tisuće milja autocesa pod naplatom, pruga, dalekovoda, cjevovoda i telekomunikacijskih linija. Trebala je biti financirana, upravljana i kontrolirana od strane jedne kompanije, Cintre, uz osiguravanje ogromnih površina državnog zemljišta širine do 400 m, nasilno oduzetog izvlašćivanjem.
Poznata kao najveće oduzimanjem zemljišta u povijesti Texasa, ova je inicijativa trebala proždrijeti 580.000 jutara privatnog zemljišta (samo je prvi koridor trebao izmjestiti milijun stanovnika Texasa) i predati je dobro povezanim globalnim igračima koristeći javno-privatna partnerstva. Oni bi time stekli isključivo pravo određivanja trasa i odabira hotela, restorana i benzinskih postaja duž ovog koridora kroz državno podupirane monopole u trajanju od 50 godina. To je najgori slučaj korištenja ovih krajnjih državnih instrumenata prema vlasnicima zemljišt u korist privatne dobiti koji su ikad osmišljeni.
Upravo su zemljovlasnički odnosi u konačnici presudili ovom koridoru, dok im model PPP-a i dalje predstavlja glavnu prijetnju. Dok su ga teksaški zakonodavci ukinuli iz državnog statuta prije svega nekoliko mjeseci zbog reakcija javnosti, on i dalje preživljava u najavljenim PPP-ovima.