Mijat Stanić tvrdi: Na prijelazima za životinje pokradeni su milijuni kuna
(Slobodna Dalmacija)
Kriminal u hac-u
Sindikalist Mijat Stanić godinama upozorava na mućke u HAC-u
Gradnja autocesta nije samo najveći projekt realiziran u Hrvatskoj, nego i najveća pljačka, majka svih afera, prema kojoj su i ‘FIMI medija’ i 32 milijuna kuna koja su nestala iz HGK-a - sitnica.
Zaključak je to razgovora s Mijatom Stanićem, predsjednikom Nezavisnog cestarskog sindikata, zviždačem koji još od 2004. godine upozorava da se iz HAC-a pokralo desetak milijarda kuna (!) i da je na tom silnom novcu nastala nova društvena elita koja cijelu Hrvatsku drži u šaci.
Hobotnica ima stotine krakova, jer, objašnjava Stanić, upleteni su tu ne samo brojni izvođači radova na autocesti i njihovi podizvođači, nego i oni od kojih se nabavljao materijal, opremu...
Sa Stanićem smo razgovarali usred najnovije od krim priča iz HAC-a, prema kojoj se financijskog direktora HAC-a Josipa Sapunara, sumnjiči za ‘pranje’ pet milijuna eura državnog novca preko PR tvrtki i poduzeća u Češkoj.
Gospodine Stanić, na koje se sve načine izvlačio novac iz HAC-a?
- Pazite, bilo je tu mnogo mehanizama, jer lopovi su bili prilično maštoviti. HAC, da se razumijemo, nije bio bankomat s čijega bi računa samo tek tako pokupili novac, kralo se najčešće preko izvođača i preko više računa. Postojao je cijeli niz načina, ali sada bi trebali razgovarati o svakome slučaju pojedinačno, a to bi trajalo do sutra...
Usluga za uslugu
Recimo, novac se izvlačio kroz tzv. vantroškovničke radove koji su vam u građevinarstvu izuzetak, a u HAC-u su bili pravilo. To su vam famozni aneksi ugovora s otprilike dvadesetak posto dodatka, a na taj su se način pumpale cijene. Popularno je bilo i ugovoriti dodatke za nepredviđene nagrade za prijevremeno okončanje. Zna se da se određeni radovi mogu realno završiti do, primjerice, 15. rujna, svjesni su toga i u HAC-u i izvođač, ali ipak se ugovara da ih se završi do 15. prosinca, a kako bi se, kad se projekt okonča prije, naplatila masna nagrada.
Ili prelazi za životinje, tek to je bila krađa! Prijelazi su skupi, stajali bi i po 25 milijuna kuna, ali da bi se taj trošak izbjegao izvođači bi dogovorili s Upravom HAC-a gradnju cestica koje, tvrdili bi, također mogu poslužiti životinjama i spasiti ih od pogibelji. Kako bi takve ceste koštale tek pet milijuna kuna, dakle, ušteda je za HAC bila ogromna, onda bi se preostali novac dijelio pedeset - pedeset posto.
Baš tako, fifti fifti?
- Čujte, nije uvijek sve bilo u gotovini, vraćalo se to kroz gradnju kuća, vikendica, stanova, plaćanje, odnosno neplaćanje kojekakvih usluga, skupe darove...
Prozivate Božidara Kalmetu kao resornog ministra u vrijeme kad se u HAC-u valjao cijeli niz afera, a on vam prijeti tužbom za klevetu?
- Kalmeta ne prijeti meni, jer on dobro zna da se mene ne može zaustaviti, niti bilo kako zaplašiti. On, zapravo, preko mene prijeti uhićenom Josipu Sapunaru, odnosno, šalje mu poruku da dobro promisli što će reći istražnim organima. Ako sam počinio kazneno djelo klevete, a Kalmeta dobro zna da nisam, onda me je dužan, sukladno zakonu, i tužiti.
Je li u HAC-u postojala paralelna linija zapovjedanja, jesu li političari diktirali stručnjacima što i kako trebaju raditi i „odraditi“ da bi se novac slio i u njihove džepove?
- Naravno da jeste i o tome je svojedobno Mario Crnjak, bivši direktor HAC-a, izvijestio članove Nadzornog odbora HAC-a u pismenoj formi. Taj sam dokument vidio, jer sam tada bio član NO-a HAC-a. Radilo se o Livakoviću i Kalmeti, a Zdravko Livaković vam je samo Kalmetino utjelovljenje. To su vam oni tipovi bez političkog, ideološkog, stručnog ili bilo kakvog drugog identiteta – puki izvršitelji! Livaković je kao državni tajnik u Kalmetinom ministarstvu i predsjednik nadzornog odbora HAC-a - bio Kalmetin izvršitelj.
Kad bi Livaković govorio, znali bi da kroz njega progovara sam Kalmeta, a bio je upoznat i s najsitnijim detaljima. Zna se da je Kalmeta na sastanak Josipa Sapunara primio petnaest puta, Mikulića trideset puta, a Crnjaka ni jednom?! Sve su vam to, jasno, bili tajni razgovori.
Mario Crnjak se tome odupirao, riječ je o izuzetno stručnom i savjesnom čovjeku, koji je zbog te paralelne linije rukovođenja HAC-om nekoliko puta najavljivao ostavku, ali oni bi ga uspjeli odgovoriti svaki put na istu foru: ‘E, ti si stručnjak, e, bez tebe ne možemo, ostani dok se autoceste ne dovrše, to je tvoja povijesna zadaća’. Kako je čovjek istinski domoljub, on je na to neko vrijeme nasjedao, ali onda je odlučio podvući crtu i otići.
