Napori Vlade za spas gospodarstva otišli u vjetar
(Novi list)
Trud bez rezultata
Gospodarska uspješnost mjeri se ponajprije prema dvama kriterijima: koliki je rast BDP-a i zapošljavanja. Na tom ispitu u godini iza nas pala je i Hrvatska
Vlada se protekle godine svojski trudila da bi povukla zemlju iz petogodišnje krize, ali očekivanih gospodarskih rezultata nije bilo. Usporio se pad bruto domaćeg proizvoda (BDP), koji će se 2013. godine, prema procjenama, smanjiti za 0.7, a najviše jedan posto. Međutim, broj nezaposlenih je sve veći, trenutačno oko 365 tisuća, a do kraja zime mogao bi se približiti rekordnom broju od gotovo 390 tisuća, koliko je zabilježeno u 2002. godini.
Vlada je zaista povukla brojne poteze da bi srednjoročno olakšala izlazak Hrvatske iz krize. No, šira javnost nije imala puno strpljivosti za te poteze. Ona želi što prije vidjeti krajnje rezultate. Gospodarska uspješnost neke države, uostalom, mjeri se ponajprije prema dvama kriterijima: koliki je rast BDP-a i zapošljavanja. Sudeći prema statističkim podacima, na tom ispitu u godini iza nas pala je ne samo Hrvatska, nego većina članica Europske unije.
U prvih devet mjeseci hrvatski BDP se smanjio 0,9 posto, prema podacima DZS-a, na koje se poziva Hrvatska gospodarska komora. Broj nezaposlenih ove je godine bio oko 17 posto veći od prosjeka u prethodnim godinama krize, koja je počela u drugoj polovini 2008. godine. Broj ljudi koji traže posao danas je dvostruko veći od slobodnih radnih mjesta.
Industrijska poizvodnja nastavila je padati, a do kraja rujna smanjila se 1,8 posto. To nije veliki godišnji pad, ali stvari postaju dramatične ako se uzme u obzir da se hrvatska industrija od početka krize smanjila za 20 posto. Prema procjenama Komore, industrijska proizvodnja trenutačno je pala na razinu kakvu je Hrvatska imala 2002. godine. Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak je nedavno najavio da će Vlada uskoro pustiti u javnu raspravu industrijsku strategiju države, kojom bi se omogućilo da se naša zemlja, kako je rekao, »vrlo lako« vrati na industrijsku razinu iz 2005.
Već godinama padaju domaće i strane investicije u hrvatsko gospodarstvo. Pad BDP-a bi bio još i veći da Vlada ove godine u prvih devet mjeseci nije za 40 posto povećala nabavu »dugotrajne nefinancijske imovine«, što potvrđuje da državna potrošnja – koliko god gospodarstvu činila opterećenje – istodobno potiče ekonomski rast.
Ne treba zaboraviti da je Vlada protekle godine, kao i u prvoj godini mandata, nastavila porezno rasterećivati gospodastvo, te uklanjati parafiskalne namete, što traže ponajprije hrvatski poslodavci. Vrijednost tih rasterećenja penje se do četiri milijarde kuna. Zahvaljujući aktivnoj ulozi Ministarstva financija na čelu sa Slavkom Linićem, gospodarstvo i građani mogli su u više navrata reprogramirati svoje dugove iz proteklih godina, a dijelom će se i otpisati. Zbog uvođenja predstečajnih nagodbi, neplaćeni računi u hrvatskom gospodarstvu za godinu dana smanjili su se sa 44 na 34 milijarde kuna. Uvedeni su kraći rokovi za plaćanje, fiskalizacija i drugi potezi koji za Hrvatsku znače uvođenje reda u podmirivanje financijskih obveza.
Također, ne treba zaboraviti da je država pojačala poticanje gospodarstva, putem državnih potpora poduzećima i osiguravanjem jeftinijih kredita putem Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR). Samo Ministarstvo poduzetništva i obrta je u posljednje dvije godine dodijelilo 900 milijuna kuna potpora. HBOR je u dvije godine odobrio 15 milijarda kuna povoljnih kredita, od čega 12,5 milijarda izvoznicima. Time je državna razvojna banka pokušala nadomjestiti kreditnu sušu u privatnim bankama.
Vlasti su donijele i Zakon o poticanju ulaganja koji je, prema mišljenju ministra Vrdoljaka, jedan od najboljih u široj regiji, pa bi trebao itekako olakšati investiranje u Hrvatskoj. Manji poduzetnici plaćat će polovinu poreza na dobit u razdoblju od pet godina ako investiraju najmanje 50 tisuća eura. Od početka ove godine poduzeća su potpuno oslobođena poreza na dobit ako je ponovno odluče uložiti u proizvodnju i zapošljavanje. Olakšica za investitore, dakle, ima sve više, ali rezultati se ne vide, barem za sada. Hrvatsko gospodarstvo nastavilo je padati.
Jedino turizam postiže dobre rezultate. Zahvaljujući njemu, Hrvatska će ove godine vjerojatno zakrpati minus u platnoj bilanci zemlje, koji nastaje ponajprije zbog premalog hrvatskog robnog izvoza u odnosu na uvoz. Hrvatski uvoz je ove godine malo pao, a izvoz još više, zbog smanjenja proizvodnje u brodogradilištima, zbog izlaska Hrvatske iz CEFTA-e, ali i zbog smanjene potražnje na tržištu EU.
Logično je pitanje zašto Vladini napori – smanjivanje nelikvidnosti, porezna rasterećenja za gospodarstvo i poticaji za investitore – dvije godine ne daju očekivane rezultate. Kad bi gospodarstvo ponovno počelo stabilno rasti, onda bi i teret razmjerno velikog državnog proračuna i javnog duga – koji se popeo na oko 200 milijarda kuna – bio podnošljiviji. Kad bi BDP počeo rasti, taj bi se dug mogao razmjerno smanjivati, jer bi jačala gospodarska leđa koja ga nose. No, takvo pitanje malo tko u Hrvatskoj postavlja.
Oporba i velik dio javnosti najčešće se zadovoljavaju odgovorom da je Vlada, jednostavno, nesposobna. Poslodavci i znatan broj bankovnih analitičara smatraju da Vlada nije dovoljno odlučna u rezanju javne potrošnje i kresanju troškova javnih poduzeća.
Međutim, postoje i drugačiji odgovori na tu zagonetku. Dovoljno je pogledati kretanje potrošnje građana, koja ukupnom rastu hrvatskog BDP-a pridonosi s više od 55 posto. Promet u maloprodaji tijekom prvih devet mjeseci realno je pao 0,7 posto. Kad se zbroje podaci od početka 2009. godine, maloprodaja u Hrvatskoj je tijekom pet godina pala za oko 20 posto. To nije čudno jer su neto plaće u posljednjih pet godina realno pale za 4,7 posto, prema analizi HGK-a.
Preciznije, prosječne neto plaće u Hrvatskoj su od svibnja 2008. do svibnja 2013. porasle za 7,3 posto, ali su potrošačke cijene otišle uvis za 12 posto. Dakle, iako se prosječna plaća kreće između 5.400 i 5.500 kuna, ona je u pet godina izgubila na vrijednosti oko pet posto. Tome treba dodati da je oko 200 tisuća ljudi u proteklih pet godina izgubilo plaće, odnosno zaposlenje. Očito je da hrvatski građani, čija potrošnja najviše pridonosi rastu gospodarstva, nemaju novca. Oni sve manje kupuju, a nitko ne očekuje skori rast plaća i otvaranje novih radnih mjesta.
Europski potrošači također sve manje kupuju. Primjerice, Italija je jedan od glavnih trgovinskih partnera Hrvatske, a ove je godine smanjila uvoz za 7 posto. Naša poduzeća gube kupce kod kuće i u inozemstvu, jer svi štede. I da hoće, naša poduzeća teško mogu povećati izvoz, jer se europski potrošači ponašaju slično kao hrvatski. Strani investitori također smanjuju ulaganja, ne samo kod nas, nego u cijeloj Europi. Glavni je razlog za nastavak krize u tome što nema dovoljne potražnje za proizvodima i uslugama. Slično misle i analitičari Hrvatske gospodarske komore, u »Informaciji o stanju u hrvatskom gospodarstvu« izdanoj u prosincu.
– Negativna kretanja u industriji rezultat su višegodišnjih, dubokih strukturnih problema, na koje se nadovezala i globalna gospodarska kriza koja je znatno smanjila inozemnu i domaću potražnju, ocjenjuju analitičari HGK-a. To što proizvođačke cijene u Hrvatskoj padaju već četiri mjeseca zaredom, analitičari HGK-a vide kao opasnost od deflacije, koja može biti prepreka gospodarskom oporavku. Inflacija od ljeta pada prema nuli, a trendovi prema deflaciji su »zabrinjavaći te upozoravaju na stanje cijele ekonomije koja ne nalazi poticaje za oporavak«, kažu.