Milanovićev grah i Linićev fažol

Netko je u kazan metnuo ludih gljiva. Ili one zlosretne biljke bunike. Prvi maj odavno nije blagdan na kojem se slavi rad i radnici. I jednog i drugog ima premalo u Hrvatskoj. Bio je to dan socijale kraj toplog kazana. I ništa više. Dan kad se nešto može besplatno pojesti u zemlji koja će uskoro imati jednak omjer umirovljenika i radnika. Jedan karanfil, jedan tanjur, poneka mrvica s njihovog stola. Šutnja i karmine radništva. Nula od prosvjeda. Dok su u mnogim zemljama svijeta ljudi izašli na ulice u Hrvatskoj se gotovo nitko nije previše bunio. Iako se svi žale kako im je teško. Radili su veliki trgovački lanci, tako da radnici tamo praznika nisu ni imali. Radila je i Vlada, iako bi bilo bolje da nije.

U zemlji koja se nalazi u režimu prekomjernog deficita pod posebnim patronatom Europske komisije, imamo Vladu u kojoj premijer i ministar financija ne razgovaraju. Dure se. Kao razmažena deriščad. I tako već mjesecima. Očito misle da je to normalno kad je taj problem sasvim nerješiv i predstavlja pat poziciju u kojoj se ne utapa samo Vlada, već i cijela Hrvatska. Minimum odgovornosti vladajućih tražio bi da se stvari konačno raščiste na ovaj ili onaj način. Ili će Zoran Milanović i Slavko Linić zakopati ratne sjekire i početi normalno surađivati, što bi značilo da će jedan drugom prestati podvaljivati i sabotirati kadrove, ili će jedan od njih morati otići. Sve je bolje od ovog iscrpljivanja javnosti, koje traje unedogled. Nitko u tom sukobu nije i neće biti pobjednik. Milanović je Liniću smijenio Branka Šegona. Linić je uzvratio terorizirajući bivšu šeficu Porezne uprave Nadu Čavlović Smiljanec, koja je to prilično jasno kazala na konferenciji za novinare tvrdnjom kako joj je bilo nemoguće raditi u Ministarstvu financija zadnjih mjeseci. Dala je ostavku direktno premijeru, zaobišla pritom nominalno prvog šefa Linića i time potvrdila da ovaj neodgovorni igrokaz još uvijek traje. Paradoksalno, dva najutjecajnija predstavnika Vlade smatraju kako im povjerenje birača baš ništa ne znači. Misle da je njihov mandat toliko neupitan da mogu raditi što god požele. Trošiti vrijeme na svađe dok istovremeno zemlja koju vode doslovno tone u sve dublju depresiju. Linić je svoj fažol pojeo u Ronjgima. Milanović svoj grah u Maksimiru.

Dok su se sindikalni čelnici prošetavali Zagrebom, dijelili crvene kartone Vladi i tražili prijevremene izbore kao da i oni imaju političkih amibicija, besplatni se fažol dijelio i na facebooku. Ta virtualna žderačina za Prvi maj ima jednako gorak okus. Ministar Arsen Bauk odlučio je svima, baš svima, na svom profilu, objaviti dobru vijest. Kaže on da po službenoj statistici imamo točno 1.149 nezaposlenih manje negoli smo to imali za Prvi maj 2013. godine. Radujte se narodi. Baukova je poslanica stigla, iako joj nedostaje još nekoliko statističkih pokazatelja. Recimo onaj o broju ljudi, koji su u ovih godinu dana emigrirali iz Hrvatske u potrazi za poslom, a sigurno ih ima više od 1.149. Pa su tako brisani iz evidencije nezaposlenih. Ili su izbrisani nekim drugim metodama na kojima se također radi kako bi statistika bila što bolja. Drugim riječima, u idućih godinu dana Vlada na čelu s Baukom mora uložiti dodatne napore kako bi što više ljudi uteklo iz Hrvatske, jer će tako i nezaposlenost još malo pasti, a naša sreća dotaknuti nebo.

Virtualni uspjeh nije samo Baukova premisa. I HDZ-ovo nebo na facebooku pati zbog manjka lajkova, jer ih Tomislav Karamarko ima manje od Ruže Tomašić, pa su sada svi članovi, volonteri i agitatori ove stranke uključili kompjutere i lajkaju do iznemoglosti. Tako da se taj veliki problem HDZ-a i Hrvatske skine s dnevnog reda, a Karamarko dobije lajkova koliko i zaslužuje predsjednik najveće oporbene stranke. Veći, pametniji, sposobniji i važniji od tamo neke Ruže. Valja se nadati da je Božo Kalmeta nazvao tetku, strica, rodbinu i prijatelje, dobro ih izgrdio i uputio što im je činiti, a Milijan Brkić proveo tajnu facebook akciju pod kodnim imenom »smrt barakašima na twitteru«. Da su Martina Dalić i Ivan Šuker cijeli praznik proveli u lajkanju, a Dubravka Šuica pokvarila tipkovnicu dokazujući koliko voli svog predsjednika.