Razgovarao sam s njim telefonski, bilo mi je žao što odlazi takav stručnjak, ali on mi je napomenuo da nema smisla više trošiti riječi ni na što, i da je njegova odluka definitivna, jer se pritisak Kalmete i Livakovića više ne da otrpjeti.
Neki će i u zatvor...
- Kad će ovo sve skupa više završiti ne znam, ali ako nas dragi Bog poživi, neki će zbog HAC-a završiti u zatvoru, a dobar dio novca bi trebao biti vraćen.
Deset milijardi kuna pokradeno? Ma, je li to moguće?
- Moguće je, teško je reći koliko se od toga vratilo u državni proračun kroz PDV, jer se radilo o pranju novca koji se transferirao s računa na račun, ali približno je to ta cifra. Da vam pojednostavim: kod gradnje autocesta je bilo masu nepotrebnih radova i troškova. Kad bi našli nekog svog proizvođača ili trgovca skupe opreme, onda bi lopuže od njega tu opremu bjesomučno naručivale i ugrađivale je gdje treba i ne treba, a samo da bi se maznula lova. Eto, i zbog tih vam je razloga cestarina u konačnici išla tri puta gore, i to vam je posljedica velike pljačke za vrijeme gradnje autocesta.
Božidar Kalmeta kaže da on nije vodio HAC i da kao takav za ama baš ništa nije odgovoran?
- Kriv je i odgovoran kao loš gospodar. Njegova je odgovornost neupitna! A, Livaković je, ponavljam, bio njegovo utjelovljenje, ponašao se kao da je on sam predsjednik Uprave HAC-a i kad god bi došlo do nekog problema s izvođačima, govorio bi: ‘Ne brinite, ja ću to sve riješiti’. Sad je jasno kako je rješio.
Livaković vam odgovara da ste i Vi sjedili u Nadzornom odboru HAC-a i dizali ruke za odluke koje su se donosile?
- Da, ali nisam sjedio s direktorima firmi koje su izvodile radove na autocestama kao on, niti dogovarao cijene radova i visinu ponuda kao Livaković. Mi bi na sastanku samo bili obavješteni da je stiglo pet ponuda i da je prihvaćena najniža. Ja sam bio član Nadzornog odbora, i ako je Nadzorni odbor HAC-a za bilo što odgovoran, neka i ja odgovaram. Znam samo da kad sam konačno dobio uvid u troškovnike, da sam odmah čim se posumnjalo u nezakonitosti s informacijama o tome išao u javnost.
SAŠA LJUBIČIĆ
- Ma, pazite, nisam ja sam u pitanju, ima nas više u HAC-u koji ne želimo dopustiti da tvrtka propadne jer mislimo da u HAC-u vrijedi raditi, da naša radna mjesta moramo sačuvati, i da su autoceste koje su izgrađene kolosalan projekt za dobro svih građana Hrvatske. Takvi što nas napadaju su vam ništa drugo do rashodovani obavještajno politički kadar, koji su u HAC-u pozapošljavali Kalmeta i Livaković kad su shvatili da me ne mogu zaustaviti. I onda su ti obavještajci napravili udrugu po obavještajnim metodama, jer ne zove se ona zaludu Udruga branitelja i poštovatelja Domovinskog rata. Obilazili bi HAC, pa kad bi ustanovili da netko nije branitelj, onda bi ga ucijenili činjenicom da ako se ne pridruži udruzi, da niti je branio ovu zemlju, niti poštuje one koji su je branili. Pogledajte kako je to perfidno!
To je udruga ratnih i poratnih profitera koja je radila stalni i suptilni pritisak na radnike HAC-a. Razotkrili su se kad su se vrgorački branitelji pobunili protiv nezakonitog zapošljavanja na naplatnim kućicama. Tada im je potporu u borbi protiv direktora Stjepka Bobana dao moj sindikat, pružili smo im pravnu i svaki drugu pomoć, a ovi su tobožnji domoljubi stali na Bobanovu stranu.
- Elementarna odgovornost svakog dužnosnika je da zna što se događa u njegovom resoru. Naravno da nužno ne mora znati svaki detalj, ali mora postaviti sustav tako da se ovakve stvari ne mogu događati. Ako to nije u stanju onda ne može ni biti na čelu tog resora - kaže Zorislav Antun Petrović, poznati antikorupcijski aktivist i nekadašnji predsjednik TIH-a.
- Sve je još gore ako je u to i uključen, ali i ako nije njegova moralna dužnost bi bila da snosi odgovornost i podnese ostavku. Nije dovoljno reći nisam znao i nikome ništa. Takve izjave u uređenim demokracijama nisu prihvatljive i ne mogu nikoga eskulpirati od odgovornosti – ističe Petrović.
Podsjeća na niz slučajeva u kojim su europski političari podnosili ostavke zbog puno benignijih stvari kao što je kupnja pelena na službenu kartice ili korištenja zrakoplova u privatne svrhe.
Nedavno se šef oporbe u Danskoj Lars Løkke Rasmussen i vjerojatno budući premijer, javno ispričao građanima što je za službena putovanja avionom potrošio oko 770.000 kuna jer je letio u prvom razredu. U tom pogledu Danska nam je još uvijek jako daleka.
A. B. Krile