Outsourcing - šansa za socijaldemokraciju
(Novi list)
Ladovina Ladislava Tomičića
Lažni socijaldemokrati na vlasti zagovaraju, naime, mogućnost otpuštanja čistača i čistačica, kuhara i kuharica, domara i domarki..., da bi njihova mjesta popunili radnicima koje bi iznajmljivale agencije i vanjske firme. Jedina SDP-ova šansa trenutačno leži u povratku socijaldemokraciji i smjeni Zorana Milanovića s čela stranke

Premijer Zoran Milanović radnika ne bi prepoznao kad bi se sudario s njim na ulici. Javno smo to ustvrdili prije nego je Milanović postao premijer i pri tome ostajemo.
Zoran Milanović, valja nam dodati, nije socijaldemokrat u izvornom smislu riječi, nije socijaldemokratska njegova stranka, niti je socijaldemokratska njegova Vlada.
Lažna socijaldemokracija, međutim, nije hrvatska posebnost. U europskom kontekstu, na što je u niz navrata upozoravao Boris Buden, »socijaldemokracija je apsolutno identificirana s projektom neoliberalne nacionalne države - članice Europske unije«.
U takvim okolnostima - kad se vlast ne brine za interese radnika, nego naivno(?) i glupo(!) vjeruje da će se za te interese pobrinuti slobodno tržište – logično je da će se radnici za svoja prava pokušati izboriti sami.
Rezultat takvih političkih okolnosti su štandovi na ulicama, gdje se ovih dana skupljaju potpisi protiv »outsourcinga«, još jednog neoliberalnog instrumenta kojim se dokidaju radnička prava.
Potpis na zahtjev za referendum o »outsourcingu« čin je kojim stajemo u zaštitu slabima, jer upravo najslabiji na tržištu rada naći će se na udaru ovog instrumenta.
Lažni socijaldemokrati na vlasti zagovaraju, naime, mogućnost otpuštanja čistača i čistačica, kuhara i kuharica, domara i domarki..., da bi njihova mjesta popunili radnicima koje bi iznajmljivale agencije i vanjske firme.
Ne znamo kako bi to utjecalo na opjevane uštede, ali znamo da bi mnogim ljudima u tom slučaju bili uništeni životi. Sigurni smo da Zoran Milanović, Mirando Mrsić, Rajko Ostojić i drugi članovi Vlade takvu situaciju ne bi poželjeli za svoje majke i očeve, braću i sestre, za svoju djecu i unuke.
Međutim, njihovi najbliži neće se naći u toj situaciji. Političari su u ovoj zemlji odavno postali privilegirana kasta. Za njihove najbliže naći će se bolji poslovi od poslova čistača i čistačica.
Premijerov brat Krešo Milanović, o čijim poslovnim poduhvatima imamo priliku ovih dana čitati po novinama, recimo, neće biti žrtva outsourcinga. Kako se može zaključiti iz početka ovog teksta, od Zorana Milanovića nismo previše očekivali.
Međutim, od njegove Vlade nismo očekivali niti da će s ovakvim žarom nasrtati na radnička prava. Povijest se, međutim, ponovila. U svom prvom mandatu na vlasti, početkom 2000. godine, SDP je obespravio radnike.
Bio je to jedan od mnogih razloga zbog kojih je ova stranka predvođena Ivicom Račanom nakon jednog mandata izgubila izbore. Ništa bolje, čini se, neće proći ni SDP pod ravnanjem Zorana Milanovića.
Mnogim istaknutim članovima stranke ovo je već danas jasno, ali oportunizam u redovima SDP-a toliki je da se nitko ne usudi potegnuti pitanje Milanovićevog vodstva. Prepustit ćemo, dakako, članovima te stranke da sami razmišljaju o budućnosti svoje političke opcije i vratit ćemo se na ulicu gdje sindikati prikupljaju potpise.
Svaki čovjek s minimumom socijalne osjetljivosti morao bi potpisati zahtjev za referendum kojim se radnici žele obraniti od Milanovićeve Vlade, jer koliko sutra žrtva outsourcinga možete postati vi, bilo tko iz vaše obitelji ili bilo tko od vaših prijatelja i prijateljica.
Kažemo žrtva, jer radnici zaposleni preko agencija uistinu su žrtve sustava koji dozvoljava, točnije potencira takav način zapošljavanja. Pisali smo o tome u slučaju zagrebačke Čistoće, a sigurni smo da svatko od čitatelja primjere takvog zapošljavanja ima u neposrednom okruženju. Takve slučajeve i mi smo imali priliku gledati u neposrednom radnom okruženju.
Ako je to uvođenje reda u državu, što Zoran Milanović ističe kao cilj svog mandata, takav red nije dobrodošao, niti takav red donosi dobrobit za hrvatske građane. Takav red odgovara vlasnicima agencija za zapošljavanje, koji novac stječu tuđim znojem i žuljevima.
Da bi borba protiv outsourcinga bila uspješna, sindikatima koji su je organizirali potrebno je prikupiti 375 tisuća potpisa. U svrhu skupljanja potpisa volontirat će više od dvanaest tisuća ljudi, članova sindikata i građana koji su shvatili da je nužno aktivirati se u ovoj borbi